Tri su događaja nagrada Europa Nostra za projekt Sandra Đukića i Milorada Pupovca 'Tišina koja je srušila spomenik', otvorenje Srpskog kulturnog centra u Zagrebu i prigodno otvorenje izložbe 'Barbarogenij nadrealizma' Davorke Perić. Što se prvog tiče, riječ je o virtualnoj rekonstrukciji slavnog Bakićeva 'Spomenika pobjedi naroda Slavonije', srušenog pod nerazjašnjenim okolnostima u posljednjem ratu. Drugi bi događaj trebao biti zamašnjak razvoju kulture Srba u Hrvatskoj, ali i stvaranja mostova između dva naroda. Treći je obilježio stogodišnjicu objave 'Manifesta nadrealizma' francuskog umjetnika Andréa Bretona. O trima događajima ukratko smo popričali s Jelenom Nestorović, voditeljicom programa Srpskog narodnog vijeća i predsjednicom Srpskog demokratskog foruma.

Povoda ovom razgovoru je više, ali krenimo s projektom 'Tišina koja srušila spomenik'. Koliko vam znači nagrada Europa Nostra?

Europa Nostra, kao paneuropska krovna federacija organizacija za kulturno nasljeđe, već više od 60 godina promiče i nagrađuje sve one koji se brinu o baštini na našem kontinentu i šire. Svih tih godina priznanja se dodjeljuju restauratorskim i konzervatorskim projektima koji podrazumijevaju velike zahvate. Naš rad, umjetnika Sandra Đukića, kustosice Davorke Perić i autora projekta Milorada Pupovca, ponudio je tehnološki iskorak i inovaciju u kontekstu očuvanja kulturne baštine. 'Tišina koja je srušila spomenik' je specifičan projekt jer se ne radi o fizičkom vraćanju i restauraciji spomenika, već smo ga uz pomoć tehnologije proširene realnosti virtualno učinili vidljivim na istom mjestu na kojem je bio prije devastacije. Time smo obnovili ne samo sjećanje na važan spomenik, remek-djelo Vojina Bakića, već i na sve ono što je on predstavljao: antifašizam, modernizam i našu zajedničku baštinu. Možemo reći da se 'Tišina...' s pravom našla ove godine među 26 najboljih iskoraka u zaštiti kulturne baštine u cijeloj Europi, što nas je odvelo i u Bukurešt početkom listopada, gdje je bila centralna manifestacija u organizaciji Europe Nostre i Europske komisije te njene povjerenice za kulturu. A 'lokalna' dodjela bila je organizirana prošle subote upravo u Kamenskoj kod Požege.

Vratimo se nakratko u prošlost. Što se zapravo dogodilo s Bakićevim spomenikom u ratnim devedesetima?

Bakićev 'Spomenik pobjedi naroda Slavonije' u Kamenskoj kod Požege, na obroncima Papuka, jedno je od 2960 memorijalnih mjesta - spomenici, biste, skulpture, memorijalne ploče - koja su komemorirala događaje iz NOB-a, a uništena su od 1990. do 2000. godine. Spomenik u Kamenskoj je među najznačajnijim djelima spomeničke plastike Bakića, čiji se opus svrstava u sam vrh hrvatske i europske modernističke skulpture. Gradnja 'Spomenika pobjedi' trajala je 10 godina, a u trenutku postavljanja 1968. zbog visine od 30 metara bila je najveća apstraktna skulptura na svijetu. Spomenik je 21. veljače 1992. nakon pet dana miniranja u potpunosti srušen. Prema svjedočenju očevidaca, srušili su ga pripadnici 123. brigade HV-a. Mediji su tada objavili da je spomenik srušio ‘jak vjetar’. Prema podacima DHMZ-a, toga je dana zabilježen vjetar brzine 0-1 km/h, a koji se prema Beaufortovoj ljestvici naziva - tišina.

Na mjestu na kojem se nalazio spomenik još su vidljivi samo ostaci postolja, a u prigodi primanja nagrade Europa Nostra prošle subote trajno smo obilježili to mjesto. Naime postavili smo nove betonske elemente s QR kodom i internetom, tako da svi posjetitelji uz pomoć pametnih telefona na ovoj lokaciji mogu učitati i vidjeti kako je nekada izgledala Bakićeva modernistička skulptura.

Prije dva tjedna u Zagrebu je svečano otvoren Srpski kulturni centar. Koji su njegovi ciljevi?

Centar u Preradovićevoj zamišljen je kao središte kulturnog, društvenog, obrazovnog i javnog života i djelovanja srpske zajednice u Zagrebu. On će biti mjesto susreta za građane Zagreba, prijateljsko svratište za sve one koji u Zagrebu i među njegovim stanovništvom vide inspiraciju za rad i bilo koji vid unapređivanja naše društvene realnosti. Također, on je zamišljen kao centralno i reprezentativno mjesto za sve Srbe u Hrvatskoj i svojevrstan putokaz u pogledu toga na koji način i na kojim principima treba počivati društveno djelovanje zajednice u našoj zemlji.

Već sada u centru su smješteni samostalni srpski tjednik Novosti, portalnovosti.com, VIDA TV, Arhiv Srba u Hrvatskoj te Svojina d.o.o., poduzeće za upravljanje imovinom Prosvjete i SNV-a, zatim zagrebački pododbor SKD-a Prosvjeta, Galerija, Klub i Dvorana. U narednom ćemo periodu proširivati kapacitete ovog prostora, tako da, kao što je profesor Pupovac naglasio prilikom otvorenja centra, ti kapaciteti i javni sadržaji budu jedinstvena javna točka Donjeg grada i jedinstvena spona između Ulice Petra Preradovića i Ulice Ljudevita Gaja, danas iznimno značajnih za našu zajednicu jer su u njima smještene brojne naše organizacije, crkva i prostori za rad.

Otvorenje SKC-a popraćeno je izložbom 'Barbarogenij nadrealizma'. Što nam danas govore nadrealisti?

Izložba 'Barbarogenij nadrealizma', u sklopu zagrebačkih Dana srpske kulture, a u organizaciji naše sestrinske organizacije Prosvjete iz Zagreba, održava se povodom stogodišnjice nadrealističkog manifesta, čiji su odjeci u umjetnosti prisutni i danas. No ono što je za Srpsko narodno vijeće još važnije to je da su preteče nadrealizma bili zenitisti i dadaisti, Srbi iz Hrvatske Ljubomir Micić, Branko Ve Poljanski i Dragan Aleksić, a oni su bili protagonisti avangardnih ideja koje se nastavljaju u nadrealizmu.

Kako je istaknula autorica i kustosica izložbe, naša kolegica Davorka Perić, 'izložba ističe kontinuiranu suradnju hrvatskih i srpskih umjetnika kroz književne časopise od Zenita, koji je povezivao Vilka Gecana, Josipa Seissla i braću Micić sa svjetskim umjetnicima kao što su Archipenko, El Lissitzky, Ehrenburg, W. Gropius, V. Kandinski, L. Moholy-Nagy, V. Tatljin. Kasnije je suradnja umjetnika Kraljevine Jugoslavije obilježena suradnjom Ujevića i Matoša sa srpskim autorima u nadrealističkom časopisu Svedočanstva, a prijateljstvo i suradnja Miroslava Krleže i Marka Ristića kroz brojna pisma doveli su do veza s francuskim nadrealistima vidljivih kroz časopis Nemoguće'.

Relevantnost nadrealističkih izdanja vidljiva je u djelima suvremenih umjetnika zastupljenih na izložbi, posebno kroz knjigu 'Nacrt za jednu fenomenologiju' iracionalnog Koče Popovića i Marka Ristića, koja problematizira odnos umjetnosti i politike. Izložba je otvorena svaki dan od 9 do 19 sati, i to sve do 2. prosinca ove godine, u našem Srpskom kulturnom centru u Preradovićevoj 21.

Naš centar je i prije otvorenja bio mjesto susreta kroz izložbe i druge kulturne projekte. Iako tada još uvijek derutan, ugostio je tako izložbu posvećenu srušenim antifašističkim spomenicima, uslijedile su izložbe 'Umjetnost približavanja', povezujući suvremene srpske i hrvatske umjetnike, 'Veze Zagreb - Beograd', koja je govorila o kontinuiranoj suradnji naših umjetnika, te izložbe posvećene 80. godišnjici pogibije našeg velikog pjesnika Ivana Gorana Kovačića i projektu 'Tišina koja je srušila spomenik'.

SKC u Zagrebu nije jedini takav prostor otvoren posljednjih mjeseci u Hrvatskoj. Kakve su reakcije lokalnog stanovništva?

Nije jedini, ove smo godine otvorili nekoliko centara. Proteklih godina također smo ih otvarali i mnoge od njih naši sunarodnjaci već uvelike koriste. Tu se, doduše, radi o centrima daleko manjeg kapaciteta, u skladu s potrebama lokalnih zajednica. Reakcije stanovništva su izvanredne. Ljudi su jako zadovoljni činjenicom da napokon imaju adekvatne prostore za rad lokalnih udruga (manjinskih vijeća, pododbora Prosvjete, manjinskih udruga i sl.), prostore u kojima se mogu prikazivati kulturni sadržaji i organizirati sadržaji društvenog tipa. Ti centri, domovi, kuće su odgovor na potrebe koje su naše lokalne organizacije decenijama iskazivale, a koje su se odnosile na izostanak bilo kakve infrastrukture za rad i društveno djelovanje. Tu treba uzeti u obzir i činjenicu da su krajevi u kojima Srbi tradicionalno žive prilično siromašni i nerazvijeni. Sve to je slikalo sliku siromaštva, zapostavljenosti, ponekad i beznađa. Ove kuće i centri su pomogli da se to malo promijeni, a budući projekti SNV-a i drugih srpskih organizacija taj će dojam još poboljšati. Za to, naravno, treba vremena. Treba još reći da ovi centri nisu doprinos samo našoj nacionalnoj zajednici, već i svim ljudima koji žive na određenom lokalnom području jer su oni otvoreni svima. Iznimno smo zahvalni svima koji to promatraju na taj način i koji su prepoznali realne potrebe stanovnika naše zemlje i naših sunarodnjaka.