premanje kuće obveza je žena u 71 posto slučajeva, pranje u 80 posto, a kuhanje u 60 posto slučajeva. Muškarcima su pak ostavljeni povremeni popravci u kući (84 posto) i plaćanje računa (41 posto), a oko 60 posto ih sa ženama odlazi u kupnju.

Rezultati su to istraživanja o muškarcima i ravnopravnosti između muškaraca i žena u Hrvatskoj koje je Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) proveo kao dio međunarodnog projekta promoviranog prošle godine.

Prema tom istraživanju, čija je autorica sociologinja Nataša Bijelić, više od polovice hrvatskih muškaraca zadovoljna je angažmanom oko djece iako se tek svaki četvrti svakoga dana poigra s djetetom, a još je manje onih koji će redovito pomoći s učenjem ili zadaćama. Briga o djeci u većini je slučajeva mamin posao, piše portal InsideOut.hr
 
Život s osjećajem krivnje
Velika trogodišnja anketa u kojoj je sudjelovalo 1.500 muškaraca i 505 žena u dobi od 18 do 68 godina tako je pokazala ono što je većini nas odavno jasno - kuća i dalje pripada ženama. Je li onda čudno da većina žena osjeća krivnju barem jednom dnevno, polovica žena četiri puta dnevno, a tri četvrtine žena osjeća više krivnje otkako su postale majke, prema anketi koja je nedavno provedena u Velikoj Britaniji?

Za razliku od žena, koje su sklone kriviti same sebe ako u nečemu ne uspiju, muškarci pokušavaju pronaći opravdanja u okolnostima. Primjerice, studentice koje padnu na ispitu uglavnom za to krive sebe i smatraju da nisu dosta učile, a studenti su skloniji objašnjenima da nisu biti koncentrirani zbog buke, gužve, vrućine i sl.

Čišćenje na vrhu popisa
Spremanje kuće, odnosno raskorak između onoga kako kuća izgleda i onoga što bi one željele, vrlo je visoko na dugom popisu tema zbog kojih žene često osjećaju krivnju. Općenito, glavnina tema može se podvesti pod nazivnik 'nisam (dovoljno) dobra mama, žena i kći'. Ako žene osjete - često preopterećene svime što moraju i onim što misle da moraju - katkad ljutnju prema ukućanima, eto razloga za novi val krivnje.

Neuredna ili ne baš uredna kuća nije ni grijeh ni zločin pa ipak, prema rezultatima američkih istraživanja, gotovo 70 posto američkih mama, i zaposlenih i domaćica, osjeća grižnju savjesti zbog toga što ne čiste dovoljno kuću! Razlog je dijelom u tome što za spremanje, zauzete poslom i drugim obvezama, zaposlene žene danas odvajaju samo šest sati tjedno, za razliku od 18 sati tjedno koliko su u prosjeku odvajale za čišćenje devedesetih godina prošlog stoljeća.

Dobre mame to rade
Zašto je ženama toliko važno da kuća uvijek bude uredna pa je čak 73 posto ispitanica sprema u kasne noćne sate, kad svi odu na spavanje? Prema istraživanju, polovica se žena osjeća bolje u čistom domu, imaju dojam da je i sve drugo bolje kad je kuća pospremljena, a polovica smatra da dobre mame čiste kuću pa i one to rade, želeći biti dobre mame. Kao da dobri tate ili dobra djeca također ne bi trebali pospremiti barem za sobom!

Obveza je sve više, vremena sve manje, a standardi - ne samo kad je riječ o čistom domu - ostali su jednako visoki ili su čak viši. Tako danas nastojimo svaki slobodan trenutak posvetiti djeci, istodobno se brinući o tome da obitelj jede kvalitetno i zdravo, da svi budu uključeni u neku tjelesnu aktivnost… Pa se nekako podrazumijeva da upravo mama istodobno treba biti uspješna na poslu i sudjelovati u financiranju domaćinstva, da po potrebi bude učiteljica/odgojiteljica, da razvozi djecu od jedne do druge slobodne aktivnosti, da održava kuću čistom, bude maštovita kuharica, a navečer po mogućnosti i ljubavnica.

Ne zaboravite!
Posao neće nigdje pobjeći za vrijeme dok djetetu pokazujete dugu.
Ali duga neće čekati.

Kako se izvući iz zamke krivnje zato što nam kuća izgleda kao da je bomba pala u nju? Kao i u drugim slučajevima - preraspodjelom poslova, dakle delegiranjem, i prihvaćanjem činjenice da se ne možemo klonirati. I da umjereni nered nije najstrašnija stvar na svijetu. Ili, riječima psihologinje Ane Žele, trebamo se posvetiti onome što je važno, onome do čega nam je stalo, a obveze koje odrađujemo jer mislimo da moramo, da nam drugi ne bi prigovorili, brisati iz rasporeda. I trebamo biti svjesni da ne možemo napraviti baš sve što smo zamislili!

Kako neke mame u tome uspijevaju, pročitajte u nastavku.

'To je moj izbor'
Što vam najčešće izaziva grižnju savjesti i kako se borite s njom, pitamo Martinu Bonevski, majku dvogodišnjeg dječaka i direktoricu u Sandozu.

'Nedostatak vremena provedenog s djetetom, a ponekad je i kvaliteta tog vremena upitna. Nastojim stvari posložiti po prioritetima, biti s djetetom ujutro kad se probudi barem 15-ak minuta i popodne/navečer, što je više moguće. Imamo neke svoje rituale koje ne preskačemo kad sam ja u Zagrebu. Ujedno, uzmem si za pravo neko vrijeme dok sam s djetetom ignorirati blackberry...

Kako biste ocijenili vrijeme provedeno sa sinom?
'U svakom slučaju, kratko smo zajedno, ali to je onda interaktivno: zajednički obroci, odlazak u park, kreativne igre… Na primjer, dijete rijetko gleda crtiće kada smo zajedno.'

Uspijevate li kuhati ono što želite i onoliko često koliko želite?
'Tu nam pomaže teta čuvalica.'

Kako uspijevate uskladiti privatno i poslovno? Što najčešće trpi?
'Ne odgovara mi baš riječ 'trpi'. Jednostavno, posložila sam si u glavi da sam sama potpuno odgovorna za situaciju u kojoj se nalazim(o), to je moj izbor i trenutačno, da je drukčije, ne bih bila zadovoljna i ispunjena, a frustrirana nisam nikome potrebna…'

Ako osjetim da netko trpi, posebno dijete, promijenit ću okolnosti. Da mi je malo više spavati, vježbati, ukrasti koji trenutak za sebe, bilo bi lijepo, :) ali ruku na srce, zadovoljna sam i ispunjena mama, supruga i zaposlena žena, rekla nam je Martina Bonevski.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.