Je li sve što znamo o omiljenoj aloji zapravo neistina?

Toplinski valovi ne samo u SAD-u, već i diljem svijeta, mnoge će nagnati u potragu za čudotvornom aloom kao sredstvom za ublažavanje opeklina od sunca, no oprez!

Naime, iako neka saznanja upućuju na to da bi ova biljka, zapravo sukulent sličan kaktusu, mogla pomoći u ublažavanju opeklina od sunca, stručnjaci ističu kako to nije posve istraženo, a osim toga ne postoji i uvijek jamstvo da je ono što kupujete stvarno, piše The New York Times.

I dok je globalno tržište gela od aloe vere doseglo oko vrtoglavih 625 milijuna dolara u 2020. godini i očekuje se da će rasti u nadolazećim godinama, napitci koji se nalaze u prodaji u drogerijama imali su dosta kontroverzi.

U srpnju je tako testiranje u SAD-u otkrilo da su neki proizvodi od aloe marke CVS bili kontaminirani benzenom, kancerogenom tvari, dok su ranija testiranja otkrila kako neki proizvodi od aloe, koji se mogu naći u maloprodajnim trgovinama i na internetu, uopće ne sadrže aloju. To, u kombinaciji s malo čvrstih podataka o tome koliko dobro aloja djeluje na ublažavanje teških opeklina, kao i ograničenim saveznim propisima o tome što se nalazi u proizvodima bez recepta, navelo je neke da se zapitaju trebaju li je potražiti.

Biljka aloe vera (također nazvana Aloe barbadensis) je sukulent sličan kaktusu koji raste na vrućim, suhim mjestima. Tisućama godina ljudi su izvlačili gel iz njegovih dugih, šiljastih listova i koristili ga kao lijek za razne bolesti, poput opeklina, ogrebotina, rana na koži i više. Gel, koji je uglavnom voda, sadrži desetke vitamina, enzima, aminokiselina i drugih spojeva koji mogu imati različite ljekovite učinke.

Hoće li aloja pomoći kod opeklina od sunca?

Mogla bi, ali dokazi su nejasni. Godine 2012. Oliver Grundmann s Farmaceutskog fakulteta Sveučilišta u Floridi, proveo je pregled 18 kliničkih ispitivanja o korištenju aloe za različita stanja - opekline, genitalni herpes, prhut, psorijazu - i pronašao neke dokaze da može imati protuupalni učinak kada se koristi kod opeklina od sunca.

U jednom randomiziranom ispitivanju na 40 ljudi objavljenom 2008., istraživači su tako izložili donja dio leđa ispitanika ultraljubičastim zrakama i tretirali nastalo crvenilo s četiri različite tvari - 97,5-postotnim gelom aloe vere, 1-postotnim hidrokortizonskim gelom, 1-postotna hidrokortizonska krema i placebo gel (bez ičega u sebi). Nakon 48 sati pod zavojem, činilo se da je gel aloe učinkovitiji u smanjenju crvenila kože od hidrokortizonskog gela, ali manje učinkovit od hidrokortizonske kreme (koja ostaje na koži dulje i lakše se upija nego gel). Druge studije su pak otkrile da se ljudi s opeklinama prvog i drugog stupnja mogu brže izliječiti s alojom nego s drugim vrstama liječenja poput lokalnih antibiotika. Iako naravno rezultati istraživanja na životinjama nisu 100-postotno primjenjivi i za ljude neke studije na glodavcima dale su obećavajuće rezultate.

U jednoj objavljenoj u lipnju, istraživači su koristili vruću željeznu šipku za izazivanje opeklina drugog stupnja na malom području na leđima anesteziranih štakora i otkrili da, u usporedbi s injekcijama matičnih stanica, gel aloe skraćuje vrijeme potrebno da opekline prestanu liječiti. Druga studija na štakorima iz 2014. pokazala je smanjenu upalu tretmanom alojom na induciranim UV opeklinama.

Ipak, nisu sve studije pokazale dobrobiti. Jedna mala studija iz 2005., na primjer, otkrila je da nanošenje kreme od aloe vere na opekline izazvane UV zračenjem 20 ljudi dva puta dnevno tijekom tri tjedna nije bilo učinkovito u zacjeljivanju opeklina.

Aloja spada u kategoriju tretmana za koje postoje neki dokazi koji to podupiru, ali ne i velika količina takvih, rekla je dr. Laura Ferris, dermatologinja sa Sveučilišta u Pittsburghu i suradnica Američke akademije za dermatologiju.

'Mislim da ju je pošteno preporučiti uz napomenu da će pomoći u hlađenju kože i da postoji mogućnost da ubrza zacjeljivanje. Ali nemamo vrstu velikih, rigoroznih studija na koje se oslanjamo u medicini da bismo mogli kvantificirati korist ili preporučiti određeni proizvod', dodaje ona.

Što to znači za proizvode od aloe koje nalazim u drogerijama?

U istraživačkim studijama znanstvenici obično koriste gelove i kreme koje imaju preciznu koncentraciju aloje, rekla je dr. Ferris. Ali budući da se proizvodi od aloe koji se prodaju bez recepta smatraju kozmetikom, nisu strogo regulirani od strane američke Uprave za hranu i lijekove i nisu standardizirani na taj način. Dakle, kvaliteta onoga što dobijete može varirati, a dobrobiti utvrđene u istraživačkim studijama možda se neće izravno odnositi na proizvode od aloje koje možete pronaći na internetu ili u drogerijama.

I naravno, nije zajamčeno da će proizvodi koje kupite uopće sadržavati aloju. Na primjer, 2016. Bloomberg je objavio nalaze istrage o četiri gela aloe robnih marki koje prodaju Walmart, Target, CVS i Walgreens. Nakon laboratorijskih testova tražena su tri kemijska markera aloje otkrili su da tri od četiri testirana proizvoda (od Walmarta, Targeta i CVS-a) ne sadrže dokaze o aloji. Jedan proizvod, koji je prodavao Walgreens, imao je samo jedan marker za aloju, jabučnu kiselinu, ali stručnjaci kažu da to nije dovoljno da dokaže prisutnost aloe. Testiranje je identificiralo sastojak pod nazivom maltodekstrin, hidratantni biljni šećer koji se ponekad koristi kao jeftinija alternativa aloji u proizvodima Walmart, Target i CVS.

Slično tome, studija iz 2015. koju je naručio ConsumerLab.com, pronašla je aloju u samo polovici od 10 tableta, gelova i napitaka od aloe koje je testirala.

'Neke su bile vrlo dobre, a neke nisu sadržavale gotovo ništa od spojeva aloe', rekao je dr. Tod Cooperman, predsjednik i osnivač ConsumerLab.com.

Nedavna ispitivanja također su otkrila da su neki proizvodi od aloje bili kontaminirani štetnim tvarima. U srpnju je CVS tako pauzirao prodaju dva proizvoda od aloe vere (CVS Health After Sun Aloe Vera i CVS Health After Sun Aloe Vera Spray) nakon što je testiranje otkrilo niske razine benzena, poznatog kancerogena koji je nedavno također pronađen u nekim sprejevima kreme za sunčanje. Utvrđeno je da kada se udiše, benzen uzrokuje leukemiju i druge vrste raka, iako je nekoliko studija ispitalo koliko je točno štetan kada se nanese na kožu.

Pa jesu li proizvodi od aloje sigurni za korištenje? Osim ako nemate osjetljivu kožu, gel aloe vere općenito je siguran za korištenje na koži.

'I dok nije posve jasno koliko je česta kontaminacija nečim poput benzena, vjerojatno je prilično rijetka. Najveća potencijalna mana za suncem opečenu kožu, u većini slučajeva, jest da proizvod neće pomoći ako u njemu zapravo nema aloe. Postoje neki podaci da djeluje. Samo se trebate pobrinuti da imate pravu aloju', savjetuje dr. Ferris.

Nažalost, bez propisa ili laboratorija za testiranje kod kuće nećete sa sigurnošću znati što sadržava proizvod koji ste kupili. Popis sastojaka mogao bi ponuditi neke tragove, rekla je dr. Anne Chapas, dermatologinja iz New Yorka i suradnica Američke akademije za dermatologiju. Aloja bi trebala biti navedena kao jedna od prve tri stavke, rekla je, sugerirajući da je to jedna od primarnih komponenti.

Traženje latinskih naziva, kao što su Aloe vera ili Aloe barbadensis, na popisu, također može pomoći u provjeri je li proizvod od aloe pravi, upozorava dr. Grundmann. Samo izbjegavajte sve proizvode koji sadrže Aloe ferox, drugu biljnu vrstu koja je manja, raste brže i jeftinija je za korištenje od aloje, ali je manje proučena, ima drugačija ljekovita svojstva i ne djeluje protiv opeklina od sunca.

Neki, ali ne svi, proizvodi mogu navesti koncentracije svojih aktivnih sastojaka. Dr. Grundmann je predložio da potražite 95 posto čisti gel aloe vere, iako je dr. Ferris upozorila da se ne polaže previše povjerenja u postotke navedene na etiketama.