Ona: Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina. Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. Povuci me za sobom, bježimo!
On: Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. Usta su tvoja kao najbolje vino…'

Ova oda seksualnoj privlačnosti mladih ljubavnika puna je žudnje, opijenost je obostrana, putena i potpuna. On miluje oči i kosu drage, rukom prelazi preko njezinih usana, vrata, grudi… Ona žudnju uzvraća žudnjom. Ona je 'ljiljan u dolu', a on 'pase po vrtovima i bere ljiljane'. 'Ja spavam, ali srce moje bdi', kaže ona. 'Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta...'

Svatko tko je imao u rukama Bibliju, sjetit će se ljubavnih stihova 'Pjesme nad pjesmama' ili 'Salomonove pjesme', tog strasnog dijaloga dvoje zaručnika u jednoj od knjiga Svetoga pisma Staroga zavjeta. Nastali su vjerojatno još u Egiptu, 1200 godina prije Kristova rođenja, a među tumačima Biblije stoljećima su trajali usijani prijepori oko toga što stihovi doista znače, i znače li više od onoga što znače na prvi pogled. Dok su jedni tvrdili da je erotsko-ljubavna knjižica sa samo 117 stihova zalutala u Bibliju, i kao takva potpuno svjetovna, bez vjerskih konotacija, Židovi u njoj vide simboličnu ljubav Boga prema Izraelu, a kršćani prispodobu Božje ljubavi prema ljudima i Kristove ljubavi prema Crkvi. Rekli što rekli, no pri prvom se čitanju naprosto otkriva svijet erotike i drhtavo blaženstvo u očekivanju ispunjenja seksualnih fantazija.

Ali što Biblija doista kaže o seksu? Na to pitanje dvoje američkih sveučilišnih profesora u svojim novim knjigama pokušava naći nove odgovore. U knjizi 'Unprotected Texts: The Bible’s Surprising Contradictions About Sex and Desire' (Ogoljeni tekstovi: Iznenađujuća proturječja Biblije o seksu i žudnji) profesorica religije Bostonskog sveučilišta Jennifer Wright Knust, tvrdi da biblijska učenja o seksu nisu uopće tako dosljedna i jednoznačna kao što ih konzervativni tumači žele prikazati vjernicima. I Michael Coogan sa Sveučilišta Harvard u knjizi 'God and Sex: What the Bible Really Says' (Bog i seks: Što Biblija doista kaže) ukazuje kako je u pitanjima seksa, Božja knjiga nerijetko podijeljena u sebi samoj.

'Pjesma nad pjesmama' je apoteoza seksa, kaže Knust, priznajući da su joj dosadila tumačenja Biblije koja je svode na pričice i mudre izreke. U današnjim ratovima kultura, piše ona, dobar dio Amerikanaca Bibliju danas ne doživljava kao Božju knjigu koja govori u njihovo ime. Homoseksualni parovi je, primjerice, ne prihvaćaju zbog Knjige postanka i priče o 'jednom čovjeku i jednoj ženi', koja se koristi kao argument protiv istospolne ljubavi, kao što ni emancipirane žene ne usvajaju tradicionalno tumačenje njihove uloge u zajednici, pa i u Crkvi. I Knust i Coogan žele otvoriti razgovor o seksu i Bibliji izvan strogih religijskih okvira, jer, kako kaže Knust, 'Biblija ne mora zarobiti tijelo i želju zapovijedima i zahtjevima. Ona može biti partner u složenoj procjeni toga što znači živjeti u tijelu punom žudnje'.

U potrazi za tim duhovnim partnerom, autori nude četiri argumenta. Prvi je tvrdnja da je riječ o starom tekstu, u nekim dijelovima neprimjenjivom u današnjem svijetu. U Bibliji, kažu, nema tradicionalnog braka. Abraham ima djecu sa Sarom i sluškinjom Hagar, Jakov ženi Rahelu i njezinu sestru Leu, te dvije sluškinje, dok Isus, kao i Pavao, živi u celibatu. Žene su vlasništvo muževa, kćeri vlasništvo očeva, a nevinost kćeri žrtva očeva ćefa (Lot nudi djevičanstvo dviju kćeri razjarenoj rulji koja opsjeda njegov dom u Sodomi). 'Umjesto patrijarhalne pristranosti u detaljima, Bibliju je bolje čitati kao učiteljicu ljubavi, odanosti i praštanja', piše Coogan. 'Uzevši u cjelini', kaže on, 'Biblija se može razumjeti kao zagovornica pune slobode i jednakosti svakog pojedinca'.

Seks je u Bibliji ponekad skriven. 'Ako znate gdje ga tražiti, ima ga na svakoj stranici Biblije', tvrdi Coogan, pa je za razumijevanje biblijskog nauka o seksu očito potrebno vješto trenirano oko. Govoreći o genitalijama, kao u Salomonovoj pjesmi, ponekad se spominju 'ruke', a ponekad 'noge'. Coogan citira odlomak u kojem je dijete rođeno 'među majčinim nogama', dok prorok Izaija kaže da će Bog kazniti Izraelce brijanjem glave, brade i nogu. Kada se u Starom zavjetu Ruta pomazuje i liježe uz čovjeka za kojeg se nada da će joj postati muž, ona 'otkriva svoje noge'.

Zabranjeno je dopušteno, pa Biblija zabranjuje prostituciju, preljub, ženama predbračni seks i homoseksulne odnose, ali u svakom slučaju postoje iznimke. Dva stiha iz Treće knjige po Mojsiju s gnušanjem opisuju ljubavni čin dvojice muškaraca, no zato je kralj David doživio seksualno zadovoljstvo s Jonatanom. 'Tvoja je ljubav bila prekrasna', lamentira David nad mrtvim ljubavnikom, 'ljepša od ljubavi žene'. Razvod braka je dozvoljen u Starom zavjetu, a zabranjen u Evanđeljima. Isus je bio protiv njega (u Evanđelju po Marku), ali na drugom mjestu ipak otvara tu mogućnost muževima nevjernih žena.

Usvojene interpretacije su krive, pa priča o Sodomi i Gomori nije priča o Božjem sudu protiv homoseksualnosti, promiskuiteta i drugih oblika nedopuštenog seksa, nego o opasnosti seksualnog odnosa s anđelima, smatra Knust. U biblijskim vremenima, naime, ljudi su vjerovali da seks s anđelom donosi smrt i destrukciju, a u interpretaciji ove autorice, u priči o Noinoj arci, Bog šalje poplavu da uništi potomke 'kćeri muškarca' (žene) i 'sinova Boga' (u nekim interpretacijama anđela).

Coogan i Knust, dakako, ne nude prvi alternativno čitanje Biblije na temu seksa, ali ono što ih razlikuje od ostalih, piše Newsweek, jest njihov populizam i borba protiv službenih interpretacija. Odrasla u konzervativnoj kršćanskoj obitelji, Jennifer Knust se sjeća kako je u djetinjstvu s majkom iščitavala Bibliju s mješavinom vjere i skepse, preispitujući prava značenja, pa svojom knjigom ohrabruje čitatelje da učine isto. No kršćanski konzervativac Albert Mohler kaže da činjenica kako bi svatko trebao čitati Bibliju ne znači da je svatko doista dorastao njenu čitanju i da svaki tekst u njoj mora biti ogledalo čitatelja samog. 'Biblija nije otvorena jednakoj razini interpretacije kao Odiseja ili Ilijada', kaže Mohler, dok povjesničarka Biblije Elaine Pagels vjeruje da u današnjem svijetu u kojem se može čuti svačiji glas i mišljenje čitanje Biblije i referiranje na nju ne pretpostavlja samo odgovore, nego i puno novih pitanja.