Početkom 2015. Ryan Adams se razveo od pjevačice i glumice Mandy Moore, nakon šest godina braka koje je opisao kao 'najveće poniženje i užas u životu'. Mandy i Ryan već su šest mjeseci prije toga živjeli odvojeno. Dok je ona snimala epizode serije 'This is Us', kojima će u ulozi Rebecce pokupiti nominaciju za Zlatni globus, on je snimao svoje ljubavno pismo Taylor Swift, obradivši cijeli album '1989' koji ju je popeo na vrh svjetske pop scene. Neki su mu se klanjali do poda, diveći se načinu na koji je humanizirao plastičnost najbogatije zvijezde današnjice, dok su ga drugi otpisivali kao trola koji se usred razvoda braka degutantno nabacuje pop princezi.

Nije to prvi puta da je Ryan Adams posvađao cijeli svijet. Mnogi su mu se divili (ili ga mrzili) kad je pijanom tipu što mu je iz publike doviknuo 'sviraj 'Summer of '69'' te ga pomiješao s Bryanom Adamsom, teatralno vratio 30 dolara i potjerao ga s koncerta. Svađao se i s kolegama (zbog čega su propadali albumi i dokumentarci), ratovao s izdavačkim kućama (zbog čega danas ima svoju), vrijeđao kritičare i općenito ostavljao dojam osebujnog tipa kojemu je bolje ne stajati na žulj. I danas na svom katkad urnebesno zabavnom, a nekad napornom Twitteru uživa gnjaviti Donalda Trumpa, Mikea Pencea i ostatak aktualne ekipe iz Bijele kuće, te s druge strane neumjereno hvaliti kolege s kojima dijeli pozornice širom svijeta.

No u tom stalnom tumbanju između vrha i dna postoji jedna konstanta, i to ona najvažnija – bolna iskrenost njegove glazbe. Ryan Adams je direktan i potresan stihoklepac, jedan od rijetkih rokera koji još uvijek nose srce na dlanu. Njegov bazičan izbor riječi i tema slijepljen s pet-šest pouzdanih akorda stvara (istini za volju) hiperproduktivnu, ali potresnu isporuku emocija s kojima se u nekom trenutku života svatko može poistovjetiti.

A gdje ćeš boljeg motiva za identifikaciju od – prekida. Adams, naime, u slučaju '1989', možda jest ispao nezreli tinejdžer koji Taylor Swift piše pisma duga, ali još tad je dao nagovijestiti da u njemu čuči barem još jedan, pravi 'razvodni' album. I već krajem 2016. s tvorničke trake ispada 'Prisoner', ubrzo poduplan i pratećim, ne puno lošijim nastavkom 'Prisoner B-Sides'. 

Riječ je o veličanstvenim zbirkama adult oriented rocka čija vas prekrasna produkcija automatski smješta u veliki američki auto i kotrlja širokim američkim cestama, a tekstovi kirurški režu tkivo Adamsovog 'velikog američkog braka' s Mandy Moore, od starta osuđenog na propast. Pritom, za razliku od većine breakup albuma, nemate osjećaj nelagode koji bi mogao doći s druge strane: vjerujem da bi i sama Moore rado obradila neku od tih dvanaest pjesama. Možda baš uvodnu, razornu 'Do You Still Love Me', kojom u posljednje vrijeme Adams obično otvara koncerte. 

Zato je ovo možda i najbolji trenutak u kojemu možemo vidjeti Ryana Adamsa, i to ne samo mi, već i putnici-namjernici iz regije i cijele Europe. Adams je, naime, rasprodao gotovo sve koncerte na aktualnoj turneji koja kreće u utorak u Rimu, a ako je suditi po dosadašnjim festivalskim nastupima (poput onog na NOS Alive festivalu u Lisabonu), čeka nas presjek karijere prepun iznenađenja i bisera, hrpa humorističnih komentara i potencijalno incidentnih situacija, te možda i poneka obrada – no po svemu sudeći, ništa od Taylor Swift, niti od Bryana Adamsa. Mada, nikad ne reci nikad.