Psihodrama je jedan od najrasprostranjenijih psihoterapijskih pravaca u kojem se korištenjem akcijskih dramskih metoda istražuju interpersonalni odnosi i unutarnji svijet pojedinca s ciljem buđenja spontanosti i kreativnosti.

U psihodrami ne postoji unaprijed definiran dramski tekst, već se scene odigravaju onako kako ih protagonist doživljava 'kao da' su stvarni upravo 'ovdje i sada'. Na taj se način ne samo riječima, već i govorom tijela, pokretom i međusobnom udaljenošću likova istražuju ljudske relacije i spoznaje sebe', objašnjeno je na stranicama Centra za psihodramu

Sljedeći tjedan u Zagrebu započinju besplatne ogledne radionice psihodrame. O detaljima smo razgovarali s voditeljicom Ivankom Leko

'Psihodramske radionice koje organiziramo tijekom listopada namijenili smo svima koji se žele pobliže upoznati s konceptom terapije psihodramom. Jedan dio radionice odvajamo za međusobno upoznavanje polaznika i voditeljica (nas), a jedan dio za teoretski rad – tj. za objašnjenje toga što je psihodrama (a što nije), što famozni 'rad na sebi' podrazumijeva, kako se zna je li rad na sebi potreban te koje su razlike između grupne i individualne terapije.

Ujedno rušimo mitove o terapiji, odnosno to da je ova vrsta tretmana potrebna isključivo ljudima kojima je postavljena određena dijagnoza. Naprotiv, psihoterapija je odviše korisna da bi se tako ograničavala. Ona je namijenjena svima. Na nju dolaze ljudi koji se bave 'običnim', svakodnevnim problemima (rad na poboljšavanju odnosa s drugim osobama, zacjeljivanje određenih trauma, povećanje samopouzdanja, kvalitetnije shvaćanje samoga sebe, razvijanje vještina komunikacije – i poslovne i privatne – i slično).

Treći dio programa koji čini radionicu praktičan je rad u kojem polaznici na konkretnim životnim primjerima upoznaju koncept psihodrame te sami sudjeluju u kreiranju sadržaja. Konkretno, riječ je o rekonstrukciji pojedinih događaja u kojima se nalaze ili su se nalazili, a koje utječu ili su utjecale na njihov život. Uglavnom je riječ o nekim situacijama iz prošlosti, a koje se uz našu pomoć i pomoć drugih polaznika iznova odigravaju 'na sceni'.

Pri tome osoba čija se situacija odigrava dobiva priliku iznova (i jasnije) vidjeti neke od emocija, uvjerenja, obrazaca i neriješenih priča iz prošlosti od kojih je sastavljen njezin sadašnji problem. Elementi tih priča su razne misli, osjećaji, situacije, susreti, kao i različiti pogledi na prošlost, sadašnjost i budućnost. Za razliku od drugih vrsta terapija, u procesu psihodrame se ne sjedi ili ne leži pasivno i priča o problemima, već se kroz rad na sceni aktivno i kreativno istražuju pitanja i teme', kazala je psihodramska savjetnica.

Također naglašava da 'psihodrama nije čarobni štapić koji u kratkom roku može postići sve željene rezultate'.

'Naprotiv, ona je putovanje na kojem se neprestano pronalaze novi odgovori na stara pitanja', zaključuje Leko, koju smo upitali i o njezinim dosadašnjim iskustvima i dobrobitima radionica tog tipa.

'Ono što je posebno korisno kod psihodrame jest to da polaznici dobivaju jasne uvide o korijenima svojih problema i njihovim mogućim rješenjima – a sve kroz aktivno sudjelovanje i izravnu uključenost u taj proces. Radionice koje smo održale i koje planiramo održati tijekom listopada grupnog su karaktera, no psihodrama uključuje i opciju individualnog savjetovanja.'