Klinički profesor psihijatrije Robert Waldinger s Harvardske medicinske škole četvrti je po redu direktor istraživanja koje je trajalo više od 70 godina. Započelo je davne 1938. i u njemu su sudjelovala 724 muškarca podijeljena u dvije grupe. U jednoj grupi bilo je 368 studenata druge godine s Harvarda, od kojih je većina završila na bojišnicama Drugog svjetskog rata, dok je u drugoj grupi bilo 456 osoba u dobi od 12 od 16 godina i to iz jednog od najsiromašnijih dijelova Bostona u 30-im godinama prošlog stoljeća, piše The Independent

Na početku istraživanja muškarci su prošli zdravstvene preglede, a intervjuirani su i njihovi roditelji kako bi znanstvenici mogli bolje razumjeti njihove živote. Svake dvije godine odgovarali su na brojna pitanja o svojim životima te su znanstvenici istraživali njihove stavove prema poslu i obiteljskom životu i svakih pet godina obavljali liječničke preglede.

Četvrt stoljeća kasnije šezdesetorica od 724 muškarca bila su živa i nastavila su sudjelovali u ovom zanimljivom znanstvenom projektu iako su neki od njih već debelo zagazili u deveto desetljeće života.

Profesor Waldinger o saznanjima koje je prikupio tijekom ovog istraživanja diskutirao je nedavno na radionici TED talks te je okupljenima rekao kako je istraživanje pokazalo da su za životnu sreću bitne samo tri stvari, a sve tri naglašavaju važnost održavanja kvalitetnih veza s drugim ljudima.

Bliske veze
Muškarci iz obje grupe harvardske studije koji su rekli kako imaju bliske odnose s obitelji, prijateljima i zajednicom bili su sretniji i zdraviji od svojih manje druželjubivih kolega ispitanika. Osim toga, imali su dulji životni vijek. Osobe koje nisu imale čvrste odnose s okolinom i bližnjima priznale su da se osjećaju manje sretnima, a osim toga, bile su lošijeg fizičkog i mentalnog zdravlja.

Analiza desetak istraživanja koju je objavio 2014. časopis Social and Personality Psychology Compass sugerira da usamljenost remeti mentalno funkcioniranje, san i opće zdravstveno stanje, što pak može povećati rizik od obolijevanja i smrti.

Kvaliteta, a ne kvantiteta veza
Veze same po sebi ne garantiraju sreću. Bračni parovi koji se stalno svađaju i među kojima nema bliskosti i poštovanja manje su sretni od neoženjenih, pokazalo je istraživanje s Harvarda.

No učinak kvalitete veze donekle ovisi i o godinama. Istraživanje iz 2015. objavljeno u časopisu Psychology and Aging koje je pratilo ispitanike kroz period od 30 godina pokazalo je da je dvadesetogodišnjacima važniji broj veza dok je za tridesetogodišnjake važnija kvaliteta.

Stabilni brakovi
Društvene veze nisu samo korisne za naše tjelesno zdravlje, već pomažu i mentalno. Ljudi koji su bili u braku do 50. godine (bez razvoda ili ozbiljnih problema u vezi) prošli su daleko bolje na testovima pamćenja od onih koji nisu, pokazalo je harvardsko istraživanje.

Sve to navodi na zaključak da su čvrste veze od velike važnosti za naše zdravlje.

'Najjasnija poruka koju smo dobili tijekom ovog istraživanja je da nas dobre veze čine sretnijima i zdravijima i - točka', rekao je prof. Waldinger.

Tri važne lekcije o sreći koje donosi harvardsko istraživanje

Samoća ubija

Profesor Waldinger kaže kako su društvene veze jako dobre za naše zdravlje i upozorava da samoća ubija. Ljudi s više društvenih veza, bilo da se radi o onima s članovima obitelji i prijateljima, bilo zajednicom, sretniji su, fizički zdraviji i dulje žive. Oni koji su izoliraniji od drugih slabijeg su zdravlja i kod njih prije dolazi do smanjenja funkcija mozga.

Važna je kvaliteta veza

Iako je samoća štetna, ništa bolje nećemo proći ni ako se okružimo ljudima koji nam ne pomažu previše. 'Jako dobro znamo da možemo biti usamljeni u gomili ljudi, ali i u braku', kaže prof. Waldinger i upozorava da brak obilježen sukobima može biti jednako loš, ako ne i gori, za naše zdravlje od razvoda. S druge strane život u kvalitetnoj, vezi punoj razumijevanja i poštovanja nas štiti.

Čvrste veze dobre su i za um i za tijelo
Profesor Waldinger kaže da ljudi koji osjećaju da se mogu osloniti na drugu osobu kad se nađu u nevolji imaju i bolje pamćenje. Međutim treba naglasiti da dobra veza nikako ne mora biti i savršena jer je dobar dio parova koji je sudjelovao u istraživanju priznao da imaju nesuglasica, no najvažnije je da su na kraju dana ipak znali da pored sebe imaju nekoga na koga se mogu osloniti u teškim vremenima.