Drago mi je da si postao djed, rekoh starom poznaniku i kolegi Esadu Č., vidjevši ga nekidan na ulici kako ispred sebe gura dječja kolica. Nismo se vidjeli jako, jako dugo, a stariji sin – računam u sebi – dogurao je vjerojatno do dvadeset i šeste, pa nije čudo što je postao otac. 'Ma, ne, to mi je treći sin', odgovorio je veselo, pokazujući ponosno sićušnu bebu koja je blaženo spavala na svježem zraku.

Znam da mladi, a stari tate u Hollywoodu nisu iznenađenje, ali ih nekako nisam očekivala u vlastitim redovima. Pa ipak, moj se poznanik uvukao na zanimljiv popis muškaraca koji ponavljaju gradivo, nakon što su djeca iz prvog braka postala već odrasli ljudi. Doduše, sve je više tata poslije pedesete, a ni Vlado Kalember, kao ni nekadašnji okorjeli holivudski zavodnik Warren Beaty nisu usamljeni primjeri među onima koji su u ozbiljnim šezdesetima prvi put otkrili draži braka i ljepote očinstva.

Rod Stewart se upravo priprema za mijenjanje pelena jer u 66. godini postaje otac osmi put – najnovija supruga Penny Lancaster u četrdesetoj ponovno je trudna. I Mel Gibson se nakon dugogodišnjeg braka i sedmero djece pokušao pomladiti uz rusku glazbenicu Oksanu Grigorjevu i njihovu jednogodišnju Luciju. U klub mladih očeva poslije pedesete odavno su se upisali Mick Jagger, Michael Douglas i Luciano Pavarotti, a dobrim primjerom im je prethodio Charlie Chaplin, koji je do devedesetih marljivo radio na potomstvu.

Sjećate li se legendarnog zagrebačkog glumca Zvonimira Rogoza, zvanog Papa Rogoz, koji je prvog sina Rafaela dobio u 92. godini sa 56 godina mlađom suprugom Agatom? Josip Radeljak zvani Dikan također je postao otac na pragu mirovine. I Željko Bebek je prvog sina dobio u kasnim pedesetima, a u šezdesetima i kćer. Redatelj Krsto Papić postao je ocem blizanki nakon što je prošao sedamdesetu. Medijski magnat Rupert Murdock je otac šestoro djece, od koje mu je dvoje rođeno nakon što je proslavio sedamdeseti rođendan, pa neće biti neobično vidjeti oca i sina u zajedničkoj šetnji s njihovim bebama, od kojih je jedna brat ili sestra, a druga unuk ili unuka.

Godine 1980. tek je svaki 23. američki otac bio star pedeset i više godina, a 2002. već svaki 18. Iako većinu djece dobivaju očevi u dobi od 20. do 34. godine starosti, udio očeva starijih od 40 godina u ta dva desetljeća vrtoglavo je rastao. Broj djece čiji su očevi stari od 40 do 44 porastao je za 32 posto, 21 posto je bilo više očeva starih od 45 do 49 godina, a 10 posto više u dobi od 50 do 54 godine. Sličan trend može se zapaziti u mnogim zapadnim zemljama, poput Nizozemske i Velike Britanije, uključujući Novi Zeland i Izrael, iznose ove podatke Mark J. Penn i E. Kinney Zalesne u svojoj knjizi 'Mikrotrendovi: Male sile koje pokreću najveće promjene današnjice' u izdanju Algoritma.

Danas se često govori o mladim starim majkama, koje su zbog karijere odložile majčinstvo, a napredak u liječenju neplodnosti im omogućuje da ga ostvare u četrdesetoj, ili koju godinu kasnije, no ono što nedostaje – pišu autori - jest pažnja poklonjena očevima, koji su sve stariji, ali se ne suočavaju s istim biološkim preprekama koje zahvate svaku ženu oko 40. godine.

Jedan od razloga kasnog ili odloženog očinstva, kažu oni, svakako su stare mlade mame, jer su i njihovi partneri stariji, a drugi je razvod. Polovina brakova u SAD završi razvodom, a muškarci brže i češće stupaju u novi, i to u pravilu s mlađim ženama. Od 1999. broj operacija vraćanja plodnosti nakon postupka vazektomije u Americi je porastao za 40 posto, a riječ je mahom o muškarcima u srednjim 40-ima ili starijima. Treći je razlog kombinacija biologije i uspjeha. Stari novi tata fizički još može imati djecu, a, dokazan u karijeri, može ih lako uzdržavati. No tu su ona stara pitanja koliko se starine mogu brinuti o novorođenčadi, koliko će dugo dijete imati privilegij da mu je otac živ i kako dijete doživljava oca, starog kao djed njegovog vršnjaka.

Za same tate to je produžena mladost, kupovanje vremena, bijeg od biološkog sata. Većina ih kaže da se osjećaju kao novi, da više uživaju u obiteljskom životu nego u vrijeme kada su trčali za karijerom, da su mudriji i promišljeniji s djecom i da im, svjesni bržeg odlaska s ovog svijeta, posvećuju više pažnje. Stari novi tata u pravilu je bogatiji od mladog, pa dijete odrasta u komotnim prilikama i s većim povlasticama, ali stari novi otac također mora raditi duže i kasnije ići u mirovinu da može plaćati školarinu i ostale troškove podizanja djece. Mora biti i u dobroj fizičkoj formi da se uspješno nosi s mladim, jedrim tatama, pa konzumira više energetskih napitaka i guta više analgetika da sa sinom dribla i razvozi ga na treninge. S jedne strane kasna su djeca usamljenija, jer su češće jedinci, a s druge strane imat će za uzor zreliju osobu, zbog čega će ih kasnije možda manje zanimati pivo, a više vino, manje jurnjava, a više sigurna vožnja, bit će manje buntovnih, a više konzervativnih nazora.

Otvoreno je pitanje brige djece o roditeljima, koja naprosto nisu ni narasla ni dorasla tom zadatku. A i političari će uskoro morati uzeti u obzir starog mladog tatu kao birača. Umjesto izbornih tema iz područja zdravstva i mirovinskog sustava, nametnut će pitanja o školstvu ili, kao vjerojatno moj poznanik Esad Č., o dječjim vrtićima.