Tepisi u boji slonovače s geometrijskim motivom rombova u sivoj, smeđoj ili crnoj boji, posljednjih su sezona preplavili trgovine i stanove. Nemoguće ih je ne primijetiti jer gotovo da nema interijera na Instagramu ili Pinterestu u kojem nema ovakvog tepiha
Riječ je o tepisima koji su inspirirani marokanskim tradicionalnim tepihom Beni Ourain, a nazvani su po konfederaciji nomadskih plemena Berbera s marokanskih planina Atlas. Ovi tepisi donose rustikalnu toplinu u prostor, a ipak su bitno drugačiji od šarenih turskih ili orijentalnih tepiha.
Marokanski tepisi savršeno se slažu s modernim, minimalističkim stilom uređenja kojem daju toplinu, za razliku od tepiha od jute koji odaju dojam hladnoće.
Danas Beni Ourain tepisi na Instagramu imaju preko 50.000 hashtagova, a riječ je, naravno, o imitacijama, uglavnom od poliestera ili jeftine vune. No zato autentični Beni Ourain tepih ima vjerojatno više od 100 godina, a originalno je bio namijenjen za pokrivanje poda u šatoru. Izrađen je visokokvalitetne vune stare pasmine ovaca, čija je kvaliteta nenadmašna zbog klimatskih uvjeta i ispaše na Atlasu. Žene su ga tkale prosječno oko dvije godine, i to na prijenosnom tkalačkom stanu, a širok je najviše 250 cm.
Svaki originalni Beni Ourain tepih vjerojatno priča priču o plodnosti žene koja ga je tkala. Geometrijski oblici, prepoznatljivi rombovi ili dijamanti su simbol plodnosti, rođenja i majčinstva, dok cik-cak uzorak štiti od uroka, a kad se stave u niz ili lanac predstavljaju vremenski slijed stvari koje su se dogodile u životu tkalje.
Zanimljivo je da tepisi Beni Ourain nikada nisu bili namijenjeni izlaganju, a još manje izvozu, no nakon što su ga primijetili dizajneri početkom 20. stoljeća, i to nakon što je Maroko postao francuski protektorat s novom infrastrukturom, a avanturistički putnici krenuli u planine Atlasa, i to se promijenilo.
Slavni arhitekti Le Corbusier i Alvar Aalto uklopili su ove tepihe u svoje interijere, koji su nerijetko bili fotografirani. Kasnije su se u modernom arhitektonskom kontekstu pojavili u kući Eames, dizajnerskog bračnog para Ray i Charlesa Eamesa i Fallingwateru Franka Lloyda Wrighta, da bi danas njihove varijacije krasile brojne domove.
Njihova popularnost posljednjih je godina pokrenula tsunami imitacija izrađenih izvan Maroka, najčešće od sintetičkih vlakana. Koliko su popularni, dovoljno govori to što je prije otprilike jednog desetljeća u svijetu bilo manje od 10 marokanskih trgovaca tepiha, a danas ih je na stotine.
