Često se susrećemo s različitim stereotipima vezanima uz poredak rođenja djece u obitelji pa se npr. obično smatra da je najmlađe dijete razmaženo i osjetljivo, a najstarije odgovorno. Je li to doista tako, analizirali su psiholozi.

Evo do kojih su spoznaja došli:

Najstarije dijete

Stereotipi: rođeni vođa, ambiciozan, odgovoran

Što kažu psiholozi: Prvorođeno dijete dugo nema konkurenciju u svom odnosu s roditeljima pa je sva pozornost koncentrirana na njega. 'To u konačnici ima pozitivan efekt jer je studija provedena u Norveškoj 2007. pokazala da najstarije dijete ima veću inteligenciju u odnosu na sljedeće dijete', kaže Frank Suloway, autor knjige 'Born to Rebel'. Osim toga, često najstarija djeca paze na mlađu braću i sestre, što pomaže razvijanju njihove zaštitničke naravi.

Moguć scenarij: Roditelji mogu postaviti vrlo visoke ciljeve za najstarije (ili jedino) dijete. 'Ukoliko dijete osjeti da bi moglo razočarati roditelje ili nije doraslo očekivanjima, odlutat će u nekom svom smjeru', smatra psiholog Kevin Leman, autor knjige 'Birth Order Book'.

Srednje dijete

Stereotipi: društvenost, izbjegava sukobe, obazrivost

Što kažu psiholozi: Srednje dijete ne uživa prava najstarijeg djeteta ni privilegije kakve ima najmlađe dijete. Zbog toga je naučilo biti vješt diplomat i raditi kompromise. Vrlo često podršku traži među prijateljima jer je u njegovoj obitelji pozornost usmjerena na najstarije i najmlađe dijete.

Moguć scenarij: Ukoliko se najstarije dijete ne snalazi u ulozi koja mu je prirodno namijenjena, psiholozi smatraju da se tu može 'ugurati' srednje rođeno dijete. 'Donald Trump je srednje dijete koje se ubacilo na upražnjenu poziciju prvorođenog djeteta jer njegov najstariji brat nije ispunjavao svoju ulogu prema redoslijedu rođenja', objašnjava Catherine Salmon, autorica knjige 'The Secret Power of Middle Children'. A što ako ima više srednje rođene djece? Djeca tada nastoje biti što više različita od braće ili sestara koji su im najbliži po godinama pa će tako od troje djece koja su rođena u sredini najsličnije biti prvo i treće.

Najmlađe dijete u obitelji

Stereotipi: slobodnog duha, voli riskirati, maza u obitelji, šarmer/ica

Što kažu psiholozi: Roditelji su obično puno opušteniji s drugim djetetom. I naravno, imaju više iskustva s odgojem jer su sve to već prošli. 'S najmlađim djetetom roditelji nisu toliko opterećeni pa ga manje kontroliraju', objašnjava profesorica sa Sveučilišta u Georgiji Linda Campbell.

Moguć scenarij: Campbell smatra da najmlađe dijete ostali članovi obitelji katkad ne doživljaju ozbiljno pa se ta djeca jako trude dokazati te postaju vrlo odgovorne osobe ili društveni, poput srednjih u obitelji.

Što nas zapravo definira?

Najstarije ste dijete, no niste se pronašli u ranije spomenutim psihološkim profilima? Niste jedini! Jedno je istraživanje pokazalo da se samo 23 posto žena i 15 posto muškaraca uklapa u takvu definiciju.

Psiholozi objašnjavaju da na našu osobnost utječe pet faktora:

1. Temperament

Otprilike polovica naše osobnosti je temperament s kojim smo rođeni, a ponekad i redoslijed rođenja u obitelji može utjecati na našu osobnost. Od prvorođenog djeteta često se puno očekuje, pa ukoliko ne uspije ispuniti ulogu koja mu je namijenjena, na njegovo mjesto dolaze druga braća/sestre.

2. Spol

To je vrlo utjecajan faktor koji u kombinaciji s poretkom rođenja u obitelji definira nečiju osobnost. Psiholozi smatraju da će se, ukoliko su u obitelji prvo dvoje djece različitog spola, oboje ponašati kao prvorođenci. Mlađa djeca čak mogu zasjeniti njihov status. Ipak, u nekim obiteljima jedno od to dvoje djece može biti favorizirano samo na osnovi spola, što također može utjecati na osobnost.

3. Izgled

Visina i redoslijed rođenja često idu jedno s drugim pa će starija djeca zbog toga vrlo brzo doći na šefovsku poziciju u obitelji, osim ako se ne radi o iznimkama među mlađom djecom koja su npr. naglo izrasla.

4. Djeca koja se nečim izdvajaju

Ukoliko imate u obitelji malog genijalca koji npr. rastura na natjecanjima iz matematike ili je nadareni sportaš, naravno da će pozornost biti usmjerena upravo na njega, objašnjava Leman. Ukoliko se takvo što dogodi, drugi braća i sestre moraju se prilagoditi. I ostale okolnosti, poput djeteta s posebnim potrebama, invaliditetom ili npr. baka ili djed koji žive s obitelji, mogu utjecati na definiranje položaja djece u obitelji.

5. Razlika u godinama

Što je manja razlika u godinama između braće i sestara, veća je konkurencija. Ukoliko je razlika između djece jedna do dvije godine i ako su uz to istog spola, veća je vjerojatnost da će se sukobljavati (no dobra je stvar to da će se možda dobro slagati kad odrastu). Ako razlika u godinama iznosi od tri do četiri godine, psiholozi smatraju da oba djeteta imaju dovoljno prostora za svoj razvoj. Razlika od pet godina pa naviše obitelji daje nov, svjež početak. No bivše najmlađe dijete, a sada srednje, možda nikad neće moći ostvariti svoju ulogu bebe u obitelji. Ukoliko ste pak srednje dijete koje ima 10 godina starijeg brata ili sestru, možda ćete zapravo odrasti kao prvorođeno dijete ili jedinac. A što je s blizancima? Stručnjaci smatraju da oni imaju poseban položaj u obitelji te da između jednojajčanih blizanaca ima manje rivalstva, dok se dvojajčani ponašaju manje-više kao drugi braća i sestre.