'Moj glavni savjet je da budete precizniji u onome što nazivam matematikom smrtnosti', objasnila je Jodi Wellman, osnivačica platforme Four Thousand Mondays, u intervjuu za CNBC Make It. 'Većina ljudi voli brojati svoj novac, a ja volim reći da bi bilo dobro da brojimo i svoje ponedjeljke', kaže Wellman, koja je magistrirala primijenjenu pozitivnu psihologiju na Sveučilištu u Pennsylvaniji.

Nedavno je objavila knjigu 'You Only Die Once', koja pomaže ljudima da probude svoju strast i znatiželju za životom. Objasnila je da prosječna osoba doživi prosječno 4000 ponedjeljka u životu te savjetuje ljudima da provjere koliko im je ponedjeljka preostalo svaki tjedan pomoću kalkulatora na njezinoj web stranici.

Vremenska oskudica

Ovo služi kao podsjetnik na nedostatak vremena, tjerajući ljude da nešto poduzmu u svojim životima. Temelji se na konceptu koji se zove 'vremenska oskudica', što znači da više cijenimo imovinu koja je privremena od one koja je beskonačna, prema Wellman.

'Dakle moramo se stvarno uskladiti s prirodom naših života jer u protivnom nećemo ništa poduzeti', upozorila je. Većina ljudi radi poslove koji ih ne ispunjavaju i odgađaju obaveze poput odlaska na sat tenisa ili učenja talijanskog, ali 'kasnije je nedostižno vrijeme koje možda nikada neće doći', smatra Wellman. Kad se sjetite koliko vam je dana preostalo, vjerojatnije je da ćete rezervirati taj sat tenisa. 'Da noćas umrete, što biste voljeli da ste poduzeli? Možda postoji prilika da to učinite danas', dodala je.

Strah od smrti može biti motivator

Ideja da 'strah može biti motivator' inspirira Wellman dug niz godina. 'Postoji apsurd u tome da svi naporno radimo da bismo nešto postigli i naporno radimo da bismo voljeli svoje živote, a opet - svi znamo da smo ograničeni. To jako nastojanje da nam se sviđaju naši životi i kad jednog dana ne budemo ovdje uvijek sam smatrala fascinantnim.'

Wellman ističe da je ključni trenutak koji ju je potaknuo da se bavi ovom temom bila smrt majke u dobi od 58 godina. 'Moja je percepcija bila da je umrla puna žaljenja zbog raznih putova kojima nije krenula, poput poslovnih ideja koje je imala, a koje nije poduzela, knjiga koje je počela pisati, priča koje je napisala, a koje nije objavila i mnogih snova koji su joj ostali 'uspavani'. To je jako tužno.' Za nju je to bio poziv na buđenje - smatra da svatko može rano umrijeti, ali i da može umrijeti bez žaljenja. 'Mislim da se možemo uskladiti s činjenicom da smo ovdje privremeno, a ne da to nužno učinimo morbidnim, već da koristimo kao svjetlost da bismo nastavili sa životom', ističe.