Ukoliko niste skloni vježbanju, moguće je da su vam pripisivali lijenost, no nova znanstvena otkrića kažu kako je naša želja za fizičkom aktivnošću zapisana u genima
Naime, genski zapis, čini se, utječe na to koliko će netko biti fizički aktivan i motiviran i hoćemo li uživati znojeći se u teretani ili ne.
Znanstvenici sa Sveučilišta Missouri uzgojili su štakore koji su bili iznimno fizički aktivni, a drugi ekstremno lijeni. To potvrđuje koliko geni utječu na nečiju želju za aktivnošću.
'Dokazali smo kako postoje genetičke predispozicije za lijenost', rekao je profesor Frank Booth sa Sveučilišta Missouri, dodajući kako bi to mogao biti važan korak u otkrivanju i definiranju sve češće pretilosti kod ljudi.
'Bilo bi vrlo korisno znati ima li neka osoba predispozicije za manjak motiviranosti za vježbanje i to će biti pokazatelj da ima i veće šanse biti pretio', pojašnjava profesor. U studiji objavljenoj u American Journal of Physiology znanstvenici su izmjerili koliko puta je određeni štakor svojevoljno otišao na kotač i trčao u periodu od šest dana.
Najaktivnijih 26 štakora znanstvenici su parili sa 26 lijenih. Isti proces su ponavljali kroz deset generacija. Ustanovili su kako su aktivni štakori trčali u prosjeku čak deset puta više nego lijeni.
Znanstvenici su pronašli male razlike u građi mišićnih stanica, a od 17.000 različitih gena u mozgu identificirali su čak 36 gena koji igraju ulogu u predispoziciji za fizičku aktivnost.
