Mi odrasli razmišljamo ovako: ako dam otkaz, zateći će me te teži problemi ako nemam alternativno rješenje, pa će većina nas zadržati loš posao dok traži novi. Uglavnom smo naučili biti odgovorni jer je preuzimanje odgovornosti dio normalnog odrastanja. Djeca ne znaju što je odgovornost i tome ih tek trebamo poučiti. To znači da će djeca prirodno biti motivirana samo za ono u čemu uživaju, a ono što im je mrsko će odbijati.

Zadatak onih koji odgajaju dijete jest da im pomognu naučiti kako da ne odustaju u aktivnostima u kojima ne uživaju, ali ne tako da to rade silom. Kad nađemo razlog za neku aktivnost, dakle kad na način koji nam je prihvatljiv sami sebi objasnimo zašto bismo nešto trebali raditi, to je u biti motiv. Definicija motivacije kaže da je to utjecaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi. I tu je rješenje: motivirati dijete znači pomoći mu da iz bilo kojeg razloga odluči ili poželi nešto obaviti.

Motivaciju možemo naći u samom procesu (npr. ako volimo crtati, uživat ćemo u svakom potezu) ili u krajnjem rezultatu procesa (npr. u plaći koju dobijemo za rad). To znači da ćemo i djecu tako odgajati: nekad ćemo ih nagraditi kad dovrše neku aktivnost, pa će im očekivanje nagrade biti motiv. Nagraditi ih možemo u doslovnom smislu ( npr. 'kad ovo napraviš, možeš se ići igrati' ili 'dobit ćeš sladoled kad to napraviš') ili u prenesenom smislu (npr. dijete i pohvale doživljava kao nagrade, pa ćete pohvalom komentirati kako je lijepo očistilo svoju sobu). Pokazat ćemo im i da se uživanje u procesu može naučiti, pa ako dijete ne uspijeva u nekoj aktivnosti i razbjesni se ili demonstrativno odbije rad, nećemo na njega vikati, nego ćemo mu ukazati na nešto što će ga iznenaditi: primjerice, ako dijete slaže avion od lego kocaka i u tome ne uspije, recite mu da to možda nije nalik avionu, ali da vi tu vidite nešto drugo, što vam, je još zanimljivije od aviona.

Dijete će s više ponosa gledati na ono što je izradilo, pa ako budete ponavljali ovakve obrasce ponašanja, nakon nekog vremena dijete će i samo pronaći nešto zanimljivo u svakoj svojoj hrpi složenih kocaka, dakle uživat će u igranju s njima i kad uspije i kad ne uspije u prvobitnom naumu. Ovo znači da je, umjesto u rezultatu, naučilo uživati u procesu, što je puno važnije jer procesi stvaranja obično traju dugo, a u rezultatima se uživa kratko.

Svi smo motiviraniji za aktivnosti koje nam dobro idu jer vidimo da okolina gleda rezultate našeg rada s odobravanjem, a svi se dobro osjećamo kad smo uspješni. Tako će dijete koje ne voli školu ipak puno revnije napisati zadaću iz engleskog ako mu idu jezici nego iz matematike ako mu ne ide računanje. Međutim, djetetu treba objasniti da smo različiti i da je svatko od nas u nečemu bolji, a u nečemu slabiji od drugih, ali zanimljivo je i natjecati se sa samim sobom i probijati svoje granice. Neka zna da možemo biti jednako uspješni u nečemu za što nismo posebno talentirani, samo ćemo morati uložiti više truda.

Ako vaše dijete nije naročito spretno i druga djeca ga zadirkuju u igri i školi, pojasnit ćete mu da mora više vježbati, upisat ćete ga na neku sportsku aktivnost, kod kuće ćete poticati aktivnosti u kojima se dijete više kreće, razvija motoriku, hvalit ćete njego trud i napredak. Općenito, aktivnosti poput sporta sjajan su način učenja motivacije za svu djecu jer je u sportu napredak mjerljiv, pa jače motivira.

Djetetu kojem neka aktivnost teže ide za početak ćete dati lakše zadatke, u skladu s njegovim mogućnostima, kako bi osjetilo zadovoljstvo uspjeha.

Budite iskreni prema djetetu. Ako vam kaže da ne voli spremati sobu, dobar pristup je ovaj: priznajte da su i vama kućanski poslovi glupi i mrski, ali zbog toga ne živite u svinjcu jer se u njemu nitko ne osjeća dobro. Dok usisavate i brišete mrsku prašinu, tješite se i bodrite zamišljanjem sebe kako sjedite izvaljeni u trosjed i gledate svoju lijepu i urednu sobu, znajući da je ona takva samo zahvaljujući vama i tada ste još ponosniji na sebe. Kad djetetu otkrijete tu svoju malu tajnu, nagovorite ga da i ono svoju sobu pospremi primjenom iste taktike – vidjet će da savladavanje mrskih zadataka nerijetko rezultira neočekivanim zadovoljstvom.

I za motivaciju vrijedi staro pravilo da dijete uči puno više iz onoga što i kako radite, nego iz onoga što mu govorite, pa budite primjer djetetu. Ako ste vi motivirana osoba, i vaše dijete će puno lakše postati takvo jer djeca vole imitirati roditelje, posebice kad vide zadovoljstvo i uspjeh.