Koronavirus je jedan od najpoznatijih sajmova umjetnosti, Art Basel, prošli tjedan natjerao da svoje osmo hongkonško izdanje preseli u virtualni svijet u kojemu su kupci, umjesto fizički, umjetnine razgledavali u online sobama. Kako je sve skupa funkcioniralo, koliko je bilo posjetitelja, što se prodalo i za koliko?
Dok se cijeli svijet bori s pandemijom koronavirusa, od čega nisu ostale pošteđene ni najveće i najmoćnije zemlje, industrija umjetnosti nastoji se izboriti kako zna i umije s novonastalim okolnostima i pokušava dokučiti kako se nositi s dva ključna izazova budućnosti.
Prvi je kako se prilagoditi novim okolnostima i zabrani javnih okupljanja kad se čitavo ovo tržište temelji na okupljanju ljudi u jedinstvenim objektima? U Zagrebu je taj izazov još i veći jer je velik broj tih objekata - muzeja i galerija - oštećen u potresu.
Drugi je, hoće li ikakva prilagodba uroditi rezultatom ako se cjelokupna ekonomska djelatnost zaustavi i ako upadnemo u globalnu ekonomsku krizu?
Prvi su nove modele online poslovanja prošloga tjedna testirali organizatori Art Basela i Art Centrala, dvaju sajmova koji se obično održavaju istovremeno u drugoj polovici ožujka u Hong Kongu. Ove godine su u fizičkom izdanju oba otkazana zbog širenja novog koronavirusa.
vezane vijesti
Art Basel organizirao je online 'sobe za razgledavanje' kao zamjenu za otkazani hongkonški sajam. Od planiranih 242 izlagača, sajmu je na kraju pristupilo njih 235, dakle samo sedam ih je otkazalo sudjelovanje. Art Central osposobio je digitalni katalog koji je dostupan do 1. svibnja. Premještanje velikih umjetničkih sajmova na internet bilo je nužno ovako 'na brzinu' zbog zdravstvene situacije, ali te su promjene i u skladu s vremenom i novim smjerom u kojem se i industrija umjetnosti polako kreće u posljednjih 10 godina, piše Artsy. 'Digitalni katalog, naime, nije sam sebi svrha, nego ga treba gledati kao alternativno iskustvo sajma koje pomaže u ispunjenju tri cilja: Otkriti. Povezati. Otkupiti', rekao je Corey Andrew Barr, direktor sajma Art Central, koji vjeruje da će se ubuduće uspjeh internetskih sajamskih platformi mjeriti po njihovoj sposobnosti da podrže ostvarenje navedenih ciljeva.
Velike galerije već godinama imaju svoje internetske stranice, a kako je otkrila kulturna ekonomistica Clare McAndrew 'više od trećine prodaje na sajmovima galerije ostvare prije otvaranja sajma ili nakon njegovog zatvaranja'. Ipak, potpuno prebacivanje aktivnosti online, od razgledavanja za VIP kupce, do štandova, bilo je za mnoge novo iskustvo. 'Situacija nije bila idealna za testiranje nove platforme', rekao je Marc Spiegler, direktor Art Basela, koji je naglasio da ne samo da je platforma nova, nego i okolnosti, 'u kojima je burzovni index S&P 500 izgubio barem dva puta, ako ne i tri puta veću vrijednost nego je to bio slučaj nakon propasti Banke Lehman Brothers 2008.'
Ipak, kako navodi Artsy, online verzija Art Basela privukla je impresivan broj od više od 250 000 posjetitelja (usporedbe radi, na prošlogodišnjem 'fizičkom' Art Baselu u Hong Kongu bilo je oko 88 000 posjetitelja), a izloženo je bilo više od 2.000 djela, ukupne vrijednosti oko 270 milijuna dolara, odnosno prosječne vrijednosti djela od oko 130.000 dolara. Među njima je bilo oko 70 djela vrijednosti od milijun dolara prema gore. Jedna od najvećih novina sajma, naime, bila je ta što je uz svaki izloženi rad, naznačena i njegova cijena ili raspon cijena, što je radikalni pomak prema transparentnosti u industriji koja nerijetko skriva iznose kojima se barata.
'Bilo nam je drago vidjeti da su izlagači pristali na nove uvjete', rekao je Spiegler. Neki od najvećih svjetskih trgovaca umjetninama ponudili su radove vrlo visokih cijena, kao na bilo kojem sajmu. Većina radova na virtualnom štandu galerije Acquavella - radovi Luciana Freuda, Waynea Thiebauda, Giacoma Balle, Ela Anatsuija i drugih - procjenjena su na više od milijun dolara. Galerija David Zwirner ostvarila je najunosniju transakciju na sajmu, prodali su sliku južnoafričke slikarice Marlene Dumas u vrijednosti 2,6 milijuna dolara američkom kolekcionaru, kao i sliku belgijskog umjetnika Luca Tuymansa za dva milijuna dolara. Galerija Gagosian je prodala sliku Georga Baselitza po cijeni od 1,3 milijuna dolara. Ne zvuči baš kao kriza, zar ne?
Najveće galerije imale su odlične rezultate prodaje koji, čini se, nisu ništa slabiji zbog online održavanja sajma i bili bi impresivni i da je on održan u uobičajenome formatu: Osim navedenih, galerija David Zwirner prodala je i sliku kineskog slikara Liu Yea za pola milijuna dolara, sliku tragično preminulog Noaha Davisa 'Bez naziva (Čovjek na kauču)' za 360 tisuća dolara, američkog slikara Josha Smitha 'Karma Palms # 4' za 250.000 dolara, te sliku brazilskog umjetnika Lucasa Arrude za 100 tisuća dolara.
Galerija Blum & Poe prodala je rad japanskog umjetnika Yoshitomo Nara za 275 tisuća dolara, kao i jedan njegov stariji akvarel za 150 tisuća dolara.
Galerija Almine Rech prodala je rad Georgea Condoa po cijeni između pola milijuna i milijun dolara, rad Rudolfa Polanszkog za između 50 i 100 tisuća dolara, dok je galerija Continua prodala skulpturu Antonyja Gormleya za 482 tisuća dolara.
Njujorška galerija Paula Cooper prodala je sliku umjetnice Cecily Brown za cijenu u rasponu od 500 i 600 tisuća dolara.
Galerija Gagosian je, osim prethodno spomenutih, prodala sliku velikog formata umjetnice Mary Weatherford za 750 tisuća dolara. Također su prodali sliku prerano i tragično preminulog japanskog umjetnika Tetsuya Ishidaza za pola milijuna dolara, dok je nešto manje, 450 tisuća dolara, plaćena slika suvremenog kineskog umjetnika Zenga Fanzhija. Za sliku zvijezde u usponu Jennifer Guidi utržili su 300 tisuća dolara.
Galerija Hauser & Wirth prodala je sliku Josefa Albersa 'Study for Homage to the Square: Late Silence' iz 1960. za 600 tisuća dolara, dok su neonski rad Jenny Holzer 'XX 8' iz 2015. godine prodali za 350 tisuća dolara, a video-skulptura švicarske umjetnice Pipilotti Rist 'Wasserschatz (Schwarzlicht) or Water Treasure (Black Light)' iz 2019. prodana je za 140 tisuća dolara.
Galerija Lisson prodala je rad 104-godišnje kubansko-američke slikarice Carmen Herrera, 'Camino Negro' za 850 tisuća dolara.
No neke galerije nisu bile tako oduševljene ni tako uspješne. Naime prema istraživanju 'Tržište umjetnina 2020', velike galerije koje imaju više od 10 milijuna dolara prometa godišnje, ostvare 47 posto svih prodaja na sajmovima umjetnosti, ali one s godišnjim prometom manjim od pola milijuna dolara na sajmovima ostvare do 30 posto prodaje. U skladu s time, neke galerije srednje veličine nisu bile toliko impresionirane iskustvom online sajma. 'Nismo dobili dovoljno upita niti smo ostvarili dovoljnu prodaju da budemo sigurni da ćemo i ubuduće sudjelovati', rekao je Paul Grey iz čikaške galerije Richard Gray.
Prema Spiegleru, galerije su bile onoliko uspješne koliko su imale dobar digitalni marketing. 'Općenito, galerije koje su imale dobre rezultate su one koje su napravile dobru promociju svojih online štandova, bilo putem e-maila, Instagrama ili drugih kanala', rekao je Spiegler i dodao da su neke od njih organizirale virtualne šetnje po svojim štandovima za kolekcionare preko aplikacije Zoom. 'Pridružio sam se jednoj od njih koju je organizirala grupa galerija i bilo je 350 gledatelja.'
I dok se svijet, pa tako i svijet umjetnosti, suočava sa strašnom egzistencijalnom krizom za koju nitko nije siguran kako će završiti, tržište umjetnina očito i dalje ne posustaje i oni najveći ponašaju se kao da i njihova budućnost nije na klimavim nogama. Art Basel sada će se posvetiti svom sajmu u Baselu koji se inače održava u lipnju, ali je odgođen na termin od 15. do 20. rujna. 'Nadamo se da će se situacija brzo poboljšati te da ćemo u rujnu održali uspješan sajam', izjavio je Spiegler.
Do tada će Art Basel i galerije koje planiraju sudjelovati imati vremena analizirati iskustva ovog velikog eksperimenta premještanja cjelokupne industrije online.
