S jedne strane nošenje dužih haljina predstavljalo je simbol zrelosti i profinjenosti, a ulaskom u određenu dob više se nije smatralo poželjnim pokazivati gležnjeve, a još manje koljena.

Otuda je revolucija koju su pokrenule Mary Quant i Courrèges pribjegla tipičnim trapezastim haljinama iz djetinjstva, istim onima koje su zanemarivale siluetu i otkrivale noge. Slavna dizajnerica Coco Chanel nije bila oduševljena Balenciaginim prijedlogom ovih haljina namijenjenih ženama zato što su, po njezinom mišljenju, nudile djetinjastu sliku žene. Zbog svog kroja, ove vrste haljina, poput onih na lutkama za djevojčice, dekonstruiraju žensku siluetu i svode je na geometrijski oblik.

Upravo u navedenom leži ideja da lišimo odjeću simboličnog tereta koji je označavao nepremostivu barijeru između djetinjstva i mladosti na račun pripisivanja određenog erotskog kapitala drugom dijelu ženske anatomije - nogama.

Iako su sredinom 60-ih godina izazivale pomutnju među modnim konzervativcima, slavne dame poput Mie Farrow, Jane Birkin i Twiggy uspjele su popularizirati ideju nošenja minijaturnih haljina u časopisima, filmovima i na modnim pistama.

Desetljećima kasnije, duljina haljina i suknji odavno je prestala biti modnim tabuom, a u nadolazećoj borbi s visokim temperaturama brojne žene pribjeći će nošenju upravo minijaturnih modela haljina.

Iako ih je moguće nositi uz mnoštvo modela obuće, haljine trapezastog kroja, prema riječima većine modnih stručnjaka, u odrasloj dobi, kao i u djetinjstvu, najbolje će izgledati uz ravnu obuću poput sandala, balerinki ili loaferica, a navedeno svojim primjerom potvrđuju brojne zvijezde ulične mode.