Postavili smo pet pitanja Magdaleni Vodopiji, dugogodišnjoj direktorici manifestacije Sa(n)jam knjige u Istri, koja ove godine slavi 30. obljetnicu
Za točno tjedan dana počet će 30. Sa(n)jam knjige u Istri, drugačiji književni sajam. U Pulu će opet stići čitava karavana zanimljivih ljudi koji će podijeliti svoje priče na oko stotinu programa u Domu hrvatskih branitelja, koji će nakratko postati književno središte Hrvatske. Tim smo povodom postavili uobačajenih pet pitanja dugogodišnjoj direktorici Sajma Magdaleni Vodopiji, koja se polako priprema na odlazak s ove odgovorne pozicije. Zanimalo nas je koliko je bilo teško održati Sajam kroz dugih 30 godina, što bi izdvojila iz bogatog programa, što nam u ovom trenutku govore djela najveće zvijezde Sajma Roba Riemena, što nam u književnom smislu donose Konavljani i kakvi su planovi za sljedećih 30 godina.
Ove godine slavite 30 godina manifestacije Sa(n)jam knjige u Istri. Koliko je teško bilo održati Sajam kroz to razdoblje, odnosno koji su bili najveći izazovi?
Samo je jedan najveći izazov - preživjeti: pomiriti naše ideje, ambicije, planove i želje s budžetskim mogućnostima o kojima ovisi visoka kvaliteta produkcije koju smo uspostavili kao standard, pa tako 30 puta zaredom. Kada god to svladamo, sve ostale je manje bolno. Dobro, treba dodati još pandemiju kada smo otkazali već potpuno pripremljen Sajam, pa naredne godine održali dva u nešto manje od šest mjeseci, tradicionalni ples na rubu bankrota i skvotiranje u prvim sajamskim godinama kada smo za svako novo izdanje morali tražiti i nove prostore što je, naravno, organizacijski i logistički pakao.
Za obljetničko izdanje pripremili ste oko stotinu programa. Kako se probiti kroz to mnoštvo, što biste izdvojili?
Uvijek smo mi oko tog broja. Bilo bi neozbiljno trajati 10 dana i nuditi dvije promocije dnevno. Sajam ima veliki prodajni dio, ali je, prije i više od svega, autorski festival na kojem važi pravilo da su svi gosti i gošće jednaki, bez obzira da li govorimo o kanoniziranim piscima i spisateljicama ili onima što tek debitiraju. Meni to, naravno, nije smetnja da pokušam nešto izdvojiti. Problem počinje kada shvatim da je to nešto gotovo sve. Ipak ću pokušati: Rob Riemen je netko koga ne bi trebalo propustiti, tu je i talijanska filozofkinja aktivističke energije Donatella Di Cesare, njezin sunarodnjak i mag stripa Tanino Liberatore, pa ruski disidentski pisac Mihail Šiškin, norveška književna zvijezda hrvatskog podrijetla Oliver Lovrenski, rumunjsko-američki filozof Costica Bradatan, ukrajinski pjesnik Andrej Ljubka, pa sjajni sarajevski fotograf Milomir Kovačević Strašni, zvijezde poput Tereze Kesovije, Ramba Amadeusa i Seje Sexona, onda Nada Gašić, Ivica Đikić, Dragan Velikić sa sjajnim 'Bečkim romanom', Vladislav Bajac, Dubravka Stojanović, Vlaho Bogišić, Žarko Paić, Evelina Rudan, Tamara Obrovac, Ante Tomić, Alenka Zupančić... Eto, kako sam i rekla, moj uži izbor je - sve.
Vjerojatno najveća zvijezda Sajma je Nizozemac Rob Riemen. Što nam u ovom trenutku govore njegova djela?
Dva su amblematska naslova: 'Plemstvo duha' i 'Vječiti povratak fašizma'. Riemen se, u najkraćem, bavi onima što nam nasušno nedostaje i onim što nas zapljuskuje poput cunamija. Mislilac i humanist nevjerojatne erudicije spada u one intelektualce koji u trijumfu slobode vide temeljni smisao kako svog, tako i angažmana svih slobodnomislećih ljudi kojima su humanističke vrijednosti daleko važnije od predatorsko kapitalističkih, nacionalističkih i svih ostalih koncepata isključivosti. Rob Riemen dolazi nam u Pulu na Sajam s novim hrvatskim prijevodom njegove najnovije knjige 'Umijeće postajanja čovjekom'.
Ovogodišnja 'zemlja gost' su Konavle. Što nam u književnom smislu nude Konavljani?
Ostavštinu veličanstvenog Luke Paljetka i novu knjigu leksikografa i pisca Vlahe Bogišića 'Rječnik zaljubljenika u Konavle“, ali i nešto od njihove veličanstvene tradicije njegovanja znanja i obrazovanja u tom malom, ali fascinantnom dijelu dubrovačke regije u kojem je ljepota vanjskog svijeta itekako poticajno djelovala na one unutarnje.
Kakvi su planovi za sljedećih 30 godina Sajma?
To ćete morati pitati moje nasljednike, jer se ja za koju godinu zasluženo povlačim.