Zvuči pomalo zastrašujuće, ali Oxfordov pojam 2024. godine je - truljenje mozga. Iza svega stoje istraživanja koja pokazuju da sati i sati provedeni na internetu svakoga dana uzrokuju doslovno truljenje sive tvari.

Što je truljenje mozga?

Rječnik ovaj pojam definira kao 'propadanje čovjekovog mentalnog ili intelektualnog stanja, osobito gledano kao rezultat prekomjerne konzumacije sadržaja (danas posebno internetskog) koji se smatra trivijalnim ili neizazovnim'.

No, ljudi načelno niti nisu svjesni u kolikoj mjeri ovakav sadržaj uništava mozak te koliko kompulzivno korištenje interneta smanjuje mentalne sposobnosti.

Zanimljivo je da se ovaj pojam prvi puta koristio prije 20-ak godina, u trenucima kada se e-mail počeo koristiti na svakodnevnoj bazi. Znanstvenici su počeli proučavati na koji način ovakvo 'bombardiranje' informacijama utječe na mozak. Pokazalo se da je konstantno kognitivno preopterećenje imalo negativniji učinak nego konzumacija kanabisa, s prosječnim padom IQ-a sudionika za 10 bodova.

A to je bilo prije nego što su pametni telefoni donijeli internet na dohvat ruke, što je rezultiralo time da prosječni odrasli Britanac sada provodi barem četiri sata dnevno online. Kod pripadnika generacije Z, muškarci u prosjeku provode pet i pol sati dnevno na internetu, dok žene iz iste generacije provode čak šest i pol sati dnevno.

Internet smanjuje sivu tvar u mozgu

U posljednjim godinama, obilje akademskih istraživanja provedenih na institucijama poput Medicinske škole Harvard, Sveučilišta Oxford i King's Collegea u Londonu pronašlo je dokaze da internet smanjuje sivu tvar u mozgu, skraćuje raspon pažnje, oslabljuje pamćenje i iskrivljuje naše kognitivne procese.

Konkretnije, znanstvenici su istaknuli da su pogođena područja mozga povezana s 'kapacitetom pažnje, budući da stalno mijenjanje toka online informacija potiče podijeljenu pažnju na više medijskih izvora', 'procesima pamćenja' i 'socijalnim vještinama'.

Na ovu temu proveden je velik broj istraživanja, koja redom pokazuju da su visoke razine korištenja interneta i intenzivno mijenjanje sadržaje povezani sa smanjenjem sive tvari u prefrontalnim regijama mozga. Osobe ovisne o internetu pokazuju pritom vidne strukturne promjene u mozgu, a zbog ovih vidljivih promjena koje su sve učestalije skovan je i pojam digitalne demencije.

Prosječni raspon pažnje 47 sekundi

Ipak, čini se vrlo malo kako bi se zaustavio ovaj trend. Earl Miller, neuroznanstvenik s MIT-a i svjetski stručnjak za podijeljenu pažnju, upozorio je 2022. godine da sada živimo u 'savršenoj oluji kognitivne degradacije', dok je dr. Gloria Mark pronašla dokaze o drastičnom smanjenju naše sposobnosti fokusiranja. Godine 2004. njezin istraživački tim otkrio je da je prosječni raspon pažnje na bilo kojem ekranu iznosio dvije i pol minute. Do 2012. taj je raspon pao na 75 sekundi, a prije šest godina na samo 47 sekundi.

'Ovo je nešto zbog čega bismo kao društvo trebali biti jako zabrinuti', izjavila je 2023. godine u jednom podcastu.

Daleko najviše štete mozgu čini tzv. infinite scroll, odnosno beskonačno pregledavanje sadržaja bez pravog smisla i fokusa. Taj koncept uspoređuje se s eksperimentom sa 'zdjelom juhe bez dna', u kojem će sudionici nesvjesno nastaviti jesti iz zdjele dokle god se ona puni. Slično tome, beskonačni tok sadržaja manipulira dopaminergičkim sustavom nagrađivanja u našem mozgu, stvarajući snažne, ovisničke petlje neprestanog 'traženja'.

Na ovo je još 2019. upozorio bivši etičar dizajna u Googleu, Tristan Harris, koji je pred američkim Kongresom rekao:

'Pod utjecajem interneta sada je broj ljudi sličan onome koji je pod utjecajem kršćanstva. Oni primaju informacije putem platformi čiji poslovni model ovisi o količini pažnje koju mogu privući. Taj model stvara 'utrku prema dnu moždanog debla' koristeći dopamin, strah i bijes za privlačenje pažnje i tako hakirajući naše primitivne moždane centre', rekao je i napomenuo:

'Ovakva manipulativna tehnologija je masivno podcijenjena. To je moćna sila koja oblikuje svijet. Preuzela je kontrolu nad perom ljudske povijesti i odvest će nas u katastrofu ako je ne uzmemo natrag.'

Porast svijesti o problemu daje nadu

Pojava truljenja mozga najčešća je kod mladih ljudi, koji su ujedno i najugroženiji njegovim učincima. No nadu donekle daje činjenica da oni koji su najviše izloženi ovom problemu pokazuju i najveću svjesnost o njemu.

S obzirom na to da je u rješenju svakog problema prvi korak svijest o njemu, razlozi za optimizam postoje. U posljednjim godinama sve više pokreta protiv tehnologije dobiva na snazi – od tinejdžera koji prelaze na stare modele mobitela do kampanja za djetinjstvo bez pametnih telefona.

'Ovi pomaci daju nadu u budućnost u kojoj ćemo ponovno preuzeti kontrolu nad svojim umovima', poručuju stručnjaci.