Pozitivno emocionalno stanje dijete izražava smiješkom, gugutanjem, pozornim gledanjem, a plačem, mrštenjem i izrazom gađenja izražava negativno emocionalno stanje. Već u tom vrlo ranom razdoblju razvoja stvara se interakcija djeteta s njegovom okolinom.

Kasnije, daljnjim razvojem, roditelji postaju i ostaju vrlo važni u djetetovu životu te pomoću njih ono uči o ljudima i svijetu i postaje sposobno uredno razvijati svoje emocije te adekvatne reakcije na njih. Kako su reakcije na emocije nedjeljive od samih emocija, govorimo o socio-emocionalnom razvoju djeteta koji se sljedećih mjesece odvija u razvojnim fazama koje karakteriziraju određena, uvijek ista ponašanja:

Od tri do šest mjeseci

U igri s djetetom javlja se 'socijalni smiješak'. Na taj način dijete daje do znanja da uživa u socijalnom kontaktu s poznatim osobama. Smješka se i vlastitom odrazu u ogledalu te se spontano smije u ugodnim situacijama. Plačem reagira na nezadovoljstvo ili na pojavu nepoznate osobe. Sposobno je reagirati na svoje ime. U stanju je prepoznati osnovna emocionalna stanja majke. Do kraja šestog mjeseca života dijete izražava sve četiri primarne emocije (ljutnja, strah, radost i tuga).

Od šest do devet mjeseci

Dijete sada povezuje ton glasa i izraz lica za razumijevanje osnovnog emocionalnog stanja odrasle osobe. Svjesno traži podatke o emocionalnom stanju majke kao uporište za svoje ponašanje i emocionalne reakcije.

Od devet do 12 mjeseci

Dijete je duboko vezano uz jednu osobu iz svoje okoline (najčešće majku) te plače ako ta osoba napusti prostoriju. Sramežljivo je i rezervirano prema nepoznatim osobama. Uživa u imitativnim igrama (imitira aktivnosti, zvukove i geste).

Od jedne do dvije godine

Svjesno je da se razlikuje od drugih ljudi, doživljava sebe kao individuu. Želi biti samostalno te pokazuje ponos i zadovoljstvo novim postignućima. U ovom periodu počinje pružati otpor. Veseli se društvu druge djece iako još nema zajedničke igre.

Od dvije do tri godine

Razumije da je dječak ili djevojčica. Svjesno je vlastitih i tuđih emocija. Mijenja raspoloženje te se srami ako ga se uhvati da radi nešto što ne bi smio. Ipak, često ustraje u vlastitim htijenjima i ne sluša odrasle (ispituje njihove reakcije). U stanju je okarakterizirati se kao dobro, zločesto, lijepo i sl.

Promatra ili se igra u manjoj grupi djece (do troje djece) sudjelujući u jednostavnim grupnim aktivnostima kao što su pljeskanje ili pjevanje. U igri s odraslom osobom rado dijeli uloge (ti budi mama, ja ću biti tata i sl.). Posesivno je u odnosu na svoje stvari za koje se bori te ponekad agresivno reagira prema vršnjacima i odraslima.

Kao što je vidljivo, emocionalni razvoj važan je segment dječjeg života. Na roditeljima je 'samo' da dozvole djetetu emocionalni rast. Dopustite mu da se veseli, tuguje, bude ljutito, zadovoljno... baš onda kada se ono tako i osjeća.

Više o emocionalnom razvoju djeteta do školske dobi pročitajte na stranicama Ordinacija.hr.