Redateljica i koreografkinja Ksenija Zec priprema novi autorski projekt koji će premijerno biti izveden 30. siječnja u 21 sat u prostoru tonske dvorane Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Projekt Zagrljaji koreografsko je istraživanje s fokusom na jednu od temeljnih ljudskih potreba: onu za tjelesnom komunikacijom, empatijom i nježnošću iskazivana kroz fizički čin grljenja a koja izostaje u okolnostima pandemije s obzirom na mjere socijalne distance i nemogućnost tjelesne komunikacije
Projekt nastaje u produkciji umjetničke organizacije 21:21 i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, dramaturgiju potpisuje Saša Božić, a predstavu izvode Krešimir Mikić, Petra Hrašćanec, Ema Crnić i Livio Badurina. Reprizne izvedbe slijede 3. i 26. veljače, stoji u najavi.
vezane vijesti
Ako zagrljaj definiramo kao formu izražavanja fizičke intime, bliskosti, simpatije ili ljubavi između dvije ili više osoba, postavlja se pitanje kako zabrana dodirivanja i grljenja utječe na promjene svakodnevnog ponašanja? Da li bez fizičkog kontakta mijenjamo odnos prema poimanju anatomskog krajolika vlastitog tijela? Utječe li zabrana fizičke bliskosti na promjenu kolektivnih rituala slavlja i/ili žalovanja.
Tijekom zagrljaja naše tijelo izlučuje hormon oksitocin, koji inače ima veliku ulogu tijekom poroda i dojenja. Poznat i kao hormon ljubavi, on ima veliku ulogu u stvaranju odnosa među pojedincima, važan je za povezivanje te osjećaj bliskosti i povezanosti koja se stvara u ljubavnim, prijateljskim i obiteljskim vezama. Imajući to na umu, kao i složenost međuljudske tjelesne komunikacije, koreografkinja kroz temu zagrljaja kreira svojevrsne portrete ljudi koje karakteriziraju različiti tipovi intimiteta, razotkrivajući lepezu naših potreba za bliskošću, koja nam je gotovo neobjašnjivo oduzeta.
Ideja projekta Zagrljaji nastala je mjesec dana uoči eskalacije COVID-19. Projekt se referira na stvarno iskustvo autorice i skupine njezinih prijatelja i suradnika vezano za bolest i smrti njezinog životnog partnera. Nemogućnost grljenja oboljele osobe spojene brojnim cijevima i žicama na aparate koji postaju uključivi dio integriteta oboljelog, te traženje dijelova tijela koji su dostupni fizičkom kontaktu predstavljaju intimno individualno iskustvo. Uvođenjem mjera izolacije individualno iskustvo prerasta u kolektivno promišljanje. Sudionici projekta Zagrljaji sudjelovali su u navedenim događanjima i svjedočili posljedicama mjera izolacije koje onemogućuju kontakte u dramatičnim aspektima života kao što su bolest smrt, sahrana i žalovanje. I intimna, i ritualna grljenja iscjeljuju te se postavlja se pitanje kako nedostatak fizičkog kontakta utječe na potenciranje strahova, tjeskobe i fantazmi.
Za kostimografiju je zadužena Ana Fucijaš, a scenografiju Igor Ruf. Glazbu potpisuju Nenad i Alen Sinkauz, a svjetlo Bojan Gagić. Fotografkinja projekta je Nina Đurđević, a producentica ispred organizacije 21:21 Tena Bošnjaković.
