Osim toga, moderan način držanja i hranjenja životinja koje daju meso, mlijeko i jaja najčešće nije prihvatljiv u ekološkom i moralnom smislu. Meso je često bogato hormonima i antibioticima, pa iako je mekano i ukusno, nije zdravo poput mesa divljih životinja ili onih koje su uzgajane i hranjene na tradicionalne načine. Znanstvena zajednica u još jednome se ne može složiti: neki kažu da su to gluposti, a drugi da je meso zbog načina klanja zasićeno adrenalinom, koji može uzrokovati agresivnost i neke zdravstvene poremećaje.

Naoko najjednostavnije rješenje bilo bi odreći se mesa, no ono je važan izvor bjelančevina. Osim toga, ljudsko tijelo lakše apsorbira željezo životinjskog porijekla u odnosu na željezo iz bilja. Kako prehrana bez mesa nije čovjeku povijesno u navici, praktične probleme vegetarijancima čine trgovine i restorani uglavnom prilagođeni mesojedima.
Terminologija je različita, no prave vegetarijance najčešće nazivaju veganima. Oni se ne odriču samo mesa, nego i mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja, dakle izbjegavaju svu hranu životinjskog porijekla. Ima i onih koji ne priznaju nikakvu čovjekovu intervenciju u prirodu radi prehrane. Hrane se isključivo onim što se u prirodi može slobodno prikupiti, npr. plodovima koji otpadnu s biljaka. Ovakva je prehrana iznimno rijetka. Srećom, jer u njoj nedostaju važni nutrijenti i može biti vrlo opasna za zdravlje.

Mnogi stručnjaci ističu da je crveno meso glavni negativac, pa vjerojatno nema boljeg načina prehrane od takozvanog poluvegetarijanstva - prehrane bez crvenog mesa, koje se zamjenjuje ribom, mesom peradi, jajima te mlijekom i mliječnim proizvodima.

Laktovegeterijanstvo je bezmesna prehrana koja uključuje mlijeko i mliječne proizvode, dok ovolaktovegetarijanci prihvaćaju i jaja. I ova dva načina prehrane lako su provediva i zdrava, jer mlijeko i jaja sadrže visokovrijedne bjelančevine slične onima iz mesa, posebno ako su životinje iz slobodnog ili ekološkog uzgoja. Negativno može biti što mlijeko, mliječni proizvodi i jaja često sadrže hormone, antibiotike, kemikalije za produženje trajnosti, pojačivače okusa…

Kako je hrana životinjskog porijekla glavni izvor bjelančevina u tradicionalnoj prehrani, najveća briga vegetarijanaca je pojesti dovoljno kvalitetnih zamjena za meso. Loše je naručiti klasični 'mesožderski' tanjur i s njega skloniti meso, jer će se prehrana svesti uglavnom na voće, povrće i nešto žitarica. Zbog toga vegetarijanstvo ni u kom slučaju nije dobro za studente koji se hrane u menzama ili zaposlene koji se oslanjaju na restorane namijenjene onima koji jedu meso.

Najčešća zamjena za meso su tofu (sir od soje) i seitan (pšenično meso). Osim zbog kvalitete, soja je popularna i zbog raznovrsnosti: od nje se dobivaju mlijeko, vrhnje, tempeh… Ukusno i kvalitetno mlijeko i vrhnje dobivaju se i od žitarica (zobi, riže). Vegetarijanska prehrana trebala bi biti bogata i ostalim mahunarkama, posebno slanutkom i lećom, kao i orašastim plodovima i sjemenkama.

Općenito, pogledamo li klasičnu piramidu zdrave prehrane, vegetarijanska je praktički identična, ali se na mjestu mesa, mlijeka i jaja nalaze zamjene. Dakle, bili mi vegetarijanci ili ne, u prehrani trebaju biti najzastupljeniji: smeđa riža, nerafinirane žitarice, tjestenina, kruh i ostali proizvodi od cjelovitih žitarica, zatim voće i povrće, pa tek tada mlijeko, jaja, meso ili njihove zamjene. Najmanje su potrebe za šećerom i biljnim mastima, dok životinjske masti treba izbjegavati.

Statistike pokazuju da su vegetarijanci manje skloni pretilosti, visokom tlaku i riziku od bolesti srca i krvnih žila. Govorimo li o djeci, neki stručnjaci misle da nema prepreke vegetarijanstvu, dok drugi govore da je ono prikladno samo za odrasle.