U svojoj nedavno objavljenoj knjizi 'Über Pop-Musik' Diederichsen tvrdi da pop-muzika nije popularna muzika ili nije tek oblik popularne muzike, već se radi o kulturnome formatu koji integrira brojne i različite kulturne, umjetničke, ekonomske i medijske komponente - slično kinu kojih pola stoljeća ranije.

No za razliku od kina, u srcu pop-muzike nema jednog integrirajućeg medijskog dispozitiva (tamna sala, projekcija, celuloidna traka), već samo recipijent koji jednom mobiliziran spaja socijalno, kulturno i estetički različita i raznolika mjesta pop-muzike.

Diedrich Diederichsen (1957) je njemački publicist i teoretičar koji posljednjih godina predaje na bečkoj Akademiji umjetnosti. Diederichsen je kao muzički kritičar i kritičar umjetnosti od 1980-ih naovamo na njemačkom govornom području doslovce odgojio generacije intelektualaca svojim promišljanjima o vezi umjetnosti, politike i pop-kulture.

Diederichsenovo značenje kao javne intelektualne figure za doba nakon 1989. usporediv je sa značenjem imena kao što su Habermas, Enzensberger ili Grass za šezdesetosmašku generaciju. Redovito objavljuje u najvažnijim međunarodnim publikacijama za vizualne umjetnosti i muziku. Početkom 2014. Diederichsen objavljuje svoj magnum opus, 'Über Pop-Musik'. Na preko 450 stranica s jedne strane provodi rekonstrukciju pedesetogodišnje povijesti popa, a s druge strane nastoji pokazati zašto je pop-muzika postala kritička teorija društva.

Predavanje organiziraju Kulturtreger, Multimedijalni institut, Kurziv i WHW