Maine coon je naoko dugodlaka mačka, ali se prema F.I.F-u (Federation Internationale Feline) ocjenjuje u drugoj skupini, tj. među poludugodlakim mačkama. U skupinu poludugodlakih mačaka ubrajaju se još raggdoll, turska van, turska angora te sveta birma i norveška šumska mačka.

Doseljenici su u Sjevernu Ameriku sa sobom najčešće donosili domaće kratkodlake mačke iz Europe, ali neki od njih imali su i turske angore. Križanjem ovih dviju pasmina nastale su mačke duže dlake. Pasmina je ime dobila po imenu sjeverne države Maine (sjeveroistok SAD-a), gdje su nakon generacija parenja takvih mačaka prevladale osobine po kojima je danas prepoznatljiva.

Zbog hladne klime u Maineu i načina života doseljenika potomci tih mačaka većim su se dijelom prilagodili životu uz ljude, ali ne ulogom kućnih ljubimaca, što su danas, već kao radne mačke. Ljudi su tijekom selekcije izabirali privrženije jedinke, dovoljno jake da budu zdrave i velike, da postanu najbolji lovci na glodavce. Do nastanka udruga ljubitelja mačaka s rodovnikom ova pasmina mačaka bila je poznata pod nazivom 'shag cat' (grubodlaka mačka).

Mačka nastala križanjem s rakunom!?
Drugi dio imena, coon, vuče korijene iz priče o parenju rakuna i divlje američke mačke: 'dokaz' za to križanje našli su u tamnosmeđoj boji prugaste mačke s kitnjastim repom. Danas znamo da je takvo križanje nemoguće, ali kao zanimljivost o podrijetlu pasmine ova priča ostaje. Najveći broj mačaka Maine coon potječe iz hladnih klimatskih dijelova Sjeverne Amerike, tj. sjevera SAD-a i istočne Kanade. Budući da je razmnožavanje mačke bilo, zbog surovih uvjete života ljudi na sjeveru, vrlo blisko prirodnoj selekciji, vrsta je opstala kao velika i snažna, duge dlake, koja je naoko lijepa i skladna.

Stanovnici Mainea bili su vrlo ponosni na svoje vrlo velike i lijepe mačke, te su brižno vodili dnevnike parenja još od sredine 19. st. Prvi Maine coon koji se opisuje u literaturi i rodovnicima zvao se Captain Jenks of the Horse Marines. Ponosni vlasnici često su svoje mačke rado izlagali na izložbama, te je prva pobjeda Maine coona zabilježena 1895. na izložbi u Madisone Square Gardenu. Slavni prvi pobjednik bio je Gosie.

Perzijanci istisnuli Maine coon!

Tijekom 19. st. broj mačaka Maine coon se smanjuje zbog eksplozije popularnosti novopridošlih perzijskih mačaka koje su pristigle iz Engleske. Tek je 80-ih godina 20. st. njihov broj počeo rasti, ali ovaj put preko Atlantskog oceana, dakle i u Europi. Danas na svakoj izložbi bilo koje veće udruge mačaka s rodovnicima u svijetu može se vidjeti mnogo primjeraka Maine coona u vrlo velikom rasponu boja dlake.

Velika mačka, naizgled još veća...

Maine coon je velika mačka uobičajene težine oko osam kilograma, ali nije rijetkost naići i na primjerke od preko deset kilograma. Njihova veličina i težina, kombinirana s dugom dlakom, daju dojam osobito velike mačke. Tijelo Maine coona je mišićavo, dugo i snažno. Kosti moraju biti teške, a prsa široka. Glava bi trebala biti nešto šira, uglasta, jakih i visokih jagodica s vrlo velikim ovalnim očima. Na glavi se ističu velike, visoko postavljene i dlakom bogato obrasle uši. Iako je dlaka duga, ona na opip nije tako fina i mekana kao kod angore i perzijske mačke. Amerikanci takav tip dlake nazivaju 'all weather coat', tj. 'dlaka za sve vremenske uvjete'.

Što se boje tiče, još uvijek je najviše prugastih, ali danas ih se može vidjeti u gotovo svim zamislivim bojama mačaka. Teško je govoriti o cjelokupnoj naravi neke pasmine, ali općenito govoreći, ova je mačka samouvjerena, prilagodljiva i čovjekoljubljiva u takvoj mjeri da među poznavateljima mačaka s rodovnicima slovi kao mačka pseće naravi, dakle ona je čak i za one koji više vole pse idealan kućni ljubimac.

Općenito, mačke Maine coon dobro se slažu sa psima, ako su se s njima susrele u najranijoj životnoj dobi. Veoma su prijateljski raspoložene prema odraslima i djeci.

Zbog svog podrijetla mačke Maine coon će se jednako dobro osjećati u prirodi kao i u stanu. Ako ih se drži zatvorene, mora im se osigurati dovoljno prostora za igru da im ne bi bilo dosadno. Kao mačići vrlo su zaigrani i znatiželjni. Kad odrastu, ne mijenjaju se previše. Iako je mačka Maine coon često razuzdana, uvijek spremna za igru, povremeno može biti vrlo tiha, pa večer rado provodi sklupčana u krilu. Većina uživa da ih se gladi i mazi, a svako će češljanje smatrati ugodnim predahom od svakodnevice.