Pokušajte zamisliti da ste do sada bili glavni u svom svijetu i odjednom dolazi drugo biće i preuzima vaš tron ili sjedi s vama na njemu. Tako se osjeća prvo dijete kad u obitelj dođe novi član. Osjeća se ugroženo i novi član mu je smetnja i željelo bi da ga nema. I to je sasvim razumljivo i u redu. Važno je to djetetu dati do znanja. Reći mu da ne smije biti grubo i jasno postaviti granice oko toga, ali isto tako i da je sasvim u redu da mu mlađe dijete ide na živce, piše portal InsideOut.hr

Roditelji, ne miješajte se
 Djeca se vole gnjaviti, igrati se grubo i slično, no roditeljima to ne izgleda kao igra i na kraju je na njima da rješavaju sukob i suze. Najčešće stanu na stranu slabijeg djeteta koje je ujedno i mlađe i time pridonose neravnoteži i osjećaju nepravde u odnosu njihove djece. Starije dijete misli kako je nepravedno što više nije u centru pažnje. A mlađe dijete ima veliku konkurenciju i teži biti jednako uspješno kao i starije, što nije lako i ono osjeća nepravdu jer je netko prije njega već postavio ljestvicu očekivanja. Oboje traže pažnju roditelja kao potvrdu svoje egzistencije i svoje vrijednosti. Upravo zato treba imati kućno pravilo da djeca svoje sukobe rješavaju sama.

Etikete i nemoguća jednakost
Jedna od većih roditeljskih grešaka je govoriti da je jedno dijete ovakvo, a drugo onakvo i na taj im način davati etikete. Svako dijete je drugačije i neminovno je da ćete u različita vremena biti različito bliski s njima. Ne smijemo se prema svima odnositi jednako, nego prilagođeno svakom djetetu i jedino ih tada nećemo zakidati. Pokušavajući održati jednakost među djecom u stvari potičemo rivalstvo jer je važnije pružiti djetetu ono što njemu treba. A ako čujemo onaj tipični: ti više voliš brata ili sestru, tome se treba samo nasmijati i ne doživjeti to osobno. Nije moguće spriječiti rivalstvo među braćom i sestrama, a pridavanjem važnosti takvim izjavama i razuvjeravanjem od istih, samo pogoršavamo stvar. U takvim je situacijama važnije vidjeti zašto dijete nije zadovoljno i to promijeniti, nego biti jadan i nesretan jer se djeca međusobno doživljavaju kao konkurenciju.

Ulazak u interpersonalni svijet
Braća i sestre uče jedni uz druge o svijetu u kojem nisu sami i jedini, već postoje dugi ljudi, tuđe želje i tuđi svjetovi. I to je vrlo vrijedan način učenja o sebi, drugima i o životu s drugima jer su ljudi društvena bića. Važno je da roditelji ne stoje u sredini njihovog odnosa jer je tada moguće da taj odnos ne ispadne dobar i podržavajući u budućnosti. Važno je poticati ih uvijek da sukobe sami riješe uz naravno neke granice poput da se ne smiju ozlijediti, napakostiti si i slično. A nama može pomoći da uključimo neku glazbu i pronađemo odmak od njihove svađe te ostanemo mirni i u svojoj ravnoteži.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju InsideOut.hr