Ponekad se čini da cijela suvremena turska književnost počinje i završava Orhanom Pamukom, piscem književnih remek-djela poput 'Zovem se Crvena' i 'Snijeg', dobitnikom Nobelove nagrade za književnost te glasnim kritičarom mračnih strana turskog društva i povijesti. Nema sumnje da je nobelovac Pamuk svjetska literarna zvijezda, pa i u Hrvatskoj, koju je posjetio i prije nego je postao planetarno poznat. Bilo je to 2004, kada je Pamuk gostovao u Puli na festivalu Sa(n)jam knjige, u povodu majstorskog prijevoda romana 'Zovem se Crvena' profesora Ekrema Čauševića. Dvije godine kasnije taj je istanbulski pisac ovjenčan najpoznatijom svjetskom književnom nagradom, pa i zbog toga vrijedi obratiti pažnju na turske pisce koji su ove godine u Puli.

Jer iako se za njih u Hrvatskoj baš i ne zna, teško je zamisliti da država s više od 70 milijuna stanovnika, slavnom i bogatom poviješću te Istanbulom, megalopolisom koji nastanjuje 13,5 milijuna stanovnika, nije u stanju proizvesti više od jednog fascinantnog književnog autora ili autoricu. Oni su Ayfer Tunç, Ece Temelkuran, Nedim Gürsel i Murat Uyurkulak, kvartet za hrvatsko nepce ne baš jednostavno izgovorljivih imena, a u Turskoj – i šire – poznati publicisti i pisci.

Najstariji među njima je Nedim Gürsel, rođen 1951. u gradu Gaziantepu u blizini sirijske granice. No Gürsel je težio zapadu te je na pariškoj Sorbonnei studirao i 1974. diplomirao francusku književnost, a tijekom vremena stekao je i francusko državljanstvo. Dvije godine nakon završetka studija Gürsel je objavio zbirku priča koja će ga proslaviti u Turskoj, pod naslovom 'Ljeto bez kraja'. Nije dugo trebalo da se zbog nje nađe i na optuženičkoj klupi, nakon vojnog udara 1980, i to pod optužbom da je u knjizi ukaljao čast turske vojske. To je zapravo bio tek početak Gürselovih nevolja s vladajućim režimom, bio on vojno-sekularni ili demokratsko-islamistički, pa je i 1983. godine vojska cenzurirala njegov romaneskni prvijenac 'Prva žena'

Na sudu se Nedim Gürsel opet našao 2008, ovaj put zbog romana 'Allahove kćeri', i to pod optužbom da potiče vjersku mržnju. Konkretno, Gürsela je vlastima prijavio islamist Ali Emre Bukagili, inače poznat kao zagovaratelj prestanka poučavanja evolucije u turskim školama, da je koristio 'neprihvatljiv jezik' u opisima proroka Muhameda.

S obzirom da je Nedim Gürsel u međuvremenu profesor suvremene turske književnosti u Parizu, suđenje je završilo oslobađajućom presudom jer bi se sve drugo pretvorilo u međunarodni skandal - po zakonu bi Gürsel dobio godinu dana zatvora da je osuđen. Pulska publika će imati priliku prisustvovati predstavljanju baš tog kontroverznog i sudski gonjenog romana, koji je na ovim prostorima izašao u izdanju beogradske Geopolitike.

Najmlađa od gostiju iz Turske je novinarka, komentatorica, pjesnikinja i publicistkinja Ece Temelkuran, rođena 1973. godine. Ona je u svojoj domovini nesumnjivo poznata, a neki će reći i zloglasna, jer se u svojim tekstovima i knjigama uvijek bavi temama koje se u Turskoj najradije žele zaboraviti ili barem ne spominjati na glas. Ece Temelkuran je tako pisala o odnosu države prema Kurdima, razbijala je tabu koji desetljećima vlada u vezi genocida nad Armencima iz 1915, a bavila se i sudbinama političkih zatvorenika, kojih u Turskoj i dalje ne manjka.

U Puli Temelkuran predstavlja prvenstveno svoju publicističku knjigu 'Deep Mountain: Across the Turkish-Armenian Divide', u kojoj se analiziraju lošom poviješću opterećeni odnosi Turaka i Armenaca. Riječ je o knjizi eseja koja je dobila pohvale i u britanskom Guardianu, kao knjiga koja 'objašnjava za mnoge nepojmljivu povijest'. Sada se Ece Temelkuran ponajviše bavi položajem novinara u Turskoj, kojima zbog drakonskih zakona Erdoganove vlade prijete zatvorske kazne ako žele profesionalno obavljati svoj posao, što znači da će i u tom kontekstu biti zanimljiva hrvatskoj publici.

Predstavnica drugačije poetike svakako je spisateljica Ayfer Tunç (rođena 1964), čiji će roman 'Noć zelene čarobnice' biti predstavljen. Za hrvatski prijevod možemo zahvaliti izdavačkoj kući Hena com, o čemu će govoriti urednica Nermina Husković, dok Ayfer Tunç vrijedi pitati o njenoj ljubavi prema kratkim pričama, na kojima je zapravo izgradila književnu karijeru.

Tunç je na tursku književnu scenu došla zahvaljujući osvajanju prvog mjesta na natječaju za kratku priču dnevnih novina Cumhuriyet 1989, a od tada se bavila i za tursko društvo kontroverznim temama poput ženske seksualnosti te radila i kao urednica u nakladničkoj kući. Prema riječima spisateljice, za nju je pisanje 'mogućnost da ostanem ja, ali i postanem netko drugi', a književnike općenito smatra 'nemirnim dušama' kojima nije dovoljan 'jedan život koji im je poklonjen'.

Još jedan književni buntovnik koji ovih dana pohodi Pulu je i Murat Uyurkulak, koji se u Turskoj proslavio debitantskim romanom 'Tol' iz 2002, u međuvremenu prevedenim i na druge jezike te pretvoren i u dramu. Uyurkulak je rođen na zapadu Turske 1972. godine, a nakon nedovršenih studija prava i povijesti umjetnosti u Izmiru seli se u Istanbul. Taj je velegrad upoznao od dna do vrha radeći kao konobar, pa onda u izdavačkoj kući te konačno i kao novinar u opozicijskim medijima poput lista Radikal.

Uspješan je bio i drugi Uyurkulakov roman 'Har' iz 2006, a specifično kod tog autora jest tematiziranje homoseksualnih odnosa koji su u turskom društvu daleko veći tabu nego kod nas. Murat Uyurkulak čak je u jednom intervjuu svoj prvijenac opisao kao 'muški roman', a drugi kao 'ženski i pomalo gay', čime je isprovocirao konzervativni i islamistički nastrojen dio turske javnosti. Ništa manje kontroverzan nije ni autorov stav da su 'diskriminacija žena i homofobija rak-rana turskog društva', kako je Uyurkulak izjavio u jednom intervjuu.

U Puli će pak biti predstavljen roman 'Tol', koji je dobio naročito dobre kritike u njemačkim medijima, a prijevod na hrvatski jezik još se čeka.

U svakom slučaju, i zbog toga će ovogodišnji Sa(n)jam knjige u Puli biti važan, ne samo kao mjesto na kojem će se predstaviti više nego zanimljivi predstavnici brojne i raznolike književne scene, dosad u Hrvatskoj nepoznate, nego i kao prilika za ugovaranje prijevoda suvremene turske književnosti na hrvatski, i obratno. Jer ako već cijela država luduje za turskim sapunicama, onda valjda ima u svemu tome i potencijala zaviriti unutar korica knjiga koje potpisuju najbolji suvremeni pisci Turske.