Nedavno istraživanje je pokazalo da su djeca bez braće i sestara sretnija jer ne moraju dijeliti ni sa kim roditeljsku ljubav. Jedan od razloga zašto su jedinci često samouvjereni i zadovoljni jest to što nisu prisiljeni boriti se s braćom i sestrama. Kako tvrdi istraživanje, čak trećina djece tvrdi da ih starija braća i sestre ponekad udaraju. Svađe i maltretiranje među braćom i sestrama česti su u mnogim domovima - tako 30 posto tinejdžera tvrdi da ih braća i sestre vrijeđaju, a često im i oduzimaju stvari.

Ovo nije jedino istraživanje s tom tematikom, koja je, čini se, vrlo zanimljiva za znanstvena istraživanja. Dr. Toni Fablo pratio je djecu u razdoblju od dvadesetih pa do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zaključak je sljedeći: jedinci se jednako dobro, možda čak i bolje, adaptiraju, inteligentni su te postižu jednake rezultate u životu kao i osobe koje su imale braću i sestre. Osim toga, jedinci su često i bolji u školi, imaju bolje razvijen rječnik te su u boljim i bliskijim odnosima sa svojim roditeljima.

Također, pokazalo se i da roditelji sve češće svojim jedincima pokazuju da nisu centar svijeta, što se kasnije pokaže korisnim. Primjerice, ne kupuju im sve što požele (mada mnogi misle da se događa upravo suprotno), s vremena na vrijeme smanjuju količinu pozornosti koju im poklanjaju te se više trude organizirati njihovo druženje s drugom djecom.

S druge strane, iako imati brata ili sestru ima svoje prednosti, pokazalo se da roditelji obično znatno više pažnje poklanjaju mlađem djetetu te se starija često moraju boriti za roditeljsku naklonost, što kod nekih izaziva duboke traume. Nadalje, često stariji brat ili sestra maltretiraju mlađe, što također ostavlja trag. Nerijetko takvo ponašanje ponavljaju kada odrastu, u poslu i ljubavi, te sve shvaćaju kao natjecanje i priliku da se dokažu da su bolji.

Prednosti jedinaca:

-često su maštoviti i kreativni, što se pripisuje činjenici da dosta vremena provode sami
-često izrastu u samosvjesne osobe koje ne žele pratiti sve ostale u društvu – imaju svoj put i svoj stav koji se ne boje iskazati. Nisu klonovi drugih
-roditeljsku ljubav i pažnju imaju samo za sebe, što im ponekad može ići na živce
-kada zagusti, roditelji će uvijek biti tu samo za njih, da im pomognu
-ne trebaju ni sa kim dijeliti sobu i sve ostalo u kućanstvu, što je često izvor stresa
neovisni su
prisniji su s roditeljima
-na život ne gledaju kao na natjecanje
-često im je moto: 'Bolje biti sam nego u lošem društvu!' Sami sebi znaju biti najbolji prijatelji.
-ne boje se samoće.

Većinom se o jedincima govori u negativnom kontekstu, a o djeci koja se nisu uklapala u stereotip govorilo se 'krasno dijete, kao da nije jedino u obitelji'. Pravila zapravo nema jer to kakvo će biti dijete puno više ovisi o načinu odgoja nego o tome je li obitelj brojna ili nije. Nema to, srećom, ni puno veze s novcem jer temelj koji se daje djeci nije materijalne prirode.