Ugljikohidrati su prirodno gorivo koje pokreće naše tijelo i daje mu energiju. Kada ih unesemo u organizam, njihove molekularne veze se pomoću enzima slamaju te se potom apsorbiraju u krvotok. No jedemo li ugljikohidrate u pretjeranim količinama, inzulin će ih pretvoriti u masti, zbog čega ćemo se početi debljati. Što se točno događa u našem tijelu kada jedemo ugljikohidrate, kako ih dijelimo te koji su ugljikohidrati loši, a koji dobri za naše zdravlje?
Jesu li ugljikohidrati zdravi ili loši za nas, najveća je debata svih stručnjaka za zdravlje. Dok jedni tvrde da valja jesti tek određene ugljikohidrate, a ostale izbjegavati, drugi imaju potpuno suprotan stav, a sve u nastojanju da se osjećamo i izgledamo zdravo. Što je prava istina i kome vjerovati?
Iako mnogi na ugljikohidrate gledaju samo kao na glavnog krivca za gomilanje viška kilograma, naše tijelo molekule ugljikohidrata koristi kao energiju, pokrećući svaku stanicu i organ u tijelu.
No baš kao što vrijedi za sve u životu, tako ni s ugljikohidratima ne treba pretjerivati. Jedete li ih previše, počet ćete se debljati, razvijajući otpornost na inzulin koji regulira šećer u krvi, a posljedica velike konzumacije ugljikohidrata može biti i tip 2 dijabetesa.
Ugljikohidrati se dijele u tri kategorije – šećeri, škrob i vlakna. Šećeri se nalaze u proizvodima poput mlijeka i voća, škrob u tjestenini i krumpir, a vlakna u povrću.
Što se događa nakon jela?
Škrob i vlakna sastoje se od dugačkih lanaca šećera. Kada u organizam unosimo škrob ili vlakna, ti dugački lanci šećera se pomoću sline i želučane kiseline slamaju na kraće lance. Jednom kada hrana dođe do tankog crijeva, gušterača ispušta enzim koji se zove amilaza pankreasa. On slama škrobne molekularne veze sve dok se lanci ne pretvore u vezane molekule šećera.
Slamanje molekula šećera
Molekule šećera su puno snažnije i ne mogu se slomiti. Zbog toga se ne mogu probaviti te prolaze kroz ostatak probavnog sustava. Nakon što se škrob razlomi, tanko crijevo oslobađa enzime koji dodatno slamaju molekule šećera te se one apsorbiraju u krvotok.
Najvažnija molekula šećera je glukoza, koja je važan izvor energije potreban svim stanicama i organima u tijelu, uključujući mišiće i mozak. Zanimljivo je da naš mozak koristi otprilike polovicu unesenog šećera.
Kako tijelo reagira zbog previše šećera?
Kada jedemo previše ugljikohidrata, razina šećera u krvi raste. Tada gušterača oslobađa inzulin kako bi se snizila razina šećera, a ostatak se skladišti kao energija za kasnije. Zbog toga mnogi sportaši u svoju prehranu uključuju veće količine ugljikohidrata, kako bi imali energije kada im bude potrebna.
Kada jedemo složene ugljikohidrate kao što su žitarice cjelovitog zrna i povrće, naše tijelo pretvara prirodne šećere u energiju. No kada jedemo rafinirane ugljikohidrate kao što su kruh, tjestenina, kolači i čips, tada je priča posve drugačija.
Inzulin je hormon kojemu je funkcija reguliranje i skladištenje šećera, no kada je povišena razina inzulina u krvi, naše tijelo pretvara ugljikohidrate u mast (salo) i pohranjuje ju u predjelu stražnjice, trbuha i bokova, a rezultat toga je višak kilograma.
Previše šećera u mozgu može dovesti do staničnog starenja i smrti, a inzulin regulira razinu šećera u krvi kako bi to spriječio. No jedete li više šećera nego što je tijelu potrebno, razvit ćete otpornost na inzulin, zbog čega možete oboljeti od dijabetesa.
Stoga imajte na umu da je hrana gorivo koje pokreće naše tijelo te da ugljikohidrate, proteine i masti jedete u umjerenim količinama.
