Rezultati istraživanja koje je proveo Institut za ekonomska pitanja pokazuju kako je količina sreće pojedinca snažno povezana s količinom novca koji ta osoba zarađuje te usprkos uvriježenom vjerovanju osjećaj zadovoljstva i sreće ne opada kada količina novca dosegne određeni iznos.

Izvješće, u kojemu je sudjelovalo desetak akademika, u pitanje je dovelo strategiju Davida Camerona koja promiče sreću u odnosu na druge objekte. Philip Booth, urednički direktor IEA za The Subday Times je izjavio: 'Vlada troši novac na prikupljanje sreće statistikom, i to promicanjem vladine politike kako bi se povećala nacionalna sreća.'

Kontroverzni rezultati istraživanja kontradiktorni su rasprostranjenom vjerovanju kako nakon određene razine zarađenog novca osjećaj sreće opada. Teorija koju je 1974. godine utemeljio Richard Easterlin tvrdi kako osjećaj sreće stagnira nakon što prihodi dosegnu određenu granicu.

Prije dvije godine istraživanje provedeno na Sveučilištu Princeton pokazalo je kako je osjećaj sreće prestao rasti nakon prihoda od 536 tisuća kuna, a čak je i prihod povećan za trećinu činio malu razliku po pitanju zadovoljstva.

No izvješće Pursuit of Happiness ovu teoriju naziva mitom i lažnom te tvrdi kako čak dvadesetopostotni rast prihoda ima isti utjecaj na sreću, bez obzira koliko je određena osoba bogata, te kaže kako nijedna zemlja nije dovoljno bogata da bi dosegnula točku zasićenja, ukoliko ta točka uopće i postoji. 'Bogatiji ljudi su zadovoljniji svojim životom', tvrdi istraživanje.

U istraživanju se tvrdi kako ovi podaci vrijede u 140 zemalja u kojima je istraživanje i provedeno te je dokazana jaka povezanost osjećaja sreće i veličine prihoda, a u istraživanju su sudjelovali britanski, španjolski, američki, nizozemski i danski akademici, piše Daily Mail