Ured će biti otvoren od 9 do 17 sati, građani mogu doći i ponuditi svoje predmete za zbirku, a uz izložbu će biti održan i performans, s početkom u 20 sati. Iza projekta stoje dvije mjetničke organizacije kojima su Katulić i Bočkai na čelu, obrt Plartforma i udruga Trećeprostor.

Kako ste došli na ideju osnivanja Muzeja odbačenih predmeta?

Ideja je, kao i sve dobre ideje došla posve nenadano, jedno popodne, dok smo sjedile na kavi i razglabale o jednoj sasvim drugoj izvedbi... U tom brainstormingu došle smo i do ovog koncepta, zajedničkog umjetničkog performativnog istraživanja, a koje bi spojilo umjetnost i prirodu, odnosno umjetnost s održivim razvojem i zero waste konceptom. Udružile smo snage i rodio se Muzej odbačenih predmeta - interdisciplinarni projekt kojim nastojimo povezati kulturu i umjetnost s područjima ekološkog društvenog djelovanja i novih tehnologija.

Što je cilj projekta?

Uspostaviti i afirmirati novu publiku povezivanjem kulturnih sadržaja, ekološkog društvenog djelovanja i novih tehnologija. Pojedinac iz uloge pasivnog promatrača/korisnika /konzumenta kulturnog sadržaja postaje aktivni sudionik u kulturnom procesu, u ovom slučaju izlagač ili udomitelj. Osim toga, želimo probuditi svijest građana o tome da 'smeće' nije samo ono što svakodnevno akumuliramo, poput biootpada, plastike, stakla, već da je smeće sve ono što je (za nas osobno) izgubilo vrijednost.

O kakvim je točno predmetima riječ? Po kakvom kriteriju birate izloške?

Svatko ima priliku donijeti predmet koji je spreman za odbacivanje i koji je za njih u jednom trenutku izgubio vrijednost te postao smeće. Tu nije riječ o svakodnevnom otpadu i primarnoj reciklaži, nego o predmetima koji su nekoć za nas imali vrijednost (materijalnu, sentimentalnu, dekorativnu…) stoga se od takvih predmeta puno teže odvojiti, nego od regularnog otpada. Utvrdile smo i nekoliko pravila, pa tako jedna osoba može donijeti samo jedan predmet koji mora imati zanimljivu priču i bilo bi poželjno da bude male do srednje veličine. Nije poanta da nam netko donosi odjeću jer čisti svoje ormare, ali ako odjevni predmet ima zanimljivu priču, naravno da je dobrodošao. Nakon što nam se jave građani, potencijalni donatori, mi procjenjujemo ima li predmet 'muzejsku vrijednost'.

Koliko predmeta za sada broji vaša kolekcija?

Muzej zasad broji četiri izloška, drvenu suvenir tamburicu (Ana Katulić), malo zidno ogledalo (Irena Boćkai), nove, nenošene mokasinke broj 42 (Roko Nakić) i stari fotoaparat Zenit (Mario Brkić). Ovi izlošci tek su početak i služe kao pokazni primjer kako poslati predmet na udomljavanje. Vjerujemo da će se na dan izvedbe, kad ćemo privremeno otvoriti Muzej na jedan dan i organizirati izložbu, on itekako popuniti. Naime, tad će građani i fizički donijeti svoje odbačene primjerke na udomljavanje. Osim toga, pozivamo sve da nam pošalju fotografije i priču predmeta e-mailom, no važno je da na dan izvedbe, u Gorici, te predmete i donesu.

Uz svaki predmet ide njegova povijest i priča, a dobra priča je i uvjet koji smo postavili kod zaprimanja predmeta. Što se tiče identiteta vlasnika, to samim vlasnicima predmeta ostavljamo na izbor. Nama je najbitnija priča koja prati odbačeni predmet.

Kako nečiji odbačeni predmet može postati dio kolekcije?

S obzirom na to da Muzej nema svoj stalni prostor, nego je zamišljen prvenstveno kao virtualni muzej, a mi kao izvođačice selimo Ured za zaprimanje predmeta po Hrvatskoj, najjednostavniji način je da nas građani pričekaju da dođemo u njihov grad i na licu mjesta nam donesu svoj predmet.

Što uključuje vaš performans?

Performans je popratni dio cijele priče. Zamišljen je da se događa uvijek na kraju 'radnog dana' u gostujućem gradu, a nastaje na temelju ispričanih priča o odbačenim predmetima. Riječ je o asocijativnom performansu gdje ćemo na temelju priča o predmetima, ali i na temelju naših asocijacija o predmetima i reakcijama na priče, predmetima pokušati dati novu vrijednost.

Koji su vam planovi za budući razvoj projekta?

Voljele bismo priču proširiti i po ostalim hrvatskim gradovima, u kojima bi građani imali priliku na jedan dan doći u naš pop- up ured, donijeti svoj predmet, a onda navečer pogledati izložbu i performans, koji će za svaki grad biti novi i drugačiji, jer će i predmeti koje prikupimo biti novi. Osim toga, na kraju dana uvijek postoji i mogućnost da građani udome predmete koji im se sviđaju i tako im daju novu vrijednost. Od drugih gradova, u planu su zasad Knin, Opatija, Koprivnica, Pula...

Ideja je da Muzej odbačenih predmeta nema svoju stalnu bazu, to nije institucija, on je prije svega virtualan i kao takav dostupan svima (na www.mop.hr). Željele smo deinstitucionalizirati i dematerijalizirati naš Muzej, učiniti ga dostupnim svakoj publici u bilo koje doba dana ili noći. To je muzej za koji se ne plaća ulaznica, a ono čime se bavi i što predstavlja, osim odbačenih predmeta, su vrijednosti koje mi kao društvo odbacujemo i ostavljamo iza sebe.