Popis svjetske baštine koji od 1978. gradi UNESCO jedan je od većih mamaca putnicima za otkrivanje novih mjesta koja su na neki način važna za našu civilizaciju, bilo zbog prirodnih ljepota, bilo povijesnog značenje. Organizacija UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu svake godine proširuje svoj popis, ali i upozorava na čuvanje ovih lokaliteta, često ugroženih masovnim turizmom
Na nedavnoj sjednici u Saudijskoj Arabiji Odbor za svjetsku baštinu upisao je na listu novih 13 lokaliteta na svim stranama svijeta. Odbor, u kojem se nalaze predstavnici 21 države članice UN-a, također je proširio dva postojeća lokaliteta. Istodobno, uslišili su želje Venecije da taj grad, preplavljen turistima, ne završi na drugom popisu - onom ugrožene svjetske baštine.
Ni ovoga puta nije prošlo bez politike. Naime jedan od prihvaćenih lokaliteta je arheološko nalazište Tell es-Sultan, u blizini Jerihona, na zapadnoj obali Jordana, koju Izrael drži pod okupacijom. Iz Izraela, koji je 2019. istupio iz UNESCO-a, odmah su reagirali riječima da je to još jedan dokaz ciničnog korištenja Palestinaca od strane UNESCO-a. Politika je vjerojatno kumovala i upisu dvaju ukrajinskih lokaliteta - katedrale Svete Sofije i samostana Kijev-Pečersk u Kijevu, kao i povijesne jezgre Lviva. U obrazloženju se navodi opasnost od uništenja u ruskoj agresiji.
Kao što je poznato, Hrvatska je itekako zastupljena na UNESCO-vom popisu s deset lokaliteta, što samostalno, što s drugim zemljama. Plitvička jezera te povijesne jezgre Dubrovnika i Splita uvršteni su među prvima, još 1979. Još duži je popis hrvatskih lokaliteta koji su na 'listi čekanja', također neki samostalno, a neki s drugim državama. Dio ih čeka i proširenje sadašnjeg statusa, primjerice Dioklecijanova palača i povijesna jezgra Splita, kojima se želi pridodati obližnja Salona.
A evo i trinaest novouvrštenih lokaliteta.
Vulkani i šume Mont Pelée na Martiniqueu, Francuska
Serija vulkanskih erupcija između 1902. i 1905. na Martiniqueu, karipskom otoku pod francuskom upravom, jedna je od najpoznatijih takvih kataklizmi u povijesti. Posebno se to odnosi na gradić St. Pierre podno vulkana Mont Peléea. Uz to, lokalitet je uvršten na popis zbog velikog broja životinja ugroženih izumiranjem, poput endemskih žaba, zmija i ptica pjevica.
Planinski masiv Odzala-Kokoua, Kongo
Prema obrazloženju, ova prirodna znamenitost 'izvrstan je primjer procesa obnove šuma nakon ledenog doba'. Osim brojnih drugih primjeraka biljnog i životinjskog svijeta, šume u tim planinama najvažnije su životno područje za šumske slonove u cijeloj središnjoj Africi.
Stari grad Kuldiga, Latvija
Povijesni grad Kuldiga, smješten u zapadnom dijelu Latvije, izvanredno je očuvan primjer miješanja tradicionalne latvijske arhitekture i inozemnih stilskih utjecaja. Taj je grad bio važno administrativno regionalno središte između 16. i 18. stoljeća, a dubina tamošnje kulturne interakcije vidljiva je na svakom kutu.
Židovska srednjovjekovna baština u Erfurtu, Njemačka
Smješten u povijesnoj jezgri Erfurta, ovaj lokalitet sastoji se od tri znamenitosti - stare sinagoge, Mikveha i Kamene kuće. Sve tri pokazatelj su života erfurtske židovske zajednice okružene kršćanskom većinom od kraja 11. do sredine 14. stoljeća.
Kružne vikinške utvrde, Danska
Pet arheoloških nalazišta čine kompleks velikih kružnih utvrda iz vremena Vikinga, a sve dijele zanimljiv geometrijski dizajn. Utvrde u Aggersborgu, Fyrkatu, Nonnebakkenu, Trelleborgu i Borgringu izgrađene su između 970. i 980. godine, a nalazile su se u blizini važnih kopnenih i morskih pravaca. Uklopljene u prirodnu topografiju tog područja, čini se kao da se izdižu iz tla.
Tr’ondëk-Klondike, Kanada
Smješten uz rijeku Yukon, Tr’ondëk-Klondike nalazi se unutar područja na kojem je živio domorodački narod Tr’ondëk Hwëch’in, koji je naseljavao subarktičke dijelove sjeverozapadne Kanade. Arheološki i povijesni izvori govore o društvenim promjenama bez premca koje su bile nametnute domorodačkim zajednicama u vrijeme zlatne groznice u Klondikeu krajem 19. stoljeća.
Perzijski karavan-saraji, Iran
Ovaj upis sastoji se od 54 povijesna karavan-saraja, prenoćišta ili skloništa za putnike, razbacanih u 24 iranske provincije. Ovi saraji nalazili su se na trgovačkim putovima koji su povezivali Aziju s Afrikom i Europom, od kojih je najpoznatiji Put svile.
Santiniketan, Indija
Slavni pjesnik i filozof Tagore osnovao je Santiniketan u zapadnom Bengalu 1901. kao svojevrsnu školu utemeljenu na drevnim indijskim umjetničkim tradicijama, nadajući se da će učenjem ljudi prevladati religijske i kulturne razlike. Takozvano 'svjetsko sveučilište' je na istom mjestu osnovano 1921., utemeljeno na ideji jedinstva čovječanstva. Santiniketan je važan i arhitektonski jer je umjesto tada vladajućih trendova britanskog kolonijalnog stila izgrađen eksperimentiranjem panazijskim modernizmom.
Kulturni krajolik starih šuma čaja na planinama Jingmai, Kina
Ovaj krajolik više od tisuću godina oblikovali su pripadnici naroda Blang i Dai, a obiluje poljima čaja. 'Tradicionalni uzgoj starih stabala čaja je metoda koja odgovara specifičnim uvjetima planinskog ekosustava i suptropskoj monsunskoj klimi, u kombinaciji s načinom obrade zemlje koju njeguju lokalne domorodačke zajednice', stoji u obrazloženju.
Gaya Tomuli, Južna Koreja
Gaya Tomuli je nekropola s grobnim humcima iz vremena konfederacije Gaya, a koja je postojala na južnom dijelu Korejskog poluotoka od 1. do 6. stoljeća. Osim grobova, na ovom arheološkom nalazištu su zbog hijerarhije u prostoru i estetskih razlika vidljivi brojni elementi političkog sustava u Gayi.
Jelenja stijena s petroglifima u nacionalnom parku Hustai, Mongolija
Između 1200. i 600. prije Krista ove oznake na stijenama, koje prikazuju jelene, igrale su važnu ulogu u pogrebnim ritualima u središnjoj Mongoliji. Skoro uvijek napravljene su u skupinama, a uključuju ritualne humke i žrtvenike.
Arheološko nalazište Koh Ker, Kambodža
Arheološko nalazište Koh Ker je kompleks hramova i svetišta prepun skulptura, zidnih slika i natpisa. Koh Ker je uz Angkor jedna od dviju prijestolnica Kmerskog Carstva i bio je središte moći u njemu od 928. do 944. godine.
Kulturni krajolik Gedeo, Etiopija
Ovo područje kultivirane šume smješteno je na rubovima Etiopskog visočja, a imalo je religiozno značenje za tamošnji narod Gedeo koji se brinuo o njemu. Tradicionalne tehnike obrade zemljišta naroda Gedeo štite iznimno vrijedne autohtone vrste pod kojima rastu grmovi kave.
Put svile: Koridor Zarafshan-Karakum, Tadžikistan-Turkmenistan-Uzbekistan
Koridor Zarafshan-Karakum jedna je od najvažnijih sekcija Puta svile u središnjoj Aziji, na kojem se spajaju drevne trgovačke rute iz svih pravaca. Pružajući se pravcem istok-zapad uz rijeku Zarafshan, ondje se susreću plodna dolina rijeke, sušna pustinja i oaze s izvorima vode.