I dok će mnogi vrhunsku luksuznu modu u pravilu povezivati s prijestolnicama poput Pariza i Milana, St. Gallen jedna je od najbolje čuvanih švicarskih, ali i modnih tajni. Gradić od oko 75 tisuća stanovnika poznat je po proizvodnji nekih od najfinijih tekstila još od 15. stoljeća i razvoju prvih strojeva za vezenje početkom 19. stoljeća. Ali također je kolijevka 100 godina starog brenda Akris.

Slaveći veliku, 100. obljetnicu brenda, njegov kreativni direktor Albert Kriemler organizirao je izložbu u ciriškom Museum für Gestaltung i napisao popratnu knjigu pod naslovom 'Selbstverständlich', što je izraz koji često koristi kako bi opisao Akris. Njegov doslovni prijevod je 'naravno', ali kolokvijalno može značiti 'bez napora, jednostavno ili prirodno', što su pojmovi koji se izravno povezuju sa ženstvenom jednostavnosti ove modne kuće.

'Kada dizajniram odjevni predmet, uvijek imam na umu ženu koja ga nosi: može li u njemu putovati, je li tkanina dovoljno lagana da se osjeća slobodno i opušteno? Prvo treba poslužiti njoj', kaže Kriemler za W Magazine. 'Izložba ima sasvim drugu svrhu. Ipak, ono što sam želio da ova izložba i moj dizajn imaju zajedničko su trenuci iznenađenja. Atmosfera je prepuna iznenađenja i otkrića', dodaje.

To Kriemlerovo obećanje nije isprazno. Za razliku od većine muzejskih izložbi na kojima je dodirivanje izložaka strogo zabranjeno, ova poziva posjetitelje da opipaju tkanine i uvuku se u kapute od kašmira. Iako su materijali ključni za svaku modnu kuću, tekstil Akrisa rezultat je dugogodišnjih inovacija.

'Moja odjeća nije očita. Mrzim trendove i besramnu samopromociju. Radije bih stvorio osjećaj Selbstverständlichkeita, odnosno prirodnosti', kaže Kriemler. To je ideja koja se često primjenjuje u arhitekturi, području njegovog trajnog interesa, čiji je rad inspiriran visoko teksturiranim pročeljima koje je gradila švicarska tvrtka Herzog and de Meuron te umjetnošću i arhitekturom Beča s početka 20. stoljeća. 'Vjerujem da kada moda iza sebe ima narativ i koncept vođen dizajnom, najzanimljiviji odjevni komadi također mogu prijeći u umjetničke forme', kaže on.

Ono što ova izložba najjasnije pokazuje jest da je za ovu modnu marku stoljeće iza nje tek početak. 'Za nas se ne radi o tome što smo postigli, već o tome da se nastavimo kretati. Uvijek se pitamo: 'Što je sljedeće?' Moda uvijek označava kretanje naprijed, a za nas znači neprestan proces razvoja koji vjerojatno neće nikada stati', piše Kriemler u 'Selbstverständlichu'.

Zašto se članice kraljevskih obitelji i neke od najmoćnijih žena kunu u ovaj brend?

Brend je stekao reputaciju odjećom za moćne žene koje žele izgledati uglađeno, ali ne previše mondeno. Poznat po svojim visokokvalitetnim materijalima i vrhunskoj izradi, kupce je osvojio dobro dizajniranim i nosivim komadima koji spajaju ultraluksuz s ultrafunkcionalnošću.

Jednom opisana kao 'najveća modna kuća za koju nikada niste čuli', Akris kao tvrtka u privatnom vlasništvu ne želi otkriti brojke, ali prodaja im itekako dobro ide, bez obzira na paprene cijene. Danas ima 18 butika i prodaje se na 300 maloprodajnih mjesta. Zahvaljujući odnosima koje je kreativni direktor Kriemler uspostavio s američkim Neimanom Marcusom, Bergdorfom Goodmanom i Saksom kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih, predstavlja jedan od najprodavanijih brendova robnih kuća na svijetu.

Godine 2004. Akris je postao prva švicarska modna kuća koja je pozvana u službeni raspored na Tjednu mode u Parizu. No umjesto da se dodvorava ljubiteljima mode, ovaj brend se podjednako dopada političarima i važnim osobama iz poslovnog svijeta, kao i slavnim osobama. Kupac Akrisa je odlučna alfa žena: princeza Charlene od Monaka, poslovna žena i bivša izvršna direktorica Yahooa Marissa Mayer, bivša izvršna direktorica Duponta Ellen Kullman, Angelina Jolie, Sheryl Sandberg i Amal Clooney nosile su Akrisove kapute od kašmira s dva lica i chic, ali neupadljivu večernju odjeću. Mayer je obukla Akrisov eklektični plavi sako za obraćanje na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu 2014. Indra Nooyi, predsjednica kompanije PepsiCo, izabrala je pak sako boje ugljena za prisustvovanje medijskim brifinzima. Žene koje bi se prije oblačile samo u Armani i Jil Sander sada ne izlaze iz Akrisa.

Kada je Nooyi otkrila Akris 2010. godine, četiri godine nakon što je imenovana izvršnom direktoricom Pepsija, bila je jedna od 11 izvršnih direktorica kompanija s liste Fortune 500. Njezina prva kupnja bila je Akrisova dvostrana jakna. Kupila je isti stil u crnoj, tamnoplavoj i sivoj boji, tako da se svaka haljina može upariti s više jakni.

'Ako sada pogledate moj ormar, on sadrži oko 65 posto Akrisa', kaže Nooyi, dodajući da cijeni krojeve brenda, a da ne spominjemo povećanje samopouzdanja koje odjeća pruža usamljenoj ženi na višem položaju u sobama za sastanke u kojima dominiraju muškarci. 'Više se nisam morala osjećati nelagodno zbog toga što sam žena ili imigrantica. Bila sam ta elegantno dotjerana osoba. Kažu da odjeća čini čovjeka. Reći ću vam nešto: odjeća također čini ženu - ako je to prava odjeća.'

Modna antibajka iz Švicarske

Priča koja se krije iza švicarskog brenda Akris nimalo ne nalikuje bajci. Prije sto godina u St. Gallenu u Švicarskoj Alice Kriemler-Schoch počela je šivati pregače u svom ateljeu. Kroz rat, ekonomsku krizu i suočavanje sa smrću supruga bila je ustrajna. 'Nikad ne smiješ reći da nešto ne možeš; samo pokušaj, a onda ćeš iznenada shvatiti da to možeš', napisala je u svom nedatiranom dnevniku.

Danas superluksuzni švicarski brend osnovala je 1922., a ubrzo je odijevala žene s najviše stila u regiji koristeći samo lokalne tkanine. Kako je njezin atelje rastao, proširila je svoj tim i 1939. kupila poslovnu zgradu, Akrisovu matičnu bazu i danas.

Nakon što joj je preminuo suprug, sin Max priskočio joj je u pomoć u prodaji točkastih pregača, a posao koji je planirao raditi godinu dana pretvorio se u karijeru te je nakon pet godina postao direktor. Godine 1960. obiteljska modna kuća službeno je postala Akris, akronim koji je osmislio Max, a sastavljen je od slova Aliceina imena. Uz Maxovo vodstvo brend je prosperirao u Švicarskoj, a potom i šire. Albert Kriemler, Maxov sin, počeo je raditi u Akrisu odmah nakon završetka srednje škole. Danas je kreativni direktor, a njegov brat Peter CEO. Max se s vremenom povukao iz svakodnevnog poslovanja, a preminuo je 2017. Možda nije klasična bajka, ali priča o Akrisu je priča o obiteljskom naslijeđu.

'Odrastao sam uz postojano zujanje šivaćih strojeva', kaže kreativni direktor cijelo stoljeće stare tvrtke Akris. U 60-ima i 70-ima njegovi roditelji Max i Ute proširili su opseg rada, proizvodeći prêt-à-porter za kuće kao što su Ted Lapidus i Givenchy. Kao mladić, često je s obitelji putovao na sajmove tkanina; na putovanju u Pariz 1976. prisustvovao je svojoj prvoj reviji Yvesa Saint Laurenta. 'Tada sam znao da sam potpuno zaluđen modom', kazao je za New York Magazine. Planirao je studirati na pariškoj École de la Chambre Syndicale de la Couture, ali to se nije ostvarilo. Naime, nakon što je direktor Akrisa iznenada preminuo, Alberta, koji se planirao preseliti u Pariz i raditi kao šegrt dizajnera Huberta de Givenchyja, otac je uvjerio da se pridruži poslu kao kreativni direktor 1980.

Iako je Albert imao samo 19 godina i bio je bez sveučilišnog obrazovanja, brzo je počeo stvarati koordinirane ansamble umjesto Akrisovog nekadašnjeg odvojenog poslovanja, a svako je jutro uz doručak gutao svaku riječ Women's Wear Dailyja. U 80-ima pridružio mu se mlađi brat Peter kako bi nadgledao poslovnu stranu tvrtke i sada je CEO.

Od tada nadalje, Albert je postupno pretvorio modnu kuću u međunarodni simbol skromnog luksuza kakav danas predstavlja. I dandanas radi iz iste zgrade koju je kupila njegova baka i ondje postavila temelje brenda. Ured mu se nalazi na tavanu u Felsenstrasse 40 u St. Gallenu, udaljenom oko 60 minuta vožnje od Züricha i smještenom u planinama sjeveroistočne Švicarske, a u njemu osmišljava plišane vunene kapute s dva lica i vezene haljine od gipura, proizvode koji su Akris učinili prepoznatljivim imenom. Oni su plod stogodišnje ljubavne veze s tkaninom i ručnim radom, a Kriemler umanjuje svaki prizvuk trenda i dizajnersku vještinu koji bi im priskrbili zvjezdani status.

Žene su oduvijek bile ključni i sastavni dio Akrisa. Kriemlerova baka Alice otvorila je prvi atelje, ali njegova majka Ute učvrstila je trajne odnose s klijentima i trgovinama. A sjećanje na Ute i njezin utjecaj još se snažno osjećaju u brendu. 'Besprijekorno odjevena i elegantna majka Alberta Kriemlera, Ute, uvijek je bila u srcu brenda, ne samo svojim stilom, već i svojom opuštenošću i samopouzdanjem', kaže Linda Fargo, viša potpredsjednica za modu u Bergdorf Goodmanu. 'Ona je svakako bila Albertova muza te se nalazila u središtu njegove inspiracije dug niz godina', ističe.

Dok je usmjeravala svoje sinove Alberta i Petera da preuzmu obiteljski posao, Ute je bila ključna za Akrisov odnos s Bergdorf Goodmanom, a koji je započeo 1988. i traje i danas. Osobno je bila predstavnica brenda u New Yorku, ugošćujući izložbe i prodajne sastanke u 80-ima i 90-ima. Takav osobni pristup kakav njeguje Akris u današnje vrijeme je rijetkost.

'Ute bi bila na prodajnom sastanku i čekala da te pozdravi', kaže Roopal Patel, modni direktor Saks Fifth Avenuea. Kad je Patel početkom 2000-ih bio u Bergdorf Goodmanu, govorilo se o tihoj i nenametljivoj švicarskoj modnoj kući. 'Kružile su glasine da Albert zna skrojiti nevjerojatan sako', kaže. Dok su drugi dizajneri radili sakoe s prugama te u crnoj, tamnoplavoj i boji ugljena, on je eksperimentirao zasićenim tonovima u boji dragulja i mijenjao urez na ovratniku.

Od njegova osnutka dom Akrisa je St. Gallen, jedna od vodećih svjetskih prijestolnica tekstila, poznata po svom jedinstvenom vezu. Od 1910. više od pedeset posto svjetske proizvodnje veza dolazilo je iz slikovitog gradića u sjevernoj Švicarskoj. I gotovo da nema modne kuće koju tkanine iz St. Gallena nisu privukle. Akris je ukorijenjen u tom gradskom klasteru tekstilne izvrsnosti i potiče inovaciju starinskog zanata sa specijaliziranim tekstilnim kućama kao što su Bischoff Textil, Forster Rohner i Jakob Schlaepfer.

Kriemlerovo, a ujedno Akrisovo rodno mjesto, izgradilo je reputaciju središta luksuznog tekstila u 16. stoljeću, kada su lokalni obrtnici počeli proizvoditi platno korišteno za uvezivanje Gutenbergove Biblije, a koja se masovno proizvodila u Mainzu. Kad je proizvodnja platna postala raširenija i jeftinija, grad se okrenuo vezenju i zamršenom, ručno šivanom dizajnu koji mu je omogućio ponovni prosperitet. Industrijalizacija ih je prisilila daljnje promjene. Do 1860-ih u St. Gallenu je bilo 4000 strojeva za šivanje, a vez je postao golema industrija. Godine 1880. eksperiment s acetonom otkrio je da St. Gallen posjeduje sredstva za proizvodnju industrijalizirane čipke od gipura.

Samo nekoliko tekstilnih tvornica ostalo je danas u St. Gallenu, ali još uvijek mame kreativce iz svih vodećih luksuznih kuća. Od Chanela, Diora, Givenchyja, Saint Laurenta pa do Guccija - svi su oni ukrasili ili čak temeljili kolekcije na izvezenoj tkanini iz tog malenog grada.

Sada 63-godišnjak, Kriemler je na čelu modne kuće više od 40 godina, tijekom kojih je transformirao Akris u globalni brend. Pritom nikad nije odstupio od svog minimalističkog luksuza i besprijekorne izrade te još uvijek zapošljava obrtnike iz St. Gallena za svoje šarene, ali diskretne kolekcije. Takva suptilna estetika donijela mu je vjerne sljedbenike.

Albert Kriemler – moćno, a gotovo nepoznato ime u svijetu mode

Za kreativnog direktora Akrisa svrha mode je učiniti život žene manje kompliciranim i poboljšati, umjesto sakriti, njezinu prirodnu ljepotu i gracioznost. Za njega se važnost mode proteže daleko izvan njezinih estetskih svojstava. Vidi je kao zaštitni omotač koji ulazi u senzualni dijalog s tijelom žene koja ga nosi.

Iz tog razloga tkanina je uvijek njegovo polazište. Objašnjava: 'Kad dodirnem tkaninu, ona mi govori što mogu učiniti s njom. Onda počnem crtati.' Iz te točke Kriemler razmatra životni stil žene - kamo ide, što radi, kako se želi osjećati - i nastavlja stvarati najprofinjenije komade za svaki trenutak u njezinom užurbanom životu. Diskretno luksuzan dizajn nadopunjuje njezino tijelo i izražava njezinu individualnost. Tako kaže: 'Kada žena uđe u sobu, želim da ljudi prvo primijete njezinu osobnost, a zatim odjeću.'

Tkaninom je doslovce opsjednut, a njegov dubok odnos s tekstilom takav je da posvuda putuje s 'malom vrećom materijala'. Stalno im se okreće tražeći inspiraciju, čudeći se, naprimjer, načinu na koji ih blistavo sunce Floride prikazuje u novom svjetlu ili kako ih dosadna zimska tmina sjeverne Europe može umrtviti.

Kriemler je vitak i vrlo uglađen; odjeven u finu crnu dolčevitu i uske crne hlače te s četvrtastim naočalama s rožnatim okvirom izgleda poput arhitekta i ima pomalo melankoličan izgled. U nestalnom svijetu mode kreativni direktori velikih kuća nisu baš poznati po svojoj dugovječnosti, stoga je 43-godišnji rad Kriemlera u Akrisu, koji je desetljećima trgovao tihim luksuzom prije nego što je itko spomenuo taj pojam, osobito značajan.

Za razliku od većine modnih dizajnera, Kriemler se ne bavi samopromocijom. Obiteljsku modnu marku Akris vodi posljednjih 40-ak godina usmjeravajući je od cijenjenog, ali uspavanog proizvođača odjeće u jednostavnu i pročišćenu, rigoroznu modnu marku koja se prikazuje na pariškim modnim pistama. Ipak, uspješno izbjegava većinu zamki koje dolaze s time. Druženje sa slavnima, medijsko praćenje, skakanje po tulumima i fotografiranje nisu dio njegova svijeta. U nikad javnijoj sferi mode njegovo ime nije poznato.

'Uvijek sam bio iza scene', kaže Kriemler za WSJ Magazine dok vozi crnu Saabovu limuzinu po mirnom St. Gallenu, u kojem je rođen i odrastao. 'Ne želim da svijet gleda i komentira, da sudjeluje u mom privatnom životu', dodaje.

Posao zahtijeva da putuje gotovo četiri mjeseca svake godine, ali njegova osobna i profesionalna baza je St. Gallen, grad čiji mu šarm i proporcije omogućuju osamljenost za kojom žudi. To je svijet drugačiji od modnih prijestolnica Pariza, Milana i New Yorka (koje rado posjećuje), a odgovara Kriemlerovim intenzivnim radnim danima koji obično počinju u 7 ujutro i završavaju večerima provedenim kod kuće.

Njegov život možda je jednostavan, ali je prepun kulture. Kriemlerova skupina ljudi nisu glumice i ostale poznate osobe, već eruditska mješavina umjetnika, uključujući, među ostalima, arhitekte Pierrea de Meurona, Jacquesa Herzoga i Soua Fujimota, umjetnika Thomasa Ruffa, fotografa Iwana Baana, predsjednika Vitre Rolfa Fehlbauma i industrijskog dizajnera Konstantina Grčića. Mnogi su inspirirali njegove modne kolekcije ili izravno surađivali s njim na razvoju Akrisovih tkanina. Ruffove fotografije noćnog neba, naprimjer, pojavile su se na Akrisovim kreacijama u kolekciji za jesen 2014.

'Za njega ne vrijedi ništa uobičajeno. Sve je osobno prilagođeno', kaže Linda Fargo, viša potpredsjednica odjela za modu u Bergdorf Goodmanu. Akris tiho, ali moćno predstavlja zastrašujuću konkurenciju brendovima kao što su Bottega Veneta, Fendi i Lanvin, s kojima dijeli prostor u luksuznim trgovinama kao što je Bergdorf. Osim toga, agresivno je povećavao fizičku prisutnost, posebno u Kini.

Kriemler ostaje diskretan kao i odjeća koju dizajnira, a njegovo držanje odiše šarmom stare škole. Kako je pisao WSJ Magazine još 2015., 'potrebno je istraživanje da bi se otkrilo da njegova obitelj posjeduje mnoge zgrade u St. Gallenu ili da je on sam bio kustos zbirke umjetnina u lokalnom hotelu koji uključuje rad njemačkog apstrakcionista Imija Knoebela i fotografiju gradske srednjovjekovne knjižnice Abbey umjetnice Candide Höfer'.

'On je vrlo privatan, a njegova scena još je privatnija', ističe njegova dugogodišnja prijateljica Margit J. Mayer, bivša urednica časopisa Architectural Digest Germany, a upoznala ga je dok je radila za njemački Vogue ranih 90-ih. 'On je, naprimjer, čista suprotnost Karlu Lagerfeldu, koji je skrivao puno toga o tome tko je, ali je volio spektakl', dodaje.

Kriemler je kontemplativan i intelektualan. Kada govori o arhitektima koje obožava, umjetnicima čija djela sakuplja, izložbama, knjigama koje trenutno čita ili modnim dizajnerima kojima se divi (Marc Jacobs i Phoebe Philo), marljivo pruža akademsko znanje o svakome, gotovo kao da predaje disertaciju.

Njegov dom u živopisnom zelenom krajoliku iznad Akrisovog korporativnog sjedišta djelomično je zamišljen kao počast arhitektu Adolfu Loosu. Dizajnirao ga je njegov prijatelj Christoph Sattler, arhitekt iz Münchena kojeg je također angažirao da dizajnira Akrisove butike, a trokatna kuća u obliku kutije građena je u razdoblju od dvije godine.

Elegantna bijela kuća sadrži umjetnine iz Kriemlerove opsežne privatne kolekcije. Vrtovi imaju živu ogradu od bukovog grmlja, a dizajnirao ju je belgijski krajobrazni arhitekt Peter Wirtz tako da nalikuje uvijenom labirintu, prateći kosi teren dvorišta. Čelična ograda terase zapravo je umjetničko djelo s umetnutom pjesmom škotskog umjetnika Iana Hamiltona Finlayja. Vrhunci dizajna unutar kuće uključuju šumskozeleni unutarnji bazen od Bisazzinih pločica, knjižnicu s policama za knjige s ugrađenim kaučima i radni stol od drva šljive s dijagonalno kliznim ladicama. Zidovi su obloženi raznoraznom mješavinom komada, uključujući sliku njemačkog umjetnika Eberharda Havekosta, akvarel arhitekta Le Corbusiera i sliku njemačke fotografkinje Ursule Schulz-Dornburg. Kriemler nudi gostima svježi sok od mrkve u Loosovim čašama, koje datiraju iz 1903. godine, a u gostinjskoj spavaćoj sobi nalazi se instalacija švicarskog umjetnika, kustosa i kritičara Matthiasa Brunnera, omogućujući gledanje četiri filma iz 1960-ih odjednom.

No upečatljivi interijer kuće nikada nije snimljen - čak ni mobitelom. 'On nikada ne bi skupljao umjetnine da bi se natjecao sa svojim prijateljima. To nije njegov način. Ne inspiriraju ga brojevi i trendovi. On ide svojim putem', napominje Margit J. Mayer, dodajući da je uzalud pokušavala (baš kao i brojni drugi urednici interijera) da fotografira Kriemlerovu kuću za njemačko izdanje Architectural Digesta.

Akrisova alfa žena

Modna kuća Akris već na pri pogled ne djeluje kao pomodan brend. U Parizu predstavlja staložene i skromne kolekcije, često pod utjecajem suvremenih umjetnika kojima se divi njezin kreativni direktor. Kolekcije redom naginju konzervativizmu i uvijek uključuju odijelo. 'Nikada nisam napravio kolekciju bez odijela', kaže on. 'Mora ga biti. I, ponekad sam, vrlo vjerojatno, jedini u tome', kaže.

Uvijek je vrlo svjesno razmatrao potrebe profesionalne žene. 'Mislim da su svi koji su bili uspješni u konfekciji većinom u njoj i počeli', objašnjava, dodajući: 'Yves Saint Laurent, ili Rive Gauche, bio je prvi koji je odjenuo profesionalnu direktoricu. Onda je to činio gospodin Armani. Zatim Jil Sander, koja se jako dobro snašla uzimajući profesionalnu odjeću kao temeljne i bazne sastojke. Kad sam 1980-ih počeo raditi s Amerikom i s Bergdorf Goodmanom, koji ima tu ključnu klijentelu, upravo sam to naučio. A to ima mnogo dublju konotaciju danas, u vremenu u kojem je pojava odgovorne žene u javnosti dobila drugu ulogu. Tako da ženu oblačimo sedam dana u tjednu, od jutra do večeri.'

Akrisova odjeća je skupa: 2600 eura za sako od buklea, više od 4500 eura za dvostrani kaput od kašmira i 4500 eura za večernju haljinu. Ali ti dizajni nisu upadljivi. Kriemler vjeruje da bi njegova odjeća trebala biti 'jednostavna i tiha', ali da bi trebala zavrijediti drugi pogled. 'Najstrašnije mi je kad žena uđe u prostoriju i prvo pogledate njezinu odjeću, a zatim shvatite tko je nosi. To nije ono što želim činiti.'

Silueta brenda je snažna, ali vrlo ženstvena, a haljine su poput korice, vrlo oštrog kroja. 'Mislim da se na ženu i dalje gleda kao na ženu, iako je u muškim krugovima, pa je važan njezin kodeks odijevanja', kaže Kriemler. Također poštuje pravila odijevanja na poslu, koja možda ne dopuštaju kratke hlače u sudnici ili kombinezone u sali za sastanke. 'Poslovni kodeks danas počinje s političarkom i nastavlja se na žene u ekonomiji ili poslove vezane uz pravo. A tu su i oni u kreativnim umjetnostima. Te tri skupine žena imaju svoj kodeks odijevanja i u sva tri polja pitanje je poštovanja da se primjereno odjenete za posao', ističe.

Za mnoge žene osnove profesionalne garderobe ostale su uglavnom nepromijenjene - i dalje im je potreban dobar sako. Najveća promjena, kaže Kriemler, način je na koji su putovanja 'zgusnula' garderobu i zahtijevala da postane prenosivija. 'Danas mora postojati neka vrsta logike u korištenju odjevnog predmeta. Moderni direktor i direktorica putuju, kao i svi mi, tako da odjevni komadi moraju biti svestrani.' Također je ključno da odjeća bude udobna. 'Kad vam se sviđa osjećaj odjeće na koži, osjećate se dobro u sebi, u svojoj osobnosti', naglašava.

Materijal i taktilna priroda luksuznih tkanina za Kriemler su religija. Što i ne iznenađuje s obzirom na činjenicu da je njegovo rodno mjesto izgradilo reputaciju središta luksuznog tekstila. Njegov znanstveni stav prema razvoju i tehnici nužno je spor proces i sve je više u suprotnosti s industrijom. Ako išta definira ovaj brend, to je postojan tempo kojim je rastao cijelo stoljeće od osnivanja. A to isto vrijedi po pitanju otvaranja prodajnih mjesta. 'Strateški gledano, vrlo kasno smo počeli s izravnom distribucijom. Prvu trgovinu otvorili smo 1997. godine', kaže Albertov brat Peter.

Kao još jedan put osvajanja tržišta vide usmjeravanje na dodatke, a liniju modnih dodataka lansirali su 2009. No to nije bila ishitrena odluka. Sasvim suprotno. 'Znam da naš kupac ima određena očekivanja od proizvoda i to ne može biti samo još jedna torba na koju smo stavili logo Akris', objašnjava Peter. 'Trebalo je to biti vrlo posebno…'

Kad su konačno kupili malu njemačku tvrtku modnih dodataka, proveli su godinu dana radeći na prvoj kolekciji. 'Imali smo tim i ruke, ali morali smo uzeti vremena da osjetimo stav i upoznamo materijale, opremu i završni sloj', prisjeća se.

No vrijeme je sve rjeđa kategorija u ovoj industriji. Braća Kriemler su zabrinuta zbog razvoja na tržištu konfekcije koji će suprotstaviti brendove u utrci za ulazak u trgovine. I premda se Peter slaže da se 'komercijalna sezona odmaknula od datuma revija koji godinama idu prema istom rasporedu' te da modni kalendar postaje neodrživ, on je uporan u tome da tijek mode ne bi trebao ugroziti kreativnost ni kvalitetu Akrisove odjeće, za koju se nerijetko, sasvim opravdano i nimalo bez temelja, navodi da ima integritet poput couturea.

Akrisov poman dizajn, rezultat mukotrpnog istraživanja i razvoja tkanina izrađenih po narudžbi, ima svoju cijenu, no to njegovim kupcima nije prepreka. Oni žele tu kvalitetu, luksuznu izradu i osjećaj koji dolazi s ovim brendom. 'U svijetu u kojem se opisi kao što su kvaliteta, luksuz, autentičnost i umijeće razbacuju vrlo neselektivno, Akris je prava stvar. Morate ga odjenuti. Morate otići do njega i dodirnuti da biste saznali što znače te riječi', kaže Linda Fargo iz Bergdorfa.

'Cijena je relativna kada se radi o kvaliteti', kaže Kriemler. 'Ulažem u materijale jer odjeća mora biti lijepa i praktična', dodaje.

Ipak, to je ogromna količina novca, pogotovo jer potrošači sve veći dio svoje kupovine obavljaju online. Dilema koja drži švicarskog dizajnera budnim noću je kako svoj brend uskladiti s digitalnom opsesijom 21. stoljeća kada prava privlačnost njegovih proizvoda pripada dodiru.

'Kupujući nedavno online, naručio sam osam jakni, a sedam sam morao vratiti jer je tkanina bila užasna, a neke su čak bile pogrešnog kroja', kaže. 'Pomislio sam - kako ovo učiniti savršenim? Postoji potencijal da se učini više. Još razmišljamo o tome. Ali zato još uvijek imamo trgovine', kaže Kriemler.

Kriemlerov fokus nepokolebljivo je na Akrisovoj budućnosti. 'Gradimo grupu žena koje vole brend. I to je ono što je bitno', kaže, dodajući: 'U modi smo, ali nismo u trendu.'