Roditeljsku skrb čine odgovornost, dužnosti i prava roditelja, a sama činjenica da se roditelji razvode ne znači prestanak roditeljske skrbi za djecu. No stvarni život je puno drugačiji. Zbunjeni novom situacijom i kompliciranim odnosima, očevi i majke umjesto dijalogom konfliktne situacije rješavaju predbacivanjem, a u postupku razvoda često i podmetanjem kako bi upravo oni dobili pravo da dijete živi s njima.

S povećanom stopom razvoda sve je više djece razvedenih roditelja, a očevi postaju vikend tate, odnosno disneyland dadskoji viđaju djecu vikendom. No isto tako sve je više očeva koji žele ravnopravno, a ne samo financijski, sudjelovati u životu svoje djece, međutim praksa pokazuje da je bitka za dijete dugotrajan, mukotrpan i iscrpljujući proces.

Preporuka da se dijete da majkama

Zbog poremećene partnerske uloge zaboravlja se ona roditeljska te su obje strane spremne manipulirati djecom kako bi došle do cilja.'Praksa jest da se u 90 posto slučajeva djeca dodjeljuju majkama na tzv. skrbništvo u kolokvijalnom smislu te riječi jer se radi zapravo o tome da dijete živi kod majke. Više je razloga za to. Jedan od razloga jest stav da je to tako pa očevi više ni ne postavljaju to pitanje, drugi je razlog to što se radi o maloj djeci do tri godine pa se ona odmah dodjeljuju majkama prema preporuci struke, a treći je razlog to da su očevi, nažalost, indiferentni u određenom broju slučajeva', pojašnjava odvjetnik Hrvoje Jukić.

I u Centru za socijalnu skrb Zagreb priznaju da prema statističkim podacima u većem broju slučajeva centri daju prijedlog i mišljenje da dijete živi s majkom, ali naglašavaju da se u većem broju slučajeva radi u skladu sa sporazumom oba roditelja.

'Prema statističkim podacima, u većem broju slučajeva centri daju prijedlog i mišljenje da dijete živi s majkom, ali pritom treba naglasiti da se u većem dijelu radi o mišljenju koje je u skladu sa sporazumom roditelja. Primjerice u 2012. Centar za socijalnu skrb Zagreb je od 653 dana mišljenja u 576 slučajeva dao prijedlog da djeca žive s majkom, od čega je 491 mišljenje u skladu sa sporazumom roditelja. Dakle ne stoji tvrdnja da u 100 posto slučajeva dijete ostaje živjeti s majkom', poručuju iz Centra za socijalnu skrb Zagreb

Upravo preporuku centara poštuju sudovi, a neki odvjetnici slažu se s mišljenjem da se sudovi prilikom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti te o susretima i druženjima s drugim roditeljem u cijelosti oslanjaju na njihovo mišljenje. Drugi su nam pak potvrdili da nikad u svojoj odvjetničkoj praksi nisu naišli na slučaj da bi sud donio odluku suprotno mišljenju centara.

Dakle ishod spora u praksi u cijelosti ovisi o mišljenju centara za socijalnu skrb. Ovo s jedne strane smatraju logičnim s obzirom na činjenicu da raspravni suci vide stranke u postupku na svega nekoliko ročišta u vremenskom razdoblju od godinu dana, i to u prosjeku desetak minuta, dok se centar za socijalnu skrb sastoji od stručnog tima u vidu socijalnog radnika, psihologa itd. koji bi trebali napraviti kompletnu obradu stranaka (anamneza stranaka, psihološka obrada, socioekonomske prilike) pa se sudovi stoga u potpunosti oslanjaju na njihova mišljenja.

Što kada otac zatraži skrbništvo?

No iako sve više očeva traži da dijete živi kod njih, ukoliko se majka tome suprotstavi, sudski postupak je dug i mukotrpan.

'Majci se gotovo ni u jednom slučaju ne uzima 'skrbništvo'. U svijesti je ljudi da se to događa ako je ona alkoholičarka, narkomanka, prostitutka ili sl., ali kroz rad udruge susretali smo se s preporukama CZSS-a i odlukama suda o dodjeljivanju djece majkama jer će se tako lakše izliječiti od npr. alkoholizma. Dakle djeca su korištena kao terapija za majke. Postoje, naravno, slučajevi u kojima je otac dobio skrbništvo, ali se u pravilu radi o odrasloj djeci koja su bila dovoljno hrabra i glasna, tako da njihovo mišljenje sustav nije mogao ignorirati', priča Goran Cipar, i sam iskusivši borbu za skrbništvo nad sinom koju je nakon pet godina borbe i dobio. Samo upornošću i vođen ogromnom ljubavi, ovaj je otac uspio dobiti bitku koji mnogi očevi još uvijek vode.

I predsjednica Udruge Dijete razvod Asenka Kramer potvrdila je slučaj u kojem je majka alkoholičarka dobila dijete uz obrazloženje da će je to motivirati za liječenje. Međutim mama je i fizički napala dijete, a nakon svih trauma koje je dijete doživjelo trebalo je proći godinu dana da se ono dodijeli ocu.

Dijete treba oba roditelja

Istaknula je da su iskustva očeva koji im se javljaju uglavnom borba s vjetrenjačama, no smatra da je cijela priča oko podjele skrbništva krivo postavljena. Naimesvako dijete želi oba roditelja i to bi trebala biti polazišna točka.

'Ne treba odlučivati o tome tko je bolji roditelj jer i bolji i lošiji imaju pravo biti s djetetom. Tko je od nas imao idealne roditelje? Nitko ne izgleda lijepo kad ga stavite pod lupu. Djetetu valja osigurati sudjelovanje oba roditelja u životu', rekla je Kramer dodajući kako zajedničko skrbništvo podrazumijeva da je kod jednog roditelja minimalno 35 posto vremena, no odgovor Centra je bio, kaže, da se dijete ne može prepoloviti.

'Cijela diskusija oko Obiteljskog zakona u kojoj smo se zalagali za zajedničko fizičko skrbništvo nije urodila plodom. Zakonodavac je odlučio napraviti korak unatrag. Oni kažu da zajedničko skrbništvo može biti samo onda kada se roditelji dogovore, ali to je slučaj samo kod tri posto parova, pokazuju statistike. Za to nije trebalo donositi novi zakon', kaže Kramer dodajući kako sudac u npr. Francuskoj može dodijeliti zajedničko skrbništvo ukoliko ga želi samo jedan roditelj, a kod nas se moraju oba složiti s time.No u svijetu koji ni približno nije idealan i samo tri posto partnera složno dogovara prava i obveze oko djece mnogi očevi u startu odustaju od borbe.

'Očevi imaju naučenu bespomoćnost i znaju da nemaju šanse te da im predstoji borba u kojoj imaju malo šanse pobijediti. To što ne traže samo je vrh ledenog brijega', kaže Kramer.

Da je riječ o dvostrukim kriterijima, misli i odvjetnik Jukić.'Konkretno, iako se pomalo mijenja percepcija, još uvijek se vrlo teško donosi odluka da djeca žive kod oca. Primjenjuju se dvostruki kriteriji u odnosu prema majci. Sve je potrebno dvostruko dokazivati jer se traži 'dlaka u jajetu'. Očevi će u pravilu dobiti da dijete živi kod njih samo ako se majka tome ne usprotivi. U suprotnom je postupak dug i mukotrpan', pojašnjava svoja iskustva odvjetnik Jukić.No u toj borbi u kojoj očito najviše pate djeca roditelji su spremni na svakakva podmetanja.

'I na laganje partneru da je sve kako treba da bi se odmah poslije rasprave odselili u drugu državu s djetetom. Djeci se izmišljaju kojekakve traume i onda ih se vodi kod psihologa da bi se utvrdilo da dijete ima problem s drugim roditeljem (iako je to umjetno stvoreno) samo da bi se ostvarili vlastiti ciljevi i uskratilo pravo na drugog roditelja. Institucije moraju pronaći načina prepoznati te manipulacije i sankcionirati ih, a ne opravdavati, što je vrlo čest slučaj', govori Jukić.

Primjeri očeva koji su dobili pravo da dijete živi kod njih rijetki su i uglavnom su u takvim slučajevima majke iznimno nasilne.No u slučaju uobičajenih parova, u kojima nema nasilja nad djecom i oba roditelja žele participirati, svakako treba imati na umu da dijete želi oba roditelja te bi to za sve trebala biti polazišna točka.