Malo tko ne voli tjesteninu, a osim što je omiljena može se pripremati na razne načine i kombinirati s različitim namirnicama pa je često spas u zadnji čas kada nemamo puno vremena, a želimo nešto konkretno na tanjuru.

Među osnovnim pravilima kod dobro skuhane, ali ne prekuhane tjestenine jest da imate dobar omjer vode i dovoljno velik lonac kako bi se ravnomjerno skuhala. Također, pravilo je da vodu posolite prije ili čim zavrije te probate je li dovoljno slana.

Izbjegavajte stari trik s uljem kako se ne bi lijepila jer to ne pomaže, a kasnije se zbog toga umak neće lijepo primati za tjesteninu. Radije je promiješajte koji put više, a i zbog toga treba biti dovoljna količina vode. Bez obzira na upute o kuhanju koje su na pakiranju, tjesteninu je najbolje probati jer nema više povratka ako se prekuha. Svi kulinarski znalci uvijek ističu da je tjesteninu najbolje kuhati al dente odnosno da ju osjetite dok žvačete.

Osim što je al dente tjestenina ukusnija jer zadržava teksturu dok ju jedete, ima niži glikemijski indeks. To znači da se u tijelu sporije apsorbira glukoza, a neke studije pokazale da je al dente tjestenina lakše probavljiva.

Posljednja pogreška koju mnogi čine je da tjesteninu ispiru, ali to je nepotrebno jer će se zbog tankog sloja škroba na površini bolje sjediniti s umakom.  

Prema savjetu Colmana Andrewsa, autora knjige 'The Country Cooking of Italy', glatke i jednostavne umake poput onih s maslinovim uljem, maslacem ili sirom poslužite s dugim rezancima poput špageta ili fettuccina. Umaci s komadićima kobasica ili