Pomfrit je, bez pretjerivanja, jedna od najsavršenijih namirnica na planetu. Barem tako drži većina. Zato će vam ga u restoranima brze hrane uvijek ponuditi, jer pomrfit svi vole, a lokal na njima dobro zarađuje. No, isto tako dobro znamo da je ta vrst hrane istovremeno i nezdrava, zbog toga što je pržena, masna i obično presoljena.
Ipak, ne trebaju vam goleme friteze s uljem da biste u vlastitoj kuhinji postigli isti omjer hrskavog vanjskog sloja, mekane i pahuljaste unutrašnjosti i prave količine soli. Zapravo, možete potpuno preskočiti proces prženja i na koncu svejedno dobiti hrpu slasnih krumpirića iz pećnice, ukusnijih od dobijenih u bilo kojem fast foodu.
'Tajna sjajnog pomfrita je dvostruka termička obrada, kaže Deb Perelman iz Smitten Kitchena, bloga za kuhare amatere (usput, slavni Heston Blumenthal svoje prži čak tri puta, i to u gusjoj masti, ali to je već sasvim druga, vrlo kalorična priča).
Taj savjet Deb je zapravo preuzela iz četvrt stoljeća stare knjige 'The Man Who Ate Everything' pisca o hrani Jeffreyja Steingartena, točnije u onome što ona naziva 'jednim od mojih omiljenih eseja o prženim krumpirićima svih vremena'.
Naime, kada se krumpirići dva puta termički obrađuju, prvi put na nižoj temperaturi da se krumpir nježno zagrije i omekša, a potom na višoj temperaturi da površina postane hrskava, dobiva se pomfrit o kojem svi sanjaju. Evo kako to dobiti u kućnoj pećnici, i to bez viška masnoće.
Nakon što krumpir narežete u oblik pomfrita, stavite ga u lonac i dodajte dovoljno vode da bude oko 2-3 centimetra iznad krumpira. Zatim pustite da se kuha na jakoj vatri oko 10 minuta (ne smije zavrijeti, pa smanjite temperaturu na minimum ukoliko zavrije). Da biste utvrdili kad je dovoljno kuhan, Perelman predlaže da zagrizete jedan i provjerite je li 'vrlo al dente', odnosno previše čvrst da bi se s užitkom jeo, ali da istovremeno ne 'hrska'. Možda će vam trebati nekoliko dodatnih minuta da krumpir dosegne tu idealnu strukturu, ali čim je postigne ocijedite ga u cjedilu.
Dok se krumpirići malo prosušuju, dodajte nekoliko žlica maslinovog ulja na pleh i stavite ga u pećnicu koju ste podesili na 200 stupnjeva oko tri minute da se lijepo zagrije. Zatim vrlo pažljivo poslažite prosušene krumpiriće na pleh, pospite ih umjereno solju, pokapajte otprilike jednom žlicom ulja te stavite u pećnicu na 20 minuta.
Perelman preporučuje da ih po isteku tog vremena promiješate, kako biste bili sigurni da sve strane postanu hrskave, a zatim ih vratite u pećnicu na 5 minuta dok ne postanu 'rumeno zlatni'. Potrebna su samo dva kruga tog procesa (ukupno 30 minuta pečenja), da krumpirići iz pećnice budu gotovi.
Gotovi pomfrit imat će savršen omjer hrskavog i pahuljastog, dakle onako kako se dobiva u ispravnom prženju, samo će biti znatno manje mastan i slan. Idealno je to što ova tehnika rabi samo oko 4 žlice ulja, a ne ogromne količine za duboko prženje. Ne samo da smanjuje razinu masnoće u ovoj 'guilt pleasure' deliciji, nego se izbjegava i nered na štednjaku (kod prženja u dubokom ulju, ono neminovno prska posvuda).
Znalci će primijetiti da metoda podsjeća na engleski pečeni krumpir Emily Blunt, pa mnogi neće biti previše iznenađeni vrlo ukusnim rezultatom. Preporučujemo smisliti različite načine kako začiniti ovako spravljene krumpiriće, najbolje nekim svojim omiljenim začinima ili njihovom mješavinom (neki ih čak posipaju praškom za juhu od luka). Budite kreativni.