Krasnih cvjetova, očaravajućeg mirisa, te jedinstvenog izgleda, gardenija predstavlja popriličan izazov po pitanju uzgoja. I dok u svom prirodnom ekosustavu raste kao zimzelen grm ili manje drvo, u zatvorenim prostorima najčešće se uzgaja kao lončanica. Slovi za jedan od najzahtjevnijih cvjetova za uzgoj, no ljepota njezinih cvjetova te opojan miris koji podsjeća na miris jasmina čine je vrijednom truda.

Priča o podrijetlu gardenije poprilično je zanimljiva. Naime, trgovci na Dalekom istoku otkrili su ovu biljku kako raste na području Kine, Koreje i Japana. Oduševila ih je izgledom i slatkim mirisom te su je odlučili dovesti u Europu. Međutim, prije nego li su stigli na odredište, trgovci su se zaustavili na Rtu dobre nade, na južnom vrhu Afrike te su tamo posadilo gardeniju. Tako je ovaj cvijet dobio i svoj drugi naziv - jasminova ruža, iako ovaj cvijet nije jasmin, mirisom ih je podsjetio na njega.

Iz Afrike, gardenija, koja tada nije još dobila botaničko ime, stigla je u Europu. Međutim, europska klima joj nije pogodovala te je uglavnom uzgajana u staklenicima. U međuvremenu, u Charlestonu u Južnoj Karolini, botaničar Alexander Garden bio je zauzet trgovanjem američkim izvornim biljkama s engleskim trgovcem Johnom Ellisom i Carlom Linnaeusom u Švedskoj. Ellis je nagovorio Linnaeusa, tvorca sustava od dvije riječi za botaničku nomenklaturu, da novu biljku nazove Garden. Tako je rođena Gardenia jasminoides, a 1752. godine Garden je postao prva osoba u Sjedinjenim Državama koja je uspješno uzgajala gardeniju na otvorenom. Biljka je vrlo brzo postala pravi hit, a gardenije danas uspješno rastu diljem svijeta, naravno uz vrlo pažljivu i pomnu brigu.

Što se tiče naših područja, gardenija u kontinentalnom području može uspijevati vani tijekom proljeća i ljeta, s temperaturama iznad 16 stupnjeva. Ako se noćne temperature počnu snižavati, gardeniju je potrebno unijeti u zatvoreni prostor. Kao i sve ostale biljke, gardenija će najbolje uspijevati ako su joj omogućeni idealni uvjeti za rast. Idealni uvjeti za nju predstavljaju dosta dnevne svjetlosti, ali ne i direktnu svjetlost koju je ljeti potrebno izbjegavati.

Ljeti zemlja treba biti konstantno vlažna, no zimi zalijevanje treba smanjiti, a najbolje je zalijevati kišnicom sobne temperature. Gardeniji najviše odgovara temperatura između 16 i 24 stupnjeva, a posebno je treba štiti od propuha. Gardenija preferira kiselo tlo (5-6 pH), a prihranjivati je treba dvaput tjedno dušičnim gnojivom. Preko zime, gardeniju treba prihranjivati s univerzalnim gnojivom svakih 5 do 6 tjedana.

Osim na prihranu te supstrat koji je sličan onom za rododendron, prilikom uzgoja gardenije, potrebno je posebno pripaziti na niske temperature i neredovito zalijevanje. Naime, to kod gardenije može uzrokovati opadanje listova i pupova. Osim toga, gardenija je vrlo osjetljiva na štetnike (lisne uši i stjenice) i bolesti (pepelnica i antraknoza).

Prilikom uzgoja ove lijepe biljke, ovo su neke od najčešćih briga koje muče vrtlare

Lišće na gardeniji žuti i opada. Ovo ne mora nužno značiti da biljka umire. Naime, čak i na zimzelenom bilju, lišće ne traje duže od nekoliko godina. Stari listovi padaju, a novi ih zamjenjuju, a takav pad lišća obično se događa u proljeće.

Gardenija nije prolistala. Zimzelena biljka mora imati lišće, ako ne raste, biljka je vjerojatno uvela.

Lišće gardenije je postalo svjetlo žuto sa zelenim žilama. Ova pojava je posljedica stanja zvanog kloroza uzrokovanog nedostatkom željeza u tlu. Kisela tla imaju dovoljno dostupnog željeza, a alkalna tla ne. U ovom slučaju potrebno je nanijeti vrtni sumpor na tlo kako biste ga zakiselili ili biljku nahraniti gnojivom koje stvara kiselinu. Na mjestima koja prirodno imaju visok pH, odnosno gdje su alkalna tla, gardenije je svakako preporučljivo uzgajati u lončanici.

Koliku hladnoću mogu podnijeti gardenije? U pravilu gardenija ne podnosi niske temperature, međutim nove vrste tolerantnije su po pitanju hladnoće. Otpornije vrste uključuju one kao što su 'Kleim's Hardy', 'Crown Jewel', 'Pinwheel', 'Chuck Hayes', Shooting Star'.