'Gospodine, pušenje uz zgradu nije dozvoljeno, molim vas da se udaljite 20 stopa od zgrade.' Gledao sam ga prilično zbunjeno.
'Ne razumijem', odgovorio sam mu.
'Ukoliko želite pušiti, udaljite se 20 stopa od zgrade.'
'Na kišu?'
'Da, pušenje uz zgradu nije dozvoljeno.'

S predstavnicima vlasti u SAD-u se ne raspravlja. Sačuvaj Bože pokušati nešto što bi on protumačio kao pokušaj mita. Tek to bi bilo padanje u ponor nevolje. Odmaknuo sam se od zida, okrenuo se licem prema zgradi i nastavio pušiti. Nije dugo trajalo. Kiša je začas ugasila cigaretu. Pretpostavljao sam kako se čovjek koji promatra monitore sigurnosnih kamera sjajno zabavlja dok me gleda kako poput vola stojim na kiši s ugašenom cigaretom u ustima.

S brojnim kamerama po ulicama, zgradama, semaforima, trgovinama i slično male su šanse da se okorjeli pušač prošverca i zapali cigaretu tamo gdje tome nije mjesto. Po toaletnim prostorijama detektori su koji odmah dojave pojavu dima.

Amerika je pušačka tuga. Osim što pušenje gotovo nigdje nije dozvoljeno, stajanje na ulici u nekom prikrajku sa zapaljenom cigaretom, tamo gdje se to ipak smije, izaziva sažalne poglede prolaznika. No, zato se među pušačkom 'braćom' stvara tihi savez. Bogati i siromašni, pametni i glupi često se nađu u kakvom uglu u centru Portlanda uz cigaretu u ruci. Amerikanci imaju mnoštvo smiješnih običaja. Jedan od njih je 'coffee to go' ili 'kava za van'. Glupost rijetkog formata koju neki pametni poduzetnici sada uz velika zvona uvode i kod nas. Prizor koji vrijedi vidjeti. Stajao sam svako jutro u ulici Broadway u centru Portlanda i promatrao muškarce i žene kako brzaju ulicama s velikim plastičnim čašama s poklopcem i hodajući ispijaju kavu iz njih. Kava je to koja nema mirisa, inače bi cijeli Broadway obavio miris kave. A, uvjerio sam se, ni nekog okusa za pamćenje. Bio je to zanimljiv prizor, oni s blagim prezirom promatraju mene kako pušim, a ja njih s prilično istim osjećajem gledam njih kako hodaju i piju kavu iz plastičnih čaša pazeći da se ne spotaknu.

Biljka duhana na američkom kontinentu s puno uspjeha raste već 8.000 godina. Američka nacija stvorena je u duhanskom dimu. Pušenje duhana u Americi nikada nije bilo privilegija aristokracije i bogatih. Što je bila raž na europskom kontinentu, žito za sirotinju, to je i duhan bio za siromašne doseljenike u Novi svijet. Kad su očevi nacije proglašavali SAD, dimilo se sve u šesnaest. Oblaci duhanskog dima dio su i klasičnih dijela holivudske filmske produkcije. Casablanca bi bez cigarete bila posve drugi film. Tko bi vjerovao Bogartu da u trenucima kad mu u filmu ponude cigaretu pristojno kaže: 'Ne, hvala. Ne pušim, štetno je za zdravlje.' Televizija je odrasla u duhanskom dimu. Stariji čitatelji sjetit će se i domaćih emisija u kojima su voditelji i gosti dimili takvim intenzitetom da su zbunjeni gledatelji okretali na televizoru gumb za kontrast ne shvaćajući zašto im je slika tako magličasta.

Nema pretpostavke da Tom Cruise zapali cigaretu dok rješava nemoguće misije. Biti pušač u SAD-u danas znači smjestiti se na dno društvene ljestvice. Pušenje u Portlandu posebna je nevolja jer je riječ o gradu u kome je sjedište kompanije koja je simbol sporta – riječ je svima znanoj kompaniji Nike. Sjedište kompanije nalazi se izvan centra grada na prostoru od 74 hektara. Golemi Nike kampus sa 5.000 zaposlenika spoj je moderne, nenametljive arhitekture i zelenila. U središtu kampusa je jezero površine 2,5 hektara. Zgrade, njih 17, smještene su oko jezera. Svaka zgrada nosi ime po nekom slavnom sportašu, a staza za trčanje koja vodi oko jezera nazvana je prema prvom stalno zaposlenom u Nikeu – Jeffu Johnsonu. I tu me zatekla nevolja. Bila je već večer, kišica je rominjala dok sam šetao među drvećem s cigaretom u ruci i činilo mi se kako se u zraku ćuti miris Pacifika s nedaleke kalifornijske obale. No, iz tog romantičnog razmišljanja prekinuo me glas iz tame.

'Gospodine, pušenje nije dozvoljeno na prostoru kampusa.'
'Ali, vani sam, daleko od zgrade', očajnim glasom promrmljao sam.
'Da, gospodine. Vani ste, ali pušenje nije dozvoljeno na cijelom prostoru kampusa.'

Ugasio sam cigaretu, izvadio komadić papira i pokunjeno zamotao opušak i strpao ga u džep.

Kako je Portland dobio ime

Grad Portland smješten je na sjeverozapadu SAD-a. Na samoj granici država Oregon i Washington. Sjeverno od njega grad je Seattle, poznat kao sjedište Boeinga i kao grad iz kojega je na svjetsku glazbenu scenu došla grunge rock grupa Nirvana. Na zapadu je najveći planinski lanac sjeverozapadne Amerike Cascade Range. Taj je planinski lanac dio pacifičkog kruga vatre. Riječ je nizu vulkana uz pacifičku obalu. Kad se popnu na više katove stanovnici Portlanda mogu gledati aktivni vulkan Mount St. Helen. Južno od Portlanda je Kalifornija. Kao i mnogi drugi gradovi na američkom zapadu, Portland je nastao kad je započelo osvajanje Divljeg zapada. Osnovali su ga pioniri koji su uništavajući indijanska plemena osvajali zemlju i otvarali put prema Pacifiku. Ime je dobio igrom slučaja. Dvoje vlasnika najvećeg dijela zemlje na kojem je osnovan grad, Asa Lovejoy iz Bostona u Massachusettsu i Francis Pettgrove iz Portlanda u Mainu htjelo ga je nazvati po imenu grada gdje su rođeni. Naravno da nijedan nije htio popustiti, pa su dogovorili se da odluči kocka. Bacili su novčić, pismo glava, i slučaj je odlučio da novi grad dobije ime Portland prema svom starijem bratu, gradu Portlandu na sjeveru atlantske obale SAD-a. Sjedinjene Države prepune su takvih gradova čija su imena djeca nostalgije. Evo nekih: Berlin u Connecticutu, Moskva u Idahu, Kremlin u Oklahomi, Egipat u Teksasu, Shanghai u Zapadnoj Virdžiniji, Paris u Teksasu.

O državi Oregon
Država Oregon, nastala 1848, nalazi se u sjeverozapadnoj, pacifičkoj regiji SAD-a. Smještena je uz obalu Pacifika, između Kalfornije i Nevade s juga i države Washington sa sjevera. Oregon se pridružio Uniji kao 33. članica po redu. Bijelci su taj prostor počeli naseljavati oko 1840. Po broju stanovnika, Oregon je manji od Hrvatske, Ima oko 3,7 milijuna stanovnika. Glavni grad je Salem, a najveći Portland. U Portlandu su smještene dvije gigantske svjetske kompanije: Intel, proizvođač čipova, i Nike, najveća kompanija za sportsku opremu. Kad su na prostor današnje države Oregon početkom 19. stoljeća stigli prvi pioniri, najunosniji je bio lov na životinje i prodaja krzna. Trgovina krznom privukla je Johanna Jakoba Astora (1763-1848), prvog milijunaša u povijesti SAD-a, koji je stvaranje svog bogatstva započeo upravo s krznima. Astor je stvorio trgovačko carstvo koje se protezalo od jedne do druge američke obale. Iz trgovine krznima u kojoj je stvorio monopolističku poziciju i golemim zaradama od nje, ušao je i u unosnu trgovinu opijumom i poslove s građevinskim zemljištem. Kada je umro, Astor je bio najbogatiji čovjek u Americi. Fort Astoria što ju je Astor izgradio u Oregonu, kao isturenu postaju za trgovinu krznom, bila je najzapadnije naselje bijelaca na prostoru Sjedinjenih Država. Astor je financirao ekspediciju čiji je zadatak bio pronaći prolaz do pacifičke obale.

Ekspedicija je otkrila Južni prolaz kroz surove predjele Rocky Mountainsa i time otvorila put za tisuće i tisuće naseljenika koji su krenuli put Oregona i Kalifornije. Putovanje Južnim prolazom bilo je iznimno naporno, zahtijevalo je gotovo planinarske vještine, no njime je ipak prošlo gotovo pola milijuna doseljenika. Među prvim doseljenicima bilo mnogo Nijemaca, i sam Astor bio je Nijemac, koji su sa sobom donijeli i tradiciju njemačkog pivarstva. Samo u gradu Portlandu ima pedeset pivovara od kojih neke vare odlična pšenična piva po starim njemačkim recepturama. Najpoznatiji reklamni slogan 20. stoljeća 'Just do it' nastao je u Portlandu. Prilično impresivno za jednu malu državu.