Konzultirate li se s endokrinološkom i neurološkom literaturom, takvo nešto ne bi trebalo biti moguće. Ukratko, dva dijela autonomnog živčanog sustava važna za Jackmana, simpatički i parasimpatički, djeluju donekle u suprotnim smjerovima. Kada smo pod snažnim stresom, recimo, prislonjen nam je pištolj uz glavu, simpatički sustav preplavljuje naše tijelo adrenalinom. Adrenalin priprema tijelo za borbu ili bijeg, gasi nepotrebne tjelesne sustave, poput probave, i pojačava rad potrebnih tjelesnih sustava, recimo, ubrzava rad srca i pluća. Ujedno se simpatički živčani sustav aktivira pri orgazmu i stoga ponos pada.

S druge strane, kad se seksualno uzbudimo, nadzor preuzima parasimpatički sustav. Otpuštajući razne hormone u raznim omjerima nas smiruje i, među ostalim, izaziva erekciju. Kako je, dakle, moguće da Jackman ima istovremeno erekciju i trpi pištolj prislonjen uz glavu? Kako je moguće da toliko mnogo ljudi uživa u seksu na najneobičnijim mjestima i u najneobičnijim situacijama koje se ne mogu drugačije opisati no stresnima? Možda će jednom znanost i na to odgovoriti.

Međutim, činjenica ostaje da se ljudi praše po stubištima zgrada, u toaletima aviona, na klupama u parkovima, na radnim mjestima, pri vožnji automobila, na stražnjima sjedalima autobusa, u uličicama, u moru pred stotinama ljudi na plaži, u knjižnicama, u dizalima. Lista mogućih mjesta je beskonačna. Najneobičnije mjesto za koje sam čuo bilo je u balonu na 1500 metara visine.

Svaki začin uobičajenom načinu vođenja ljubavi produbljuje naš odnos. Maštovito smišljanje neobičnih mjesta i provođenje planova u djelo dovodi nas u stanja vrhunskih uzbuđenja. Opasnost od otkrivanja nagrađuje nas adrenalinskim vodopadima. Preplavljujemo se iskustvom koje nikada ne zaboravljamo i tražimo još.

Ipak, najbolje mjesto za seks je u vlastitom krevetu u vlastitom domu. Kad nam krevet dosadi možemo izabrati stol u kuhinji, kadu u kupaonici, ili parket u dnevnoj sobi. Kad nam i to dosadi možemo se početi zaigravati neobičnim mjestima izvan doma. Dakle, da bismo to mogli početi iskušavati, moramo imati vlastiti dom. Iskušavanje dodatnih uzbuđenja ne kreće se u suprotnom smjeru. Ne možemo nemati stan, prašiti se po ulicama i parkovima iz nužde, pa da nam to bude zanimljivo i uzbudljivo. Ne možemo neprestano, 24 sata dnevno, imati prislonjen pištolj uz glavu da bi nam oralno nadarena prostitutka bila zanimljiva. Pod stresom ćemo apstinirati.

Čini se da će nam jedan od posljednjih briljantnih planova zaposlenika naše državice omogućiti micanje pištolja od glave. Subvencija kvadrata stana od 200 eura za krajnji cilj ima obogaćivanje naših seksualnih života. Ili ne?

Razmislimo. Svaki od nas je Jackman, vrhunski haker koji razbija zaštitu stranica FBI-a za 60 sekundi. U tom slučaju svaki od nas ima 120.000 eura za kupovinu stančića. Što ako nismo vrhunski hakeri nego malo lošiji? Tada razbijamo zaštitu za 80 sekundi, za 20 sekundi smo lošiji. U tom slučaju nam nedostaje 15.000 eura do 120.000 eura za kupovinu stana. Koliko je vrhunskih hakera u zemljici, koliko je malo lošijih hakera i koliko nas pojma nema o programiranju? Koliko od onih stotina tisuća nezaposlenih i zaposlenih na minimalnoj plaći ima 105.000 eura?

Državica sigurno zna. Srećom, znamo da smo kognitivno ograničeni i ne možemo pratiti i shvatiti sve te dobrohotne genijalnosti koje nam se godinama nude. Kada nešto ne razumijemo, tada to ne možemo ni iskoristiti. Seks sam se stoga neće obogatiti, neobična mjesta za snošaj nećemo iskušavati, jer ništa nam ne bi bilo draže no potrošiti se u vlastitom krevetu u vlastitom domu. Kao što mudri Vergilije reče, 'bojim se Danajaca i kad darove nose'. Zato, neka zadrže tih 200 eura za sebe. Ionako su naši. Ili su iz kriznog poreza koji smo platili, ili su se ponovno zadužili, pa će ih plaćati naši praunuci.