"Garbura je bila snimana tijekom korona virusa, a kao u svim našim filmovima, dogodio se u početku veliki nesporazum. Naime, naši političari i kulturne ustanove misle da je film zajebancija, međutim to je jedna vrlo ozbiljna stvar i jedna od najskupljih umjetnosti na svijetu. A u nas, znamo, za kulturu nema para. Jadni Žuvan se potrudio, pet godina pisao scenarij, skupio na kraju neku lovu, da bi na kraju još uzeo i 500 000 kuna od koprodukcije. Pazite, toliko košta jedan rekvizit u ozbiljnoj produkciji," rekao je odmah na početku razgovora Zdenko Jelčić i izazvao smijeh u publici, da bi zatim nastavio:

"Film od dva sata je rađen čitavih 20 dana, zamislite, tko će to preživjeti... Ali snimali smo u Srimi kod Šibenika, tu smo se sklonili od korona virusa, i na koncu uz veliki napor Josipa Žuvana i ostalih snimili smo solidan film. Da je u njega uloženo 100, 150 milijuna dolara bio bi za Oscara, a ovako nije dobio ni pulsku Arenu", nastavio je Jelčić, kojega je moderatorica razgovora Jelena Ostojić zatim navela da govori o svom shvaćanju glume. Koje su tajne dobroga glumca?

"Jedino što preostaje glumcu jest da bude autentičan, autonoman i po mogućnosti autohton. Da se zna odakle je. Da, kad igraš zagorski jezik, naravno da govoriš zagorski, ali u meni je čisti autohtoni Hercegovac. Kamen, drača i strma vrtača. Tako da su sve moje uloge iste, uvijek iste, kakav god da je film ti vidiš Zdenka Jelčića. U dva kadra, dovoljno je", rekao je glumac pa nastavio o svojoj uvjetovanosti podnebljem iz kojega dolazi. Budući da je odrastao u poslijeratnoj Hercegovini, Ostojić je interesiralo kakvi su bili formativni uvjeti njegova odrastanja.

"Na to nemam primjedbe. Jedini način da čovjek ostane čovjek, pa i da postane dobar umjetnik, ekonomist ili bilo što drugo, jest dobar kućni odgoj. A u Hercegovini je to bilo vrlo strogo i mater mi je davala sloboda točno onoliko koliko mi je trebalo. I točno kruva koliko mi je trebalo. A podržavao me i ćaća. A ako si dobro odgojen, poslije dolazi obrazovanje, kako bi ti familiji vratio nešto. A iz toga nastaje moral, duhovno proširenje," odgovorio je Jelčić, dodajući kako ne ide u crkvu i kako "ne podnosi božje zapovjedi".

"Ja te zapovjedi imam iz sebe, i sam sebi naređujem da ne kradem, ne lažem i ne ubijam. Meni Bog ne treba, ja imam svog Boga u sebi koji mi je usađen kućnim odgojom, obrazovanjem i moralom koji nastaje iz tog obrazovanja," nastavio je naš proslavljeni glumac, prisjetivši se zatim i svojih ranih zagrebačkih dana. Govorio je o tome kako je stigao iz Hercegovine u Zagreb s 18 ili 19 godina.

'Cure su me vodile u HNK i tu sam odlučio da ću biti glumac'

"Nikad nisam bio posebno lijep, ali tu sam bio komad. Metar osamdeset, kuštrava duga kosa... Kad sam stigao u grad, krenuo sam na političke nauke. Tu su išle cure iz elitnih zagrebačkih familija i one su u meni vidjele komada i počele me voditi u HNK, u dramsko, u Komediju... I tu sam se ja oduševio i rekao: Ja ću biti glumac. One su mi se smijale! Međutim, naučio sam tri recitacije napamet, dva monologa i otišao na prijemni na Akademiju. Tu nas je bilo 160 prijavljenih za glumu, i na kraju nas je primilo sedam, a među njima i mene," prisjetio se Jelčić, dodajući kako je na kraju bio završio i političke nauke, da zadovolji oca. Međutim, znao je da ne želi biti političar; eventualno novinar ako ne uspije kao glumac. Taj mu je studij, kaže, pripomogao i u glumačkoj karijeri.

"Ima glumaca koji kolutaju očima, mlataraju rukama, izvode neprirodne kretnje i onda narod aplaudira zapanjen količinom tog bezumlja. Ja nisam nikad to radio; izašao bih na scenu i izrekao smisao onoga što piše Shakespeare, Goethe ili Krleža. Ili neko od mlađih pisaca," rekao je Jelčić, govoreći zatim i o svojim ranim danima kada je snimao sve što se nudilo, "jer je trebao para za večeru, piće, izlaske s djevojkama... a trebao je i kupiti gaće da ne hoda gol po Zagrebu".

'Ako mi se scenarij ne svidi, neću snimati'

"Ja, kao Hercegovac, nisam mogao podnijeti da cure plaćaju za stolom. Jer uvijek imaš u restoranu još bar tri Hercegovca, koji ćete izdat da ti je cura platila večeru - a onda se ne moraš dole ni vraćat, ubit će te od zajebancije", našalio se Jelčić, rekavši zatim da je otada radio i živio u Parizu i Švicarskoj (gdje je proveo čak 25 godina, ostvarivši značaju karijeru u okrilju Schauspielhaus Züricha) - zbog čega danas ne mora snimati baš sve što mu dođe za stol.

"Sad prvo što kažem je: Molim vas da vidim scenarij. Ako mi se ne sviđa, neću raditi. Tako da, puno toga odbijam u zadnje vrijeme, primam samo one stvari za koje mi se učini da bi mogle biti dobre. E, u tom slučaju radim, i potpuno mi je svejedno koliko me plate," otkrio je Jelčić, koji je govorio i o angažmanu u uspješnoj TV seriji Dalibora Matanića "Novine", u kojoj je ostvario zapaženu ulogu bivšeg udbaša Blage Antića.

"Ja sam živio u takvom sustavu, i dobro sam poznavao te udbaške stvari, prijetnje ljudima, ucjene i slično. A kako i sam imam takvu facu, nije mi bilo teško. Samo se uozbiljim, ozbiljno izgovorim tekst i svi kažu: 'Jebote, kako ovaj dobro glumi'. A ja ne glumim uopće. Imam samo svojih metar osamdeset i tu svoju facu, ali to mi je dovoljno", obrazložio je Jelčić, dodajući kako smo svi mi, koliko god bili protiv Udbe i njenih načela, "u dubini duše udbaši".

"Naravno da ti svojim obrazovanjem pokriješ to da nije lijepo izdati, da treba voljeti sve ljude, ali znate kako se kaže - bolje biti udbaš nego u zatvoru", nasmijao je glumac okupljene u "Vražjem vrtu" Cinehill festivala na Petehovcu.

Glumac otkrio i kako je davnih dana pobjegao iz ZKM-a

Interesantna je i priča o njegovom ranom angažmanu u ZKM-u, o čemu je glumac također otvoreno govorio tijekom susreta u "Vražjem vrtu".

"Ja sam u to vrijeme bio dobar mladi glumac, i režiseri su mi počeli davati glavne uloge. Bio sam već dobio i neke nagrade... Ali, u ZKM-u smo morali igrati i dječje predstave. Ja obožavam djecu, ali nisam htio igrati za njih Djeda Mraza, svi skaču, vrište... Ja sam njima rekao: hoću igrat, ali samo ozbiljne predstave. I onda su počele neke spačke oko mene u ZKM-u, da zašto on ovo, zašto ono... I dolazim u kazalište jedan dan, kad ono plakat za predstavu Djeda Mraza, a ja potpisan kao da ga igram. Odem zatim do tajnice, i kažem joj: Daj mi komad papira. E na taj papir ja napišem kako ovime dajem bespovratni otkaz. I već sam u dvorištu, odlazim, kad vidiš oni trče za mnom, i kažu mi: Lopove, znamo mi tebe, zvali su te iz HNK, ideš tamo igrati. Sjećam se da sam im rekao: Ljudi, ja idem u p*zdu materinu ako treba, ali ovdje kod vas neću igrati", prisjetio se Zdenko Jelčić, velikan našeg glumišta kojemu je na Cinehill festivalu uručena Nagrada '50 godina' povodom obljetnice njegove duge i značajne glumačke karijere.