Restoran 'Stara cigla'
Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić
Restoran 'Stara cigla'
Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić
Priča naše sugovornice pokazuje da proaktivan pristup u traženju posla može uroditi plodom, čak i u kriznim vremenima
Od gotovo 300 tisuća nezaposlenih u Hrvatskoj, polovica je mladih. Točnije, oko 40 posto mladih u dobi od 15. do 34. godine nema posao. Većina njih svakodnevno prati natječaje, šalje zamolbe, odlazi na razgovore, čeka rezultate koji najčešće završavaju neuspješno. Naša sugovornica u traženju posla odlučila se za drugačiji pristup koji se u njezinom slučaju pokazao – uspješnim. Njezina priča daje nadu da situacija ipak nije toliko crna te da postoji prostor za one koji žele raditi i razvijati se.
Anamarija Jakovljević je 18-godišnja Zagrepčanka i perspektivna kuharica. Njezin primjer pokazuje kako se hrabrost, želja i inicijativa itekako mogu isplatiti, čak i u ovim kriznim vremenima. Umjesto slanja zamolbi i čekanja na poziv na razgovor za posao, mlada Anamarija je odlučila stvar uzeti u svoje ruke.
'Bio je kraj školske godine, završavala sam treći razred i željela sam raditi preko ljeta. Dakle, glavni zadatak mi je bio pronaći posao, a znamo da to danas nije lako. No to me nije obeshrabrilo. Sreću sam odlučila okušati u restoranu koji mi je blizu kuće. U pratnji oca došla sam im na vrata, pitala sam ih trebaju li kuharicu, rekla sam da želim raditi… Malo sam ih iznenadila svojom izravnom ponudom i nismo se odmah dogovorili, ali za mjesec dana uslijedio je poziv za posao. Pitali su me kad mogu početi, a ja sam rekla – sutra', entuzijastično nam prepričava Anamarija početak svoje karijere.
I pohvale i kritike su dobrodošle
Anamarija je imala i sreće jer je naišla na poslodavca koji cijeni proaktivan pristup. 'Svidjela mi se ta inicijativa. Tada sam imao već okupljen radni tim i nisam razmišljao o novim ljudima, ali mi se svidio njezin pristup. Njezina incijativa je meni bila pokazatelj da je hrabra i da je borac te da želi nešto napraviti sa svojim životom. Umjesto da je sjedila doma i žalila se na situaciju u državi, ona je došla i tražila posao. Ja sam joj poklonio povjerenje, a ona ga je opravdala', kaže Goran Ladišić, vlasnik restorana Stara Cigla, u kojemu je mlada Anamarija već postala prava zvijezda.
Za razliku od njezinih vršnjaka kojima se baš i ne žuri u svijet rada, Anamarija je brzo shvatila da je u njezinu poslu praksa najvažnija: 'Nije mi toliko važan posao u smislu zarađivanja plaće, koliko mi je važno da na ovim počecima radim i učim, da se razvijam… Dosad sam već puno naučila, odnosno da budem jasnija, naučila sam kuhati. Iako u kuharskoj školi imamo praksu, to nije ono što kuhanje uistinu jest. Tek kad sam počela raditi, shvatila sam da je dug put preda mnom, ali to me veseli…'
Iako je tek početnica, svi hvale Anamarijine kulinarske sposobnosti. Pohvale joj, kaže, gode, ali se ne zanosi njima. Jednak stav ima i prema kritikama koje je također doživjela. Iskreno priznaje da je pritužbe gostiju znaju razljutiti: 'Ipak, nakon te prve reakcije malo razmislim pa ako uvidim pogrešku, nastojim je ne ponoviti.'
Zvjezdani status je ne zanima
Zahvaljujući zvjezdanom statusu nekih kuhara, kuhanje je danas postalo privlačan zanat, a mnogim mladim kuharima upravo to je glavna motivacija za bavljenje tim poslom. No Anamariju to previše ne impresionira: 'Znam da su danas neki kuhari zvijezde, imaju svoje televizijske showove, ali ja nikada nisam razmišljala o tome. Ja sebe vidim isključivo kao kvalitetnu kuharicu.'
Njezinom realističnom pogledu na život zasigurno pridonosi i svakodnevni boravak u restoranskoj kuhinji. Radni dan joj počinje u osam sati, najprije pali roštilj i loži vatru: 'Iskreno, znam se jako namučiti oko toga. Treba dizati i vreće koje su teže od mene, često zna biti vruće u kuhinji… Pripreme namirnica, kuhanje… Nije to jednostavan posao, ali ako ga voliš, sve se može.'
Kako sama priznaje, prvih dana nije joj bilo nimalo lako, ali uz pomoć svojega mentora, kuhara Miljenka Radanovića, uspješno je prevladala sve izazove. Na pitanje gdje se vidi u budućnosti i kako bi voljela da joj se razvija karijera, mlada kuharica vrlo oprezno odgovara: 'Ne razmišljam previše unaprijed. Moram još puno toga naučiti, želim raditi i razvijati se. A o čemu sanjam? Iskreno, sanjam o velikoj kuhinji koja će biti opremljena svim mogućim uređajima za pripremanje hrane.'