Kad tome dodamo i nedavno udruživanje snaga SB Arithera s dr. Mladenom Miškulinom, vrhunskim ortopedskim stručnjakom, bivšim hrvatskim reprezentativcem u vaterpolu i dugogodišnjim liječnikom nekoliko sportskih udruženja, jasno je da je time oformljena jedna od najjačih ortopedskih ekipa u Hrvatskoj. Višegodišnja stručnost i operativna znanja tako su se spojila s idealnim uvjetima liječenja u SB Arithera, stvarajući sveobuhvatni i zaokruženi proces liječenja od prvog pregleda, neoperativnog i operativnog liječenja do potpune rehabilitacije.

Doc. dr. sc. Mladen Miškulin se nakon specijalizacije kontinuirano usavršavao u međunarodnim institutima i klinikama, a područja njegove ekspertize uključuju primjenu metoda artroskopske kirurgije na svim zglobovima, prvenstveno na zglobovima ramena, koljena i gležnja, metoda endoprotetike odnosno zamjena zglobova s naglaskom na endoprotetiku ramena, kuka i koljena te zamjene dotrajalih rasklimanih endoproteza svih zglobova što jednom riječju nazivamo revizijska kirurgija.

Uz to, dr Miškulin aktivno sudjeluje na međunarodnim i nacionalnim kongresima te je autor više znanstvenih i stručnih radova. Njegovo iskustvo uključuje i više od 20 godina aktivnog rada u vrhunskom sportu kao liječnika hrvatskih reprezentacija u vaterpolu, alpskom skijanju i rukometu. Od 1998. također je stalni sudski vještak za medicinu, ortopediju i traumatologiju pri Županijskom sudu u Zagrebu.

S dr. Miškulinom razgovarali smo jedva pronašavši slobodni trenutak u njegovom gusto popunjenom rasporedu, između upravo završene operacije i odlaska na sveučilišno predavanje u Splitu.

Ortopedijom i traumatologijom se bavite još od 1997., kad ste položili stručni ispit za specijalista ortopedije i traumatologije, a tijekom godina postali ste jedno od najvećih imena hrvatske ortopedije. Što smatrate receptom za uspjeh i veliko povjerenje koje uživate kod pacijenata?

Stručni ispit položio sam na jednom od najprestižnijih sveučilišta i ortopedskih klinika u svijetu – Ortopedskom institutu Rizzoli u Bologni i tijekom godina sustavno razvijam svoja znanja, odnosno ortopedske i kirurške vještine. Jer, jednom kad izađete sa specijalizacije nije gotovo, medicina je znanost koja se razvija strahovitom brzinom. To je zapravo odgovor na vaše pitanje. Recept za uspjeh je, prije svega, posvećenost onome što radim, dakle ljubav prema poslu, ali i praćenje svih mogućih svjetskih trendova i, ako je moguće, sudjelovanje u nekom od njih. Zatim, praćenje novih načina i tehnika operacija, kao i komunikacija s kolegama širom svijeta. Znači, radi se o receptu koji omogućava da se znanje s kojim izađete sa specijalizacije stalno širi i nadopunjuje. Što je i najljepše, znanje se izmjenjuje i prenosi. Ono što vrijedi za medicinu, ali i sve druge struke, jest da nikad ne prestajete učiti, a u medicini je to iznimno važno. Jedino tako svojim pacijentima možete dati ono što je najbolje. Povjerenje pacijenata stječe se stručnim radom, rješavanjem ozljeda i problema, bilo konzervativnim ili operativnim liječenjem, kao i njihovim zadovoljstvom. Moj je moto uvijek bio da ozljedu ili problem pacijenta treba riješiti što prije i na što bolji mogući način, da bi se osoba što prije vratila u normalan život, u život kakav želi i život kakav je imala prije ozljede ili problema. Zbog toga sam i odlučio postati to što jesam i udružiti dvije izvrsnosti, moju i onu Specijalne bolnice Arithera.

Kako ste sami spomenuli, pridružili ste se ekipi Specijalne bolnice Arithera u siječnju 2024 godine, gdje ste počeli primati i liječiti svoje prve pacijente. Što vas je na to navelo?

Koncem prošle godine prepoznali smo se kao potencijalni suradnici i partneri. Ideja nam je zajednički nastaviti pravcem koji se pokazao uspješnim u medicinskom svijetu te učvrstiti titulu jedne od najboljih ortopedskih bolnica u Hrvatskoj. I mislim da smo na jako dobrom putu. Ne radi se samo o mom dolasku, jer tu ima iznimno kvalitetnih liječnika na području ortopedije i spinalne kirurgije, kao i drugih specijalizacija. SB Arithera je iznimno posvećena bolestima i ozljedama lokomotornog sustava kao mojeg područja djelovanja. Donosi zaokruženi proces liječenja – od prave dijagnostike, preko prave terapije, konzervativne ili operativne, pa na koncu do rehabilitacije. A sve to vodi do onog cilja koji sam spomenuo – imati zadovoljnog i izliječenog pacijenta, koji se uspješno vratio svojim aktivnostima od prije ozljede ili problema.

Kao vrstan kirurg koji ovom suradnjom sad ima sve što mu treba, za kakve operacije Vam se pacijenti mogu javiti u Vašoj novoj ambulanti u sklopu SB Arithera?

Za početak, naši pacijenti trebaju biti svjesni da u Specijalnoj bolnici Arithera primjenjujemo minimalno invazivne kirurške pristupe kojima, što podrazumijeva manju kiruršku traumu uz smanjenu postoperativnu bolnost i znatno brži oporavak, zbog čega ostvarujemo maksimalan učinak u liječenju. Kao ortopedu, pacijenti mi se mogu javiti za niz operativnih zahvata poput artroskopskih operacija ramena, kuka, koljena i gležnja, korekcija deformiteta udova i stopala, ugradnje djelomičnih i totalnih endoproteza ramena, kuka i koljena te zamjene postojećih proteza ukoliko su se razlabavile ili zahtijevaju revizijski postupak. Prvo ćemo kroz specijalistički pregled utvrditi stvarnu potrebu za operativnim zahvatom, a zatim se svakom pacijentu dodjeljuje osobni voditelj koji vodi proces liječenja, od „ulaska“ u našu ustanovu, kroz operaciju, pa sve do završenog procesa rehabilitacije. Moram naglasiti kako se kod nas provodi i cjelokupna predoperativna priprema uz podršku radiološke i laboratorijske dijagnostike ustanova iz naše medicinske grupacije, Arsano Medical Group. Dodatno me kao kirurga veseli što naš radni tim posjeduje bogato znanje i tradiciju operativnih zahvata. To itekako pomaže pripremiti i informirati pacijenta prije početka liječenja, kao i odgovoriti na sve dileme i strah koje su prirodna pojava prije svake operacije.

Nakon prestanka sportske karijere, spojili ste svoje medicinsko i sportsko znanje u ljubav zvanu sportska ortopedija. S kojim se sportskim ozljedama najčešće susrećete kad radite s profesionalnim i rekreativnim sportašima?

Sportske ozljede s kojima se najčešće susrećem uglavnom su ozljede ramena, koljena i gležnja. Kod ramena, to su ozljede nestabilnosti koje nastaju kad se rame luksira, odnosno iskoči iz svog ležišta. Nijedna luksacija nije samo jedan slučaj, jer se ta ozljeda ponavlja, što dovodi do velike nestabilnosti ramena i invaliditeta pacijenta. S tako nestabilnim ramenom ne mogu raditi mnogo stvari, koje su ne samo vezane uz sportski, već i svakodnevni život. Druga među najčešćim ozljedama one su tetiva ramena. U Aritheri ne radimo samo sve moguće rekonstrukcije tetiva, nego sve to pojačavamo i matičnim stanicama. Mislim da smo tu, kao Specijalna bolnica, korak ispred svih. Nadalje, u Specijalnoj bolnici Arithera, radimo i rekonstrukcije svih ligamenata koljena, dakle ne samo prednjeg, križnog i stražnjeg, nego i kombinirane, kod velikih ozljeda koljena. I uspješnost koju u tome kao bolnica imamo iznimno je velika. Treba tu pridodati i artroskopske zahvate na zglobu kuka i gležnja.

Prije čak 22 godine izveli ste prvu transplantaciju hrskavice u Hrvatskoj, a tijekom svoje karijere u hrvatsku medicinu uvodili ste nove operativne metode i tehnike. Možete li izdvojiti nekoliko sebi najvažnijih stručnih doprinosa hrvatskom medicinskom sektoru?

To je zapravo bio nastavak mog stručnog rada, jer sam tijekom rada u Italiji bio član udružene ekipe Ortopedske klinike u Genovi i Ortopedske klinike Rizzoli u Bologni. Pokušavali smo usavršiti artroskopsku tehniku transplantacije hrskavice, koja je tada bila još u začetku. U to vrijeme najprije se od pacijenta uzimala hrskavica i potom razvijala u laboratoriju, odnosno povećavao broj hrskavičnih stanica, da bi se dobila primjerena količina hrskavičnog tkiva za transplantaciju, koja se vršila nakon pet-šest tjedana. Uz praćenje i redovite kontrole, gledali smo kako se sve skupa razvija. Sve to dovelo je do najnovijih tehnika transplantacije hrskavice, koje evo danas vrlo uspješno radimo u Specijalnoj bolnici Arithera. Sada je to znatno brža, modernija i kvalitetnija, a naravno i znatno naprednija tehnika.

U tu sadašnju tehniku transplatacije hrskavice uključena je i čitava znanost ortobiologije. Ortobiologija je, naime, nova, moderna grana ortopedije u kojoj se pokušava našim, nazovimo to tako, tjelesnim proizvodima - pločastim stanicama, odnosno trombocitima, kao i matičnim stanicama i svime onim što ide s njima, doći do izlječenja određenih kliničkih i drugih problema. Naravno, transplantacija hrskavice, uz dodatak matičnih stanica i trombocita, znatno je naprednija od onoga što sam napravio 2002. No, ipak, i tadašnji zahvat na koljenu omogućio je mojoj pacijentici da više od 20 godina iznimno dobro funkcionira i da svoj studentski, obiteljski i profesionalni život provede bez većih tegoba.

Od ostalih operacija, mogu reći da sam u Hrvatskoj sudjelovao u uvođenju nekih tehnika rekonstrukcija križnih ligamenata koljena, da sam pokrenuo lavinu rekonstrukcija ozlijeđenih tetiva ramena, pa sada tu rekonstrukciju obavljamo artroskopski, odnosno minimalno invazivnim zahvatima. A što je karakteristično, za razliku od većine centara, ne samo u Hrvatskoj, već i ovom dijelu Europe, tu rekonstrukciju pojačavam matičnim stanicama koje uzimamo iz okolice ramena. To omogućuje da se naši pacijenti znatno brže oporavljaju i da su njihove tetive, nakon rekonstrukcije, puno kvalitetnije i primjerenije. To je nešto što pratimo dulji niz godina i kroz to praćenje ne samo da mjerimo ono što smo postigli, već i pratimo zadovoljstvo naših pacijenata. A mogu reći da je ono na iznimnoj razini.

Vašu karijeru nije obilježila samo ortopedska kirurgija i liječenje ortopedskih tegoba, nego i aktivan sportski život. Igrali ste kao ključna karika trofejne ekipe vaterpolskog kluba Mladost, a sada ste i novi predsjednik kluba. Kako ste uspijevali usklađivati sportski život s profesionalnim?

Da, moja karijera bila je vezana i uz sport. Bivši sam vaterpolist, član ekipe zagrebačke Mladosti koja je 1989., nakon 17 godina, vratila titulu europskog prvaka u Zagreb. Naravno, nismo se zaustavili samo na tome. Osvajali smo u to vrijeme i prvenstva i kupove Jugoslavije, a nakon titule europskog prvaka 1990. osvojili smo i titulu superprvaka Europe, pobjedom protiv pobjednika tadašnjeg Kupa kupova. Sve zajedno ponovili smo i 1991. Nakon toga bio sam i član hrvatske vaterpolske reprezentacije. No, zbog obaveza na specijalizaciji, 1993. morao sam se zahvaliti reprezentaciji i nastaviti igrati samo kao klupski igrač i, prije svega, razvijati svoju stručnu karijeru kao mladi specijalizant ortopedije.

Moja druga ljubav, uz vaterpolo, bio je i rukomet. Bio sam liječnik rukometne reprezentacije od 2003., s tim da sam započeo sa ženskom reprezentacijom, a od 2007. sedam sam godina bio glavni liječnik Hrvatskog rukometnog saveza i, naravno, pratio naše fenomenalne rukometaše na svim njihovim natjecanjima. U tom sam razdoblju bio i član Zdravstvene komisije Svjetske rukometne organizacije.

Sport i medicina isprepliću se tijekom mog čitavog života. Trenutačno sam predsjednik Vaterpolskog kluba Mladost. Dakle, vratio sam se svojim korijenima i već nekoliko godina pokušavamo zagrebački vaterpolo ponovo vratiti na stare visine. Vaterpolo je u Hrvatskoj, u ovom trenutku sigurno najjači sport po trofejima pogotovo kad na malim ekranima gledamo uspjehe naše vaterpolske reprezentacije. Kad netko u tri godine osvoji Prvenstvo Europe u Splitu, uz fenomenalnu organizaciju, nakon toga bude vice-prvak Europe, ponovo kao domaćin priredbe koju smo organizirali u samo 17 dana, i 20 dana poslije osvoji titulu prvaka svijeta, to ne znači da smo samo u vrhu svjetskog vaterpola, nego i to da se vaterpolo ponovo dokazao kao jedan od najuspješnijih hrvatskih sportova. Mi, kao Akademski vaterpolo klub Mladost želimo se vratiti ponovno na krov Hrvatske i Evrope, kao što i zaslužujemo.

Moram se pohvaliti da smo u posljednje dvije godine, upravo kao što i ime najtrofejnijeg kluba u svijetu kaže – Akademski vaterpolo klub Mladost, pokrenuli i mnoge radionice za mlade članove našeg kluba, u kojima ih učimo internetskoj pismenosti, prehrani, zdravom načinu života, organiziramo i repeticije iz školskih predmeta i nudimo različite druge aktivnosti vezane uz obrazovanje i moderan život.

Biti liječnik je stresan posao, pogotovo kada djelujete kao kirurg. Koliko se to odražava na vašem radu i što bi bila vaša poruka našim čitateljima kada moraju donositi odluke o svom zdravlju?

– Biti liječnik jest stresan posao. Osobno, sa svojim pacijentima živim danonoćno, živim s njihovim razmišljanjima prije i nakon zahvata, razmišljanjima kako teče njihova rehabilitacija. Možda se ne sjećam svih imena, ali se sjećam gotovo svih zahvata koje sam obavio. Tako da kad se moji pacijenti, nakon dugog vremena, vrate u moju ordinaciju u SB Arithera, budu iznenađeni i jako im je drago da ih se ne samo sjećam kao svojih pacijenata, nego i svega što smo zajedno prošli. Dakle, ponavljam, posao jest stresan, ali završna poruka bi bila – ako čovjek voli svoj posao, uživa u njemu i obavlja ga s velikom posvećenošću, zapravo nijedan posao nije ni težak niti stresan, već jednostavno - pravo zadovoljstvo. I to ne samo meni, nego cijelom Arithera timu.