Gotovo svaka djevojka i žena je barem jednom u životu bila na dijeti ili je u nekom trenutku bila nezadovoljna svojim izgledom, a nerijetko se susrećemo i s poremećajima u prehrani kod mladih djevojaka. Uzroci poremećaja hranjenja su složeni, a njihov nastanak podržavaju i idealiziranje ženske ljepote u modnoj industriji te iskrivljeni prikaz ženskog tijela pomoću photoshop aplikacija. Iako se do prije desetak godina o ovom problemu mnogo raspravljalo, u posljednje vrijeme, dolaskom trenda oblina i slavljenja različitosti, o poremećajima kao što su anoreksija i bulimija rijetko se govori. No to ne znači da je problem nestao.

Poražavajući podaci

U ovome trenutku procjenjuje se da u Hrvatskoj postoji minimalno 40.000 oboljelih od neke vrste poremećaja u prehrani, od kojih najveću životnu ugroženost, posebno kada je riječ o mladim djevojkama, predstavljaju anoreksija i bulimija. No kako saznajemo u Centru za poremećaje u prehrani BEA, ova brojka je zbog visoke stigmatizacije ovih vrsta poremećaja, kao i osoba koje pate od njih, tek puka pretpostavka.

'Postoje istraživanja izvan Hrvatske koja govore da se tek oko 30 posto ljudi s takvim oblikom poremećaja liječi te su evidentirani kao oboljeli. Anoreksija se u prosjeku dijagnosticira u dobi od 17 godina, a bulimija u dobi od 18 godina. Međutim, mi iz prakse znamo da nam se najviše javljaju djevojke u dobi od 12 godina do kasnih dvadesetih godina. To je neki prosjek kada djevojke najčešće prepoznaju simptome. Ako se osobe uspješno liječe, onda se to stanje nakon nekog vremena izliječi, no ako ti simptomi prijeđu u kronično stanje, onda se osoba nosi s tim simptomima cijeli život', rekla je u intervjuu za tportal Jelena Balabanić Mavrović, sociologinja, psihoterapeutkinja i predsjednica Centra za poremećaje hranjenja BEA, udruge koja kroz savjetovalište pruža podršku oboljelima od poremećaja hranjenja i njihovim obiteljima te nudi razne preventivne programe i edukacije s ciljem stvaranja što kvalitetnijeg sustava prevencije i liječenja oboljelih od anoreksije, bulimije i nespecifičnih poremećaja hranjenja kao što je kompulzivno prejedanje.

Poremećaji se javljaju u djetinjstvu ili adolescenciji

U Hrvatskoj je 50 posto djevojaka nezadovoljno svojim tijelom, otprilike 0,5 posto djevojaka pati od anoreksije, a 1-3 posto djevojaka pati od bulimije. Zabrinjavajući je i podatak da se dobna granica zaokupljenosti vlastitim izgledom spušta sve niže. Naime, u hrvatskim osnovnim školama 8 posto djevojčica u dobi od 11 godina bilo je na dijeti. Najugroženiju skupinu predstavljaju djevojke u dobi od 14 do 17 godina koje žive u velikim gradovima.

'Dolaze nam većinom mlade djevojke, tinejdžerice, najčešće u pratnji roditelja, ali i starije djevojke koje dolaze same. One ponekad dolaze u pratnji roditelja, a nekada ne žele da roditelji to znaju. Naravno, ako su djevojke maloljetne, mi smo obavezni obratiti se roditeljima, no ako je djevojka punoljetna, ona ima pravo odabrati želi li da se roditelji obavijeste ili ne. Uvijek je bolje ako roditelji žele surađivati, ako cijela obitelj da podršku oboljeloj osobi, i u trenutku kada oboljela osoba sebi prizna problem i kasnije tijekom liječenja. Tako je djevojci puno lakše. Mi u savjetovalištu provodimo edukacije i grupe kojima dajemo podršku oboljelima, imamo i grupe podrške za roditelje, te psihoedukacije metodom New Maudsley. Riječ je o novoj metodi u Hrvatskoj koju nam je predstavila profesorica Janet Treasure koja je u studenome prošle godine održala edukaciju o tome kako se roditelji mogu uključiti u oporavak', objašnjava Balabanić Mavrović.

Anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje

Anoreksija je poremećaj u prehrani do kojeg dolazi kada je osoba opsjednuta mršavošću, ima izuzetno velik strah od debljanja, smanjuje unos hrane u drastičnoj mjeri zbog čega gubi 15 posto svoje prosječne idealne težine, a može doći i do gubitka mjesečnice.

Kod bulimije je također prisutan strah od debljanja i opsjednutost izgledom i težinom, no za razliku od anoreksije, kod bulimije je tjelesna težina u granicama normalne te dolazi do povremenih prejedanja koja su popraćena nekim oblikom čišćenja. Najčešći oblik čišćenja je povraćanje, no može biti i zloupotreba laksativa ili opsesivno vježbanje.

'Djevojke znaju imati neki oblik čišćenja, odnosno samokažnjavanja, primjerice, ne žele ponovo jesti dok ne naprave tisuću trbušnjaka. Tako same sebe korigiraju', pojašnjava nam sociologinja Balabanić Mavrović koja se u savjetovalištu svakodnevno susreće s takvim poremećajima kod djevojaka, no u centru se bave i poremećajem kompulzivnog prejedanja koji karakterizira osjećaj krivnje tijekom i nakon prejedanja, gađenje prema samom sebi i depresija.

Kompulzivno prejedanje poremećaj je koji se javlja u omjeru tri žene naprema dva muškarca te je jednako prisutan tijekom cijele životne dobi čovjeka. Ovaj oblik poremećaja hranjenja nije jednak pretilosti, to jest svi pretili ljudi nisu kompulzivni prejedači. Osobe koje pate od kompulzivnog prejedanja pokušavaju reducirati unos hrane prakticiranjem raznoraznih dijeta koje redovito završavaju prejedanjem te se vrlo često srame jesti u društvu, a hrana im obično predstavlja utjehu.

Izgladnjivanje i dijete dovode do jo-jo efekta

'Djevojke koje dolaze kod nas u savjetovalište opsjednute su tim idealom mršavosti te se izgladnjuju. I dalje je prisutno kod nas da djevojke često drže dijetu, što mi je izuzetno žao jer se zna da osoba koja je na dijeti 18 puta povećava šanse za poremećaje u prehrani. Drastične dijete poput jedne jabuke ili dva jaja dnevno su izuzetno opasne za zdravlje, kod osoba stvaraju osjećaj da nisu uspješne u dijeti jer, naravno, ne mogu izdržati to pa se onda prejedaju, što je loše za samopouzdanje. Čak i ako je takva dijeta uspješna, dolazi do joj-jo efekta i kilogrami se nakon određenog vremena vraćaju jednom kada osoba počne normalno jesti', tvrdi Balabanić Mavrović.

Upravo zbog nedostatka samopouzdanja koji mlade djevojke osjećaju kada ne uspijevaju skinuti kilograme, posežu za rigoroznijim rješenjima čišćenja od hrane, što konačno može dovesti do bulimije. Sociologinja Jelena Balabanić Mavrović tvrdi kako je to tek jedan od rizičnih faktora koji mogu uzrokovati bulimiju, no nerijetko postoji cijeli niz faktora zbog kojih djevojke podliježu toj opasnoj bolesti.

Oboljeli se teško odlučuju za liječenje

Poremećaje poput anoreksije i bulimije teško je liječiti, budući da oboljeli često vode unutarnju borbu protiv sebe samih o tome trebaju li se liječiti ili ne, a nerijetko i osjećaju strah od toga da se ne udebljaju. Kada se osoba krene liječiti, u pravilu pruža otpor koji otežava oporavak.

'Ljudi koji imaju poremećaj hranjenja najčešće potraže pomoć zato što imaju pritisak roditelja, okoline ili kada zdravi dio njih shvati da je to što rade opasno i da si zaista ugrožavaju zdravlje. No te osobe su u sebi visoko ambivalentne, nisu sigurne smiju li tražiti pomoć, bi li se trebale izboriti same, jesu li osobe koje traže pomoć slabe ili će nakon što se izliječe izgledati debelo. Takva autodestrukcija je poput cigareta ili alkohola, ona služi osobama kao jedina čvrsta točka u njihovom životu, imaju osjećaj da će liječenjem izgubiti životnu ravnotežu. No imamo puno djevojaka koje su smogle snagu da se odluče na liječenje i da na kraju u potpunosti ozdrave', priča nam sociologinja.

Tri skupine oboljelih

Liječenje je individualno i ovisi o težini pojedinog slučaja, odnosno o tome nalazi li se osoba u životnoj opasnosti ili je sposobna funkcionirati u svakodnevnom okruženju.

'Ako je riječ o teškim slučajevima, osobe upućujemo u bolnicu. Jako lijepo surađujemo s bolnicom Sestara milosrdnica u Vinogradskoj za oboljele do 18 godina. Tamo se osobe naručuju za somatski pregled da se vidi koliko su oštećeni vitalni organi, odnosno da se napravi dijagnostika trenutnog stanja oboljelog. Kada je riječ o punoljetnim osobama koje su u vrlo teškom fizičkom stanju, surađujemo s Kliničkim bolničkim centrom Zagreb, profesorom Marčinkom i njegovim timom.

Druga skupina oboljelih također ima teže simptome, no nisu životno ugroženi. Njima preporučujemo da se priključe u bolnicu Sveti Ivan na Jankomiru gdje oboljelima nude vrlo kvalitetan program liječenja. Oboljele osobe idu doma spavati, ali tijekom dana su uključene u razne programe poput grupne psihoterapije, kreativne psihoterapije, psihoterapije plesom, nutricionističke grupe i slično.

'Također postoji i treća skupina oboljelih, takozvani funkcionalni oboljeli koji unatoč ozbiljnim simptomima uspijevaju normalno funkcionirati, idu u školu, odrađuju sve obaveze. Njih upućujemo na individualnu psihoterapiju i nudimo im mogućnost prisustvovanja u našim grupama za podršku, nutricionističkim grupama koje vodi nutricionistica specijalizirana za poremećaja hranjenja, imamo razne psihoedukacije, te grupu podrške za roditelje koja je izuzetno važna za maloljetne oboljele kod kojih je važna obiteljska dinamika', tvrdi Balabanić Mavrović.

Kako uočiti problem i pomoći djetetu?

Kod oboljelih od anoreksije najlakše je uočiti problem. Osoba naglo gubi na kilaži, mlade djevojke izbjegavaju zajedničke obroke uz izliku da su jele ranije, kod prijateljice i slično, sve kako roditelji ne bi primijetili da gladuju. Strah od debljanja kod oboljelih djevojaka toliko je jak da obično vrlo vješto skrivaju svoju bolest.

Često odijevaju predimenzioniranu odjeću kako bi sakrile naglo mršavljenje te se nerijetko događa da gube menstruaciju. Također, djevojke oboljele od anoreksije često se zatvaraju u sebe, prestaju ih zanimati druženja s prijateljima i uobičajene aktivnosti kojima su se ranije bavile, odjednom se koncentriraju samo na praćenje kilograma, provjeravaju svoj izgled u ogledalu, pitaju druge za mišljenje o tome jesu li debele te se redovito važu i po nekoliko puta u danu.

Učestalo vaganje je obično znak da nešto nije u redu. Za bulimiju je karakteristično da djevojke nakon obroka često odlaze u kupaonicu povratiti to što su pojele ili odlaze na neko mjesto gdje mogu na bilo koji način izbaciti iz organizma hranu koju su prethodno unijele. To mogu raditi i pretjeranim vježbanjem ili laksativima. Za bulimiju je također karakteristično da se djevojke prejedaju onda kada su same, pa roditelji mogu primijetiti da iz kuće nestaju velike količine hrane koje nitko nije pojeo.

'Osobe koje imaju poremećaje hranjenja mogu biti jako razdražljive, nervozne i drske prema roditeljima, no naravno, to treba razlikovati od klasičnog ponašanja u pubertetu i povezati ove simptome s drugim simptomima karakterističnim za poremećaje u prehrani', objašnjava sociologinja koja roditeljima savjetuje da u slobodno vrijeme pomnije prate djetetovo ponašanje, sumnjaju li da njihovo dijete pati od poremećaja u prehrani.

Djevojke nisu ni svjesne životne opasnosti

'Ono što je najšokantnije i najtužnije za nas u savjetovalištu su slučajevi oboljelih osoba koje su izrazito pothranjene. To je ono što čovjeka najviše pogodi, zato što je to očiti znak da se osoba bori za život, a puno osoba koje su u takvom stanju ni ne shvaćaju da su u životnoj opasnosti. Postoji i takozvani Minnesota sindrom kada zbog izrazite pothranjenosti osoba privremeno mijenja svoju osobnost, ponašanje, postaje na neki način druga osoba i tada roditelji znaju reći – pa to nije moje dijete. Kao da osoba uđe u začarani krug gladovanja i opsjednutosti hranom, te tada nije spremna na psihoterapiju jer joj je fiziologija mozga jednostavno drugačija. U tom trenutku je prvo potrebno napraviti dohranu i povratiti tjelesnu težinu da bi se potom krenulo sa psihoterapijskim liječenjem', objašnjava voditeljica savjetovališta Balabanić Mavrović koja ističe kako su, zbog percepcije da su anoreksija i bulimija ženski poremećaji, dječaci koji pate od ovih oboljenja dodatno stigmatizirani u društvu.

Pozitivan trend oblina

Unazad nekoliko godina prisutan je trend slavljenja oblina i različitosti, posebno u modnoj industriji, a zdravi stil života koji slavi tjelesne nedostatke i osuđuje izgladnjivanje podržava i sve više javnih osoba koje predstavljaju nove uzore mladima. Svjedočimo i sve većoj potražnji plus size modela, kao i medijskih ličnosti koje promoviraju svoje obline i prirodan izgled, što voditeljica Centra BEA smatra pozitivnim trendom zbog kojeg se sve više mladih djevojaka osjeća ugodnije u svojoj koži te se uče voljeli sebe bez obzira na koji kilogram viška.

'Jako sam sretna što se na sceni sve više pojavljuju zvijezde koje slave prirodne obline i različitosti, jer zašto da se osoba pati ako ima konstitucijski krupniju građu, umjesto da slavi svoju ljepotu na način na koji je to tijelo prirodno lijepo. Lakše je odrastati u svijetu u kojem postoji puno oblika i načina da se bude lijep i privlačan, to je svakako jedna zdravija okolina', rekla je sociologinja Balabanić Mavrović.