Teško je zamisliti život u današnje vrijeme bez interneta, pametnih telefona, laptopa i ostalih gadgeta koji nam olakšavaju svakodnevicu. Naš se mozak razvio i prilagodio sukladno digitalnoj eri u kojoj živimo. Kognitivni neuroznanstvenici tvrde kako je sve to vrijeme koje provodimo ispred ekrana promijenilo naš način razmišljanja i zaključivanja. Internetske tražilice skratile su nam pretraživanje, a bome i spasile mnoge živce, no isto tako utjecale su na naše pamćenje.

U nedavnom istraživanju znanstvenici su postavili ispitanicima seriju trivijalnih pitanja. Polovici je dozvoljeno korištenje Googlea, a drugoj polovici nije. U drugom dijelu istraživanja ispitanici su ponovno dobili drugu rundu lakših pitanja te su sada mogli odabrati žele li koristiti Google tražilicu ili ne. Oni koji su u prvoj seriji pitanja odgovarali uz pomoć Googlea, u drugoj rundi su se itekako mučili s odgovorima oslanjajući se samo na svoje znanje i na ono što su upamtili. Trećina njih nije ni pokušala dati odgovore, već je odmah zatražila pomoć internetske tražilice.

'Ranije smo se čak i trudili samostalno doći do nekog zaključka, a danas nam je jednostavno ne da zamarati', izjavio je doktor Benjamin Storm za The Week, dodajući kako 'što je neka informacija dostupnija putem pametnih telefona ili ostalih uređaja, sve se više oslanjamo na njih u svakodnevici'. Internet je, naravno, učinio i brojne prednosti za svijet, no ako uzmemo ovo istraživanje kao polazište, valjalo bi spomenuti i nedavno zabilježene poremećaje zbog kojih stručnjaci krive društvenu opsjednutost digitalizacijom.

Nomofobija

Neki ljudi se boje pauka, drugi visine, a neki osjećaju pretjerani strah od klaunova. Popis fobija je dugačak, a istraživači su nedavno na popis dodali još jednu. U 2012. svijet je saznao za nomofobiju, u doslovnom prijevodu 'no-mobile fobiju', odnosno osjećaj panike koji osoba osjeća kada je odvojena od svog mobilnog telefona ili tableta. Velika Britanija je u jednom istraživanju otkrila kako 73 posto ispitanika osjeti napad panike kada zagube mobitel, a kod 14 posto ispitanika taj osjećaj panike prerasta u očaj.

Istraživanja ove nove fobije je vrlo malo i teško je reći utječe li nomofobija pozitivno ili negativno na naše dugoročno zdravlje. 'Možda su oni koji pate od nomofobije u kvalitetnijim ljubavnim vezama, možda zbog nje osjećaju veće životno zadovoljstvo, možda su uspješniji na poslovnom planu ili možda trebam priznati da je to sve moja pusta želja te se trebam ostaviti mobitela na neko vrijeme', rekao je voditelj istraživanja Piercarlo Valdesolo za Scientific American.

Tehnostrofa

Opsjednutost digitalnom tehnologijom može imati i veće posljedice od nomofobije. Ona može trajno naškoditi našem ljubavnom odnosu. U istraživanju provedenom 2014. u kojem je sudjelovalo 143 ispitanika, više od polovice njih reklo je kako ih uređaji prekidaju za vrijeme učenja, razgovora i objeda s partnerom. Znanstvenici su takve prekide za koje su zaslužni gadgeti nazvali 'technoference'. Nimalo iznenađujući pokazatelji govore kako je tehnostrofa direktno povezana s nekvalitetnim ljubavnim životom i životnim zadovoljstvom.

'Došli smo do pretpostavki kako u slučajevima kada partnere neprestano prekidaju digitalni uređaji, njihovo se viđenje veze i odnosa mijenja, pogotovo kada se to često događa', rekao je Brandon T. McDaniel, jedan od voditelja istraživanja.

Jedno drugo istraživanje pokazalo je kako pametni telefoni ometaju naš seksualni život. Čak 40 posto ispitanika reklo je kako su zbog mobitela odgodili seks. Neki su čak priznali da se u krevetu požure kako bi odgovorili na poziv ili što prije pročitali notifikacije. 'Dok smo ležali zajedno u krevetu, ja bih bila na Facebooku, dok je on bio na sportskoj stranici', priznala je jedna sudionica istraživanja te je dodala kako su tada shvatili da su potpuno dva različita svijeta.

Fantomska zvonjava

Lažna uzbuna iliti fantomska zvonjava pronašla je svoje mjesto u urbanom rječniku zahvaljujući stalnoj zvonjavi mobitela i raznoraznih digitalnih uređaja oko nas. Taj se izraz koristi kada se osobi pričinjava da joj zvoni mobitel ili joj je stigla notifikacija, no zapravo se ništa od toga nije dogodilo. David Laramie, američki psiholog, istraživao je taj fenomen za svoju disertaciju. Od 320 odraslih ispitanika koji posjeduju mobitel, dvije trećine njih potvrdilo je da je iskusilo fantomsku zvonjavu ili vibraciju telefona.

Zbog čega nam se to događa? 'Smatram da do toga dolazi kada nam se odjeća trlja o kožu zbog čega se naši receptori aktiviraju, a to trenje koje se javlja slično je vibraciji telefona', tvrdi Sliman Bensmaia, neuroznanstvenik na Sveučilištu u Chicagu.

Cyberhondrija

Hipohondrija je svima dobro poznat poremećaj, no internet je hipohondriju odveo na posve novu razinu. Cyberhondrija se odnosi na poremećaj pretraživanja navodnih bolesti od koje bi osoba mogla bolovati. Svi smo surfali internetom kako bismo otkrili kakav nam se to osip pojavio ili što trebamo poduzeti kada imamo visoku temperaturu, no za hipohondre internet predstavlja posve nove alate koji potiču tu vrstu fobije. Uvjeravajući sebe kako će umrijeti, cyberhondri neurotično pretražuju internet do najsitnijih detalja kako bi pronašli imaginarnu bolest koja im zadaje muke. Kada u tražilicu ukucaju simptome, često sami sebi i postave dijagnozu koja može varirati od trovanja hranom do karcinoma želuca. U više od polovice slučaja, dijagnoze ne odgovaraju simptomima, što je potvrdilo i jedno istraživanje.

Iz brojnih razloga medicinari nisu presretni zbog trenda vlastitog postavljanja dijagnoza pojedinaca. 'Nije samo riječ o gubitku kontrole ili nedovoljnom znanju surfera, već može dovesti do potpuno krivih dijagnoza i liječenja pojedinaca jer rezultati koje dobiju na internetu nerijetko prikazuju rijetke i po život opasne bolesti, a krivo liječenje može izazvati nove simptome', objašnjava psihologinja Mary Aiken.

Truman Show sindrom

Imate li ikada onaj jezivi osjećaj da vas netko gleda? U filmu iz 1998. 'The Truman Show' glavni akter Truman Burbank imao je taj isti osjećaj za koji je ispostavilo da je bio opravdan. Iako je riječ o crno komediji, onima koji pate od Truman Show sindroma (Truman Show Delusion) ovaj film ne bi bio smiješan. Riječ je sindromu zbog kojeg osobe umišljaju da netko prati njihov život. Joel Gold, psihijatrijski profesor na Medicinskom fakultetu u New Yorku, prvi je identificirao taj sindrom 2003. godine.

Gold je jedan od autora knjige 'Suspicious Minds: How Culture Shapes Madness', sa svojim bratom Ianom Goldom, profesorom filozofije i psihijatrije na sveučilištu McGill. Iako ovaj sindrom nije direktna posljedica korištenja digitalnih uređaja, Truman Show sindrom potaknut je pretjeranom izloženošću internetu, opsjednutošću televizijom, društvenim mrežama i digitalizacijom koja je ušla u sve pore društva i postala način života te je dovela do izražajnije narcisoidnosti kod pojedinaca.