Taj fenomen objašnjava zašto su naši kuhinjski ormari puni staklenki i paketa hrane koja nikada neće biti pojedena i zašto police nose romane koji nikada neće biti ni otvoreni.

Daniel Read s Warwick Business School kaže da često odabiremo raznolike stvari iako ih ne želimo konzumirati. 'Vjerujemo da je raznolikost prilično dobra stvar. No kad doista moramo konzumirati, biramo manje različitih stvari.'

U eksperimentu u kojem su volonterima dali na izbor čokoladu, voće i grickalice, profesor Read je pokazao našu diversifikacijsku pristranost. Sudionici u studiji su se ili opskrbili namirnicama na početku eksperimenta ili izabrali svoju grickalicu svakog tjedna.

Prilikom odabira svih obroka odjednom odlučivali su se za više različitih. Primjerice, kupili bi dvije ploče čokolade, dva komada voća i vrećicu čipsa. Ali kada bi neposredno prije konzumiranja odabirali grickalice, odbrali bi svaki put samo čips.

Kada bi dobili priliku da se predomisle, oni opskrbljeni raznim namirnicama uvijek bi se vraćali istoj namirnici. Drugim riječima, mi smo u srcu bića navike. Rezultat toga je to da ćemo u tjednoj kupovini u supermarketu vjerojatno donositi odluke zbog kojih ćemo kasnije požaliti.

'Primjerice, kupit ćete pola kilograma cheddara za sendvič, 100 grama sira brie te drugog sira koji vam se svidi. Stavit ćete ih u hladnjak, no kad pojedete sav cheddar za sendvič, još uvijek ćete imati brie i drugi sir. Iako vam ti sirevi stoje u hladnjaku, sljedeći ćete put u supermarketu kupiti još cheddara i drugih vrsta koje će, poput briea, vjerojatno u budućnosti završiti u smeću', objašnjava profesor Read.

'Njegujemo sliku o sebi samima koja se razlikuje od stvarnosti koju konzumiramo. Isto je s knjigama ili filmovima. Tako možemo misliti da volimo čitati krimiće, ali i ostale književne žanrove', prenosi Mail Online.