Zasigurno ste i vi bar jednom u životu za nekoga rekli: 'E taj ima opaka golema muda', misleći pritom da je on baš pravo muško, junačina. Ili 'Ma nema on muda za to!' misleći pritom da je on bezveznjak, kukavica.

Međutim, evolucijski biolozi tvrde da je situacija upravo suprotna. Pogledamo li među našim najbližim rođacima primatima koliko su im velike mošnje u odnosu na ostatak tijela, vidjet ćemo da upravo najvećim facama najmanje trebaju velika jaja. Najmanje mošnje u odnosu na ostatak tijela imaju upravo gorile. Alfa mužjak – srebrnoleđi gorila – ima svoj harem ženki i tom haremu ni jedan drugi mužjak nema pristupa. On se osigurao. Nema konkurencije; njemu velika jaja ne trebaju.

Najveće, pak, mošnje u odnosu na ostatak tijela imaju čimpanze, i ne bez razloga. Čimpanze su izrazito promiskuitetna bića, mužjak čimpanze nema baš nikakvu garanciju da njegovu ženku nije dohvatio i neki konkurent za malo hopa-cupanja po granama. Evolucijsko oruđe kojim se oni protiv toga bore su ogromne mošnje. Veće mošnje znače veću proizvodnju sjemena, čime si mužjak povećava šansu da će baš njegov punoglavac doplivati do njene zrele jajne stanice.

A gdje smo tu mi? Pogađate, puno bliže čimpanzama nego gorilama. Po svim nalazima sudeći, ljudi još od pleistocena prakticiraju mješovitu monogamno-poligamnu strategiju, tj. rade ono što ih volja ili što im paše, već ovisno o tome što se više isplati… Naravno, u takvim uvjetima žestoke kompeticije nije nikome lako. Stoga se evolucija domislila još jednog zgodnog mehanizma: sperme kamikaze! Naime, ne jurišaju svi punoglavci punom silom na jaje; neki se žrtvuju kako bi 'njihovi momci' uspjeli. Sretnu li se u rodnici sperme dva različita muškarca, sperme kamikaze će, umjesto da sami pokušaju oploditi jajnu stanicu, pokušati spriječiti momke iz protivničke ekipe da to učine i pritom sretno poginuti. Toliko o junaštvu i veličini jajeta.