Žena koja nije imala bliski susret s muškarcem, a nije porno-manijak, rijetko ima priliku vidjeti ono što on nosi u gaćama. Penis je u javnosti rijetka pojava. Živi povučeno i može se vidjeti samo u muškim toaletima ili u sportskim svlačionicama. Možete ga naslutiti u reklamama za muško donje rublje između nabildanih mišića manekena. Ima ga, naravno, u porno filmovima, uglavnom u XXXL veličinama, u anatomskim priručnicima i muzejima. Pokazuje ga naš Apoksiomen, trenutačno u Muzeju Mimara, kao i Bacač diska ispred Dinamova stadiona. Pokazivao ga je Tom Gotovac u svojim umjetničkim performansima. Vidite ga na antičkim skulpturama i slikama starih majstora, ali ne i u masovnim magazinima, portalima i u filmovima, kao što se može vidjeti ženska golotinja. Ako se i pokaže, onda je to eksces, kao u slučaju tamnoputog brazilskog transvestita Leonarda, koji se pretvorio u Leu T., omiljenu manekenku modne kuće Givenchy, koja je pravi bum doživjela obnaženim slikama u francuskom izdanju Voguea, gdje je gornjim dijelom dokazivala da je žensko, a donjim da ju je priroda obilato obdarila muškim znamenjem.

Muškarci danas mogu odgajati djecu, plakati u javnosti, bojiti kosu, koristiti dezodoranse za intimne dijelove tijela, nositi uvojke do pasa, pokazivati šumice kroz otkopčane košulje, nositi dizajnerske torbetine poput žena i uske hlače koje žuljaju maštu, dokazujući kako imaju opušten, dezideologiziran odnos prema vlastitom spolu. Smiju sve, samo ne smiju pokazati esenciju muškosti. Za razliku od antike ili afričkih i istočnih kultura poput japanske, koja još i danas godišnjom procesijom slavi falus kao simbol života, penis je u zapadnoj kulturi prepušten pornografskoj industriji.

Muška golotinja je zapravo samo penis. Muškarci se svlače u ringu ili na plivačkim natjecanjima, a ne da izazovu uzbuđenje ljepšega spola. Zar nam muška golotinja, za razliku od ženske, nema što ispričati? Žene u medijima pokazuju sve što imaju. Bilo ih je nagih i prije otkrića fotoaparata na uljima starih majstora, ali nakon seksualne revolucije šezdesetih, ženska golotinja i polugolotinja u stilu: gore ništa, a dolje nešto malo i usko, postala je svakodnevica. Žene pokazuju (silikonske) grudi, trenutačno su stražnjice u modi, a muškarci?

Grudi signaliziraju nešto erotično, ali zbog prekomjerne ponude više ne provociraju kao ranije. Štoviše, gole grudi za Ukrajinke, članice pokreta Femen, postale su političko oružje u protestnim marševima za veća civilna i ženska prava u ovoj mačo-zemlji, a toples-aktivistice defilirale su ispred stana bivšeg šefa MMF-a Dominiquea Strauss-Kahna, optuženog za silovanje sobarice u jednom njujorškom hotelu, protestirajući protiv seksizma i noseći transparent: 'Ja sam žena, nisam stvar.' Njemačka glumica turskog podrijetla Sila Sahin skinula se za Playboy kao dokaz 'oslobođenja od kulturoloških prisila tijekom njezina djetinjstva', a egipatska blogerica Aliaa Magda al-Mahdy je time protestirala protiv patrijarhata.

U političkoj borbi muškarcima, naravno, ne treba takva vrsta oružja. Oni mašu mnogo ubojitijim od onoga među nogama. Ženska je golotinja tako postala banalna, a muška nešto što izaziva pozornost. Kada se nedavno u filmu Stevea McQueena 'Shame' (Sram) glavni glumac Michael Fassbender pojavio gol, a kamera mu lovila visuljak dok u kuhinji spravlja doručak, mediji su se raskokodakali o velikoj glumčevoj hrabrosti i nadarenosti, te je ispalo da je glumčev seksualni atribut važniji glumac od samog vlasnika. U filmu se gola šetala i britanska glumica Carey Mulligan, ali o njezinoj golotinji nitko ni riječi.

Goli muškarac ne odgovara našoj estetici

Kada je pred koju godinu

modna kuća Yves Saint Laurent reklamirala parfem slikom golog manekena s otkrivenim penisom, neki su mediji bili u šoku, za razliku od onih vremena kada se osnivač te modne kuće i sam slikao nag, ali tako da je čedno sakrio prepone. Takvo što još prolazi u ženskim magazinima, ali ne prolazi eksplicitna muška golotinja, pa dok u časopisima za muškarce sve vrišti od golih ženskih tijela, u ženskima nećete naći niti jednog od majke rođenog muškarca. Čak i kada detaljno opisuje kako zadovoljiti 'njegov najvažniji dio tijela', njemačko izdanje Cosmopolitana to ilustrira slikom nabildanog muškarca koji ono mjesto pokriva nogometnom loptom. Goli muškarac ne odgovara našoj estetici, kaže u Der Spiegelu urednica Carolin Schuhler, tvrdeći da žene zapravo nisu zainteresirane za muško spolovilo, barem ne za ono nepoznata muškarca, kao što to u 'Seksu i gradu' pokušava dokazati pohotna Samantha. Ono o čemu žene sanjare prije su oči ili ramena, kaže Schulterova. No što u krevetu znači rame? Je li nakon stoljeća pasivnosti, ženska seksualnost i danas pasivna?

Ali ako za njega nisu zainteresirane žene, jesu (neki) muškarci. Homoseksualci su, a ne žene penis pretvorili u fetiš. Američki fotograf Robert Mapplethorpe snimio je galeriju impresivnih primjeraka penisa kako vire iz hlača, koja je postala homoseksualna ikonografija. Također američki modni fotograf Herb Ritts i Bruce Weber snimali su modne fotografije s muškim aktovima, a to je i njemačkom kroničaru gay-subkulture devedesetih Wolfgangu Tillmansu također bila omiljena foto-tema. Britanski slikar rođen u Njemačkoj Lucian Freud, inače heteroseksualac, kaže da su svi modeli za njegove brojne slike golih muškaraca isključivo bili gayevi.

A hetero-muškarci ne skrivaju samo penis, nego i prste na nogama, ramena i bedra. Ne lakiraju nokte, ukoliko nisu Damir Urban ili Johnny Deep. Odjećom ne ističu obline kao žene i ne guraju u prvi plan stražnjicu, ukoliko nisu Jean-Claude Van Damme. Zakopčani u odijela, danas su uniformirana masa, za razliku od vremena razigrane muške mode s mnogo nakita, čipke, brokata, svile pa i košarica, popularnog 'natkurnjaka', kojim su isticali što imaju u pričuvi, kao u 16. stoljeću u doba Henrika VIII.

U građanskom društvu imali su važnijeg posla i modu naglašavanja seksualnih atributa prepustili ženama, i ponovno je vratili u svoj tabor u doba seksa, droge i rock'n'rolla, kada su se hlače toliko suzile da mašti nisu ostavljale ni uski prolaz. Bilo je to vrijeme seksualnog oslobađanja, ali su nakon toga stvari opet otišle korak nazad, pa njemački autor Ralf Bönt u svojoj knjizi 'Das entehrte Geschlescht' (Obeščašćeni spol) tvrdi da su žene danas premalo upućene u mušku anatomiju. Dok su se sedamdesetih muškarci upoznavali s klitorisom, danas se žene moraju upoznati s penisom, veli on, te zaključuje: 'Penis je za žene nešto sa druge zvijezde.'