Nema sumnje da će se na kraju prvog izdanja Festivala svjetske književnosti Gorana Vojnovića ubrajati među najduhovitije i najšarmantnije goste, što je pokazao sinoćnji razgovor ovog mladog pisca sa Seidom Serdarevićem iz Frakture. Vojnović je privukao i velik broj publike koja je do kraja ispunila dvoranu Polanec ZKM-a, potvrdivši ne samo da je svojevrsna književno-režiserska zvijezda u regiji, nego i da dobri pisci s dobrim knjigama mogu privući ljude na literarna događanja.

Najviše se, naravno, razgovaralo o Vojnovićevom novom romanu 'Jugoslavija, moja domovina', koji je u Sloveniji postao bestseler i rasprodao ekspresno svoju prvu nakladu te dobio i pokoju književnu nagradu, jednako kao i autorov hvaljeni prvijenac 'Čefuri raus!'.

'Roman ne mogu pisati o stvarima koje me ne zanimaju, nemoguće je godinu dana ili više posvetiti likovima koji ti nisu važni. Ne pišem jer mislim da će to biti uspješno, nego o onome što me boli', objasnio je Vojnović svoju motivaciju za pisanje romana o mladiću Vladanu Borojeviću, koji doznaje da mu otac nije poginuo u ratu raspada Jugoslavije, nego je živ i – osumnjičen za strašne ratne zločine!

Tribina Razotkrivanje

'Pisanjem 'Jugoslavija, moja domovina' ulazio sam u vlastite uspomene. Moju Jugoslaviju su činili rodna Ljubljana, ljeta u Puli kod rodbine i skijanja na Jahorini', prisjetio se 1980. godine rođeni Vojnović. Rekao je i da u Sloveniji nema baš javne rasprave o jugoslavenskom naslijeđu i ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te na Kosovu, nego da je sve to 'privatna tema', koja itekako muči mnoge ljude.

Tema ratnih zločina naročito ga je zanimala, jer je, kako kaže, upoznao ljude koji su i danas zarobljenici svojeg bolnog ratnog iskustva, zbog kojeg misle da je u redu imati grozne stavove, poput negiranja genocida u Srebrenici. U tom se kontekstu Vojnović osvrnuo i na aktualne prijepore oko dvojezičnosti u Vukovaru: 'Jako je važno otvoreno pričati o prošlosti i mržnji. Problem s ćirilicom u Vukovaru je to što se šuti o boli ljudi koji su proživjeli strašne stvari, ali istovremeno se dopušta da ta bol određuje politiku, što je pogrešno.'

Vojnović je dodao da ga u tematiziranju ratnih zločina jako zanimaju i 'svi oni sporedni likovi, jer nije Ratko Mladić sam izvršio pokolj u Srebrenici'. 'Pitam se što misli onaj vozač autobusa koji je prevozio zarobljenike, misli li on da nije loša osoba i da nije kriv? Svi ti ljudi su oko nas, svaki dan na ulici susrećemo ubojice, a to utječe na društvo u kojem živimo i truje ga', smatra Vojnović.

Osim o književnosti, tijekom sinoćnje tribine s Goranom Vojnovićem na Festivalu svjetske književnosti razgovaralo se i o njegovoj strasti za košarku pa je mladi redatelj otkrio kako će imati posebnu projekciju filmske verzije 'Čefura' za slovensku košarkašku reprezentaciju, čiji je vatreni obožavatelj.