Prolaze vremena kada se pogledi cure i dečka slučajno sretnu u nekom kafiću, klikne ono nešto, izmijene nekoliko riječi, zajednički napuste lokal i započnu ljubavnu priču. Hoće li priča završiti ljubavnim ćorkom ili hepiendom? Da ne bi bilo dvojbe i suza, tu je Lulu da pomogne.

Trač kao 'virtualna iskrenost'

Lulu je nova američka privatna digitalna mreža 'namijenjena djevojkama da svoja mišljenja i sudove izraze i podijele s drugima otvoreno i iskreno'. Tako kaže službena stranica, a to konkretno znači da se cura više ne mora upuštati u avanturu slučajnog i fizičkog upoznavanja odabranika, nego to može činiti virtualno ciljano, putem mreže na kojoj se nalazi lager mogućih kandidata, ocijenjenih na skali od 1 do 10. Pod šifrom otvoreno i iskreno, ocjenjuju ih korisnice aplikacije na temelju izmjene vlastitih iskustava, skupljenih podataka o momcima, njihovih fotki i rekla-kazala (nešto kao online tračanje prijateljica u 'Seksu i gradu'), te kad se sve skupi, ispada ocjena dobar, davež, cool, tupan, kako već koji prođe. Trač kao 'virtualna iskrenost'. Kandidati nemaju pristupa mreži, mnogi ne znaju da su na njoj niti mogu kontrolirati korištenje svojih osobnih podataka, dok cure putem toga zaključuju isplati li se uopće trošiti vrijeme na susret s njima u stvarnom svijetu.

Pokrenuta ovoga proljeća, mreža Lulu i njoj slične, izazvale su raspravu o granicama privatnosti i 'diktaturi transparentnosti', kako francuski ekonomist i pisac Jaques Attali - citirajući oca interneta Vinta Cerfa - opisuje nove trendove u platformama za društveno umrežavanje. Na kraju 21. stoljeća povjesničari će bez dvojbe ovo suludo dijeljenje privatnosti s ostatkom svijeta gledati kao na ludi hir, smijući se tome, kao što se danas smijemo napudranim muškim perikama iz kolonijalnih vremena, kaže Kevin Maney u Newsweeku.

Ali otac interneta misli drukčije. Vint Cerf kaže da se pravo na privatnost pokazalo tek kao kratko međuvrijeme u ljudskoj povijesti, 'time out' između svjetova naših depriviranih predaka i doba novih medija koji Orwellovu futurističku fantaziju o Velikom Bratu bolnom brzinom čini surovo stvarnom.

Živeći u špilji, živjeli smo u čoporu. S današnjeg gledišta nije bilo lijepo, ali je bilo toplo. U srednjem vijeku diktirali su nam u što moramo vjerovati i, čim bi se poželjeli izdvojiti iz krda, spaljivali na lomači. Pravo na privatnost stekli smo tek u prošlom stoljeću kao srednja klasa, a i onda su nam ju oduzimali kojekakvi špicli, gestapovci, kagebeovci, cijaši, udbaši, stasijevci i ostali. O vama su znali sve, naročito ono što vi niste znali o sebi.

Granice privatnosti i 'diktatura transparentnosti

I, eto, tek što smo sviknuli uživati u 'svoj kućici, svojoj slobodici', pustili smo druge da nam zaviruju u biografiju, zdravlje, krevet, novčanik i tanjur, eksperimentirajući olako s vlastitom slobodom, kako netko reče, poput balavih klinaca s pivom i seksom. Živimo u svijetu u kojem se demokracija mjeri poštivanjem osobnih sloboda, a sami ih poništavamo dobrovoljno ih izlažući javnosti. Tumačeći studentima učinke interneta, jedan naš cijenjeni predavač slikovito ih upozorava na činjenicu da logiranjem širom otvaraju prozore i vrata doma, jer sve što napišu i poruče odlazi u digitalni nezaborav. Nezaborav koji zauvijek ostaje zapisan u beskraju kibernetskog prostora, toj močvari koja neosporno sadrži mnoštvo korisnih informacija, ali vas razgolićava na bezbroj načina.

Danas je teško zamisliti funkcioniranje vlasti bez OIB-a, poslovanje bez internetskog bankarstva, posao osiguravajućeg društva bez elektronskih podataka. Stanje u zemljišnim knjigama postaje svakome dostupno, lijekovi vas jednim klikom čekaju u apoteci ... Sve su to neporecive blagodati, ali sve više podataka koje ostavljate putem telefonskih operatora, pretraživačkih alata i online shopping stranica, mogu biti iskorištene bez vaše privole i znanja.

Putem Skyline Webcama prijatelj iz Zagreba može pratiti kako na nekom dalmatinskom otočiću odlazite u ribe, pa ne možete tvrditi da ste u to doba na službenom putu. Googleov servis Street View omogućava da vidite vlastitu majku u vrtu, snimljenu bez njezina znanja i dopuštenja. Veliki Brat GPS locira vas u svakom trenutku. Danas svatko može lako ući u vaš bolesnički karton, čime liječnička tajna postaje javna, moguće važna za manipuliranje u političkim i poslovnim nadmetanjima. Budući političari moraju biti djevičanski bezgrešni, jer im bilo kada i bilo gdje za bilo kakve potrebe netko iz one transparentne močvare može iskopati neku novčanu ili ljubavnu afericu. Nekada ste mogli zamutiti trag paljenjem pisama i slika, danas je virtualna arhiva neuništiva. Ovih je dana 10.000 Nijemaca u panici, jer im je policija dostavila upozorenja zbog korištenja porno platforme 'Redtube.com'.

Osjetljiva ravnoteža između transparentnosti i privatnoga

Danas je aktualna mreža Lulu, a sutra će neke nove aplikacije otvoriti put svim osobnim podacima, od stalnog praćenja našeg odnosa prema kupovini i robi, do policijskog nadzora, pa će diktatura transparentnosti dovesti do dalekosežnih posljedica, prognozira Jacques Attali, te zaključuje: 'Bit će izrazito teško od drugih sakriti što o njima mislimo, jer će transparentnost i iskrenost ići ruku pod ruku, podupirući jedno drugo. Osobna sloboda više neće biti negovorenje o sebi, nego kazivanje svega o drugima. Vaš ljubavni život i stavovi svima će biti poznati. Tom diktatu sve će teže odolijevati vaše intimne veze, osobne tajne i ispovijedi.'

Dakako, najlakše je isključiti računalo. Ali to neće zaustaviti budućnost u kojoj se spas vidi u strogoj zakonskoj regulativi i zaštiti privatnosti kao temeljnog ljudskog prava. O tome se naročito mnogo govori nakon slučaja Snowden, te se traga za načinom ostvarenja 'prava na digitalni zaborav', tj. prava korisnika interneta da zauvijek izbrišu neželjene podatke.

Nešto od toga već se nazire na Snapchatu, aplikaciji koja se svodi na korištenje fotografija, videa, teksta i crteža u kontroliranom krugu korisnika i u kontroliranom vremenu (od 1 do 10 sekundi), nakon čega se briše sa servera. A izvješće Obiteljskog instituta za praćenje online sigurnosti objavljeno u studenom, pokazuje da je 43 posto tinejdžera već ozbiljno zabrinuto zbog nepoštivanja online privatnosti, što je osam posto više nego godinu ranije.

U svakom slučaju, na pragu 2014. ljudi postaju konačno svjesni činjenice da opstanak demokracije – kaže Jacques Attali – ovisi o toj budućoj osjetljivoj ravnoteži između transparentnosti i privatnoga.