Naime, 'moderne majke u cilju odgoja što zdravijeg, što sretnijeg djeteta moraju svome čedu pružiti najbolju moguću brigu i njegu: od višegodišnjeg dojenja, preko zajedničkog spavanja, platnenih pelena i barem godinu dana boravka s djetetom kod kuće, sve do kuhanja kašica od organskih namirnica, neprestanog nošenja i nanašanja, bez vikanja, sačuvaj Bože lupanja po guzi: pred moderne je majke stavljen izazov kojem je rijetko koja dorasla, a koji kod njih izaziva u najmanju ruku frustracije', stoji u sažetku knjige koja je i pobudila veliko zanimanje javnosti, a svi zainteresirani moći će je kupiti na Interliberu na štandu Algoritma. Naime, u knjizi autorica progovara o ulozi suvremene žene pred koju su stavljeni zahtjevi koji su je vezali uz domaćinstvo do razmjera kakvi nisu viđeni od 1950-ih, tvrdi u svom europskom bestseleru 'Sukob' Élisabeth Badinter, doajenka francuske intelektualne misli.

'Misao da niste dorasli kao majka ako koristite mliječnu formulu, jednokratne pelene, čak i ako ne želite prirodan porod, misao koja je nametnuta (prevelikim) očekivanjima okoline, potkopava u ženi osjećaj ženstvenosti, vlastite vrijednosti, pa čak i smislenosti.'

U svojoj oštroj, angažiranoj prozi, autorica će uobličiti i imenovati ono što se već neko vrijeme rađa u našem društvu i našim umovima – stajalište kako je pritisak da se djeci bude na raspolaganju 24 sata na dan, sedam dana u tjednu te kako je dijete sveta krava kojoj sve mora biti podređeno isproducirao generaciju iscrpljenih majki opterećenih krivnjom, što je samo jedan od razloga alarmantnog pada nataliteta na Zapadu. Europski bestseler, u hrvatskom prijevodu Ljiljane Novković i s naslovnom ilustracijom Jelene Radmanović, Sukob je oštra optužnica o nečujnom fanatizmu koji ženama efikasno onemogućuje dosezanje njihova punog potencijala.
Osim odnosa i brige o djeci, autorica progovara o odnosu muškaraca i žena, u kojoj muškarci nisu dostigli evoluciju u podjeli poslova, dapače, 'Počeo je rasti njihov otpor prema podjeli poslova i prema jednakosti', stoji u knjizi.

Ulomak iz knjige:
'Za većinu žena i dalje je teško uskladiti dužnosti majke, koje neprestano postaju sve težima, s njihovom osobnom srećom i ispunjenjem. Prije trideset godina još smo se nadali da ćemo riješiti kvadraturu kruga tako što ćemo vanjski svijet i univerzum obitelji podijeliti na jednake dijelove s muškarcima. Čak smo vjerovali da smo na dobrom putu sve dok našim nadama nije odzvonilo osamdesetih i devedesetih godina. Te godine zapravo označavaju početak jedne duboke, trostruke krize, koja je [privremeno?] okončala ambicije prethodnog desetljeća: ekonomska kriza zajedno s krizom identiteta brutalno je zaustavila hod prema jednakosti, o čemu svjedoči činjenica da se razlika u zaradi muškaraca i žena od tog doba ne mijenja.

Ekonomska kriza devedesetih velik je broj žena vratila kući, naročito onih s najnižom stručnom spremom i ekonomski najranjivijih. U Francuskoj su im predložili doplatak za majke kako bi ostale kod kuće i tri godine brinule se o maloj djeci. Na kraju krajeva, govorilo se, majčinski je odgoj posao kao i svaki drugi, a često čak i mnogo cjenjeniji od ostalih poslova, osim što je plaćen samo polovinom
minimalnog osobnog dohotka!

Zbog velike nezaposlenosti koja je još uvijek jače pogađala žene nego muškarce, majčinstvo je još više došlo u prvi plan: pružalo je veću sigurnost i mir nego neki loše plaćen posao koji se svakoga dana može izgubiti. Naročito stoga što se smatra da je nezaposlenost oca uvijek štetnija od nezaposlenosti majke i zato što su dječji psiholozi neprestano otkrivali nove odgovornosti prema djetetu koje su padale samo na majku. Tako je ekonomska kriza imala negativne posljedice po evoluciju muškaraca kojoj smo se nadali. Počeo je rasti njihov otpor prema podjeli poslova i prema jednakosti. Obećavajući počeci za koje smo mislili da smo ih utvrdili, ostali su tek počeci, piše Badinter.