Jedan od najvećih lanaca supermarketa u Njemačkoj među tisućama prehrambenih artikala svako malo nudi nešto novo na tržištu, ali već dugo vremena jedan mesni proizvod nije izazvao burnu reakciju potrošača kao što je to najnovija ponuda njihovog vlastitog proizvođača Rasting. Riječ je o naoko običnoj kobasici, ali ipak ne o bilo kakvoj nego - ženskoj, 'bratwurstu', kako Nijemci zovu tu omiljenu mesnu prerađevinu za pripremu na grilu ili pečenje u tavi.

Zašto ženska? Zato što je tanja, manje masna, ima manje začina, sadrži više povrća, mrkve i brokule te se lakše probavlja, za razliku od muške, dvostruko deblje, obogaćene sirom i prženim lukom, s više masnoće i jakih začina. Ženska je, naravno, skuplja. Valjda kao i u kozmetici, nudi manje za višu cijenu. Nakon rodno neutralnih vrsta, poput nirnberškog 'wursta', Njemice su njime dobile kulinarsku poruku da se mogu vratiti u ženski kut. Ako Bugari imaju žensku i mušku rakiju (ženska je do 38 posto alkohola, a muška od 42 naviše), zašto i Njemice ne bi imale svoj nacionalni specijalitet?

Zašto jedan kraj ne bi bio ženski, a drugi muški?

Nijemci obožavaju kobasice, naročito one za grilanje. Imaju prvi njemački muzej kobasica u Thueringeru, udruge ljubitelja kobasica, kobasičarski teatar, okrunjenoga kralja 'bratwursta', kobasičarsku prognozu vremena za cijelu zemlju, da se zna gdje su najpovoljniji vremenski uvjeti za njihovo spravljanje na roštilju, festivale kobasica, kobasijade, 'bratwustfest', TV emisije na temu 'wursta' i kobasičarsko kolo oko svijeta, da pokažu kako je njihov nacionalni kulinarski ponos pokorio Zemlju. Nedostaje još samo izbor za miss 'wursta'. U kobasologiji su tako do sada izmislili sve osim - ženske kobasice.

'Sve ima svoj kraj, samo kobasica ima dva', glasi popularna njemačka poštapalica, pa ako je tako – poručuje reklama – zašto jedan kraj ne bi bio ženski, a drugi muški? E, pa ne može, odgovaraju rodno osviještene Njemice, pozivajući sunarodnjakinje na bojkot te mesne novotarije. Čemu takav stupidni marketinški trik – pitaju one – u vrijeme kada se društvo iz dana u dan bori za nove prostore rodne ravnopravnosti? Dječja kobasica može, ali ne može podjela na muške i ženske. E sad, ako mogu ženski časopisi, ženske TV sapunice i ženski auti u kombinaciji s lakom za nokte boje karoserije (Honda je ponudila ružičasti sedan), a rakija Esentiavitae N*8 pakira se kao parfem, zašto ne i obična kobasica?

Zahvaljujući Edeki, kobasica je tako postala žensko pitanje jedva nakon što se stišala bura oko roza kinder jaja, onog namijenjenog djevojčicama. Od 1974. od kada su klinci otvorili prvo jaje iznenađenja, talijanski proizvođač slatkiša Ferrero u čokoladnom je omotu nudio slatke male rodno neutralne kič-igračkice. Otvarali su ih i curice i dečki. Ali odnedavna Ferrero uz slogan 'jaje voli roza' nudi ružičasta jaja samo za curice s prstenjem, narukvicama, bajkovitim vilama iz TV crtića, malim Barbikama i Hello Kitty, što možete kupiti i u našim trgovinama, dok se dečkima nude ona s automobilima, zombijima, čudovištima iz horor filmova i superjunacima Thora, američkog spektakla o borcima protiv mračnih svjetova.

Aktivistice za prava žena i rodnu jednakost bile su očekivano zgrožene tim korištenjem boje koja simbolizira povijesno zastarjeli rodni stereotip, a ulje na vatru dodatno je ulilo nedavno otvaranje barbikine kuće u naravnoj veličini u Berlinu. Protivnice 'horora u ružičastom' i 'orgije u roza' kako nazivaju roza jaja i barbikinu roza boju, tvrde da se njima stigmatiziraju djevojčice i tjeraju ih u 'totalnu krizu identiteta'. Zar one nisu djeca? Osjećat će se, kažu, izopćeno, kao strana tijela u društvu. Smiju li uopće ići u dječji vrtić ili moraju potražiti onaj samo za djevojčice? Ružičasto ih zaglupljuje, tvrde dalje, jer se ta boja pretvara u signal za potrošačku ovisnost; danas kinder jaje, sutra krpice, cipele i maskare. Osim toga, potiče ih na anoreksiju, jer su čarobne vile skrivene u jajetu bolesno tanke, poručujući im da i one moraju biti takve kada odrastu.

Jaja i kobasice su tako dokaz da u EU-u ipak nema jednoumlja. Dok se Ferrero i Edeka vraćaju povijesno zastarjelom rodnom stereotipu, Šveđani su od 2008. potrošili 12 milijuna eura u borbi protiv rodne nejednakosti u školama i vrtićima, pa je u štokholmskom vrtiću Egalia čak uvedena nova rodno neutralna zamjenica 'hen' umjesto 'hon' (nje) i 'han' (njega), više se ne koriste imenice 'dječak' i 'djevojčica', nego samo 'prijatelji', u igraonicama su dostupne samo rodno neutralne igračke i slikovnice, dijete ne smije steći dojam da je vodoinstalater samo muškoga roda, vodi se rasprava o ukidanju ženskih i muških toaleta u obrazovnim ustanovama. Ne zna se još samo kamo smjestiti Pipi Dugu Čarapu.

A proizvođač Ferrero i Edeka svjesno provociraju takve reakcije, zaključuje komentator Die Zeita Harald Martenstein, jer su političke debate u intelektualnim krugovima oko kinder jaja i ženskog 'wursta' s marketinškog stajališta mnogo učinkovitije nego jedna konsenzus-kobasica, oko koje će se složiti i ljevica i desnica.