Kad je riječ o poremećajima prehrane, najčešće se vjeruje da su anoreksija, bulimija i drugi slični poremećaji

isključivo ‘bolesti tinejdžerica’. No to je mišljenje potpuno krivo, piše Huffington Post. Iako je točno da se većina poremećaja u prehrani događa djevojkama i mladim ženama između 12 i 26 godina, te bolesti napadaju osobe svih generacija i spola. Pacijenti u američkom Eating Recovery Centeru, kaže direktorica dr. Enola Gorham, imaju od devet do 81 godine.

Sve veći broj poremećaja prehrane kod starijih žena zbunjuje njihove obitelji, ali i medicinske stručnjake kojima predrasude zamagle dijagnosticiranje i kod očitih simptoma poremećaja. 'Kako bi ovo mogao biti poremećaj prehrane? Pa ona je prestara', najčešći je komentar. No istina je da poremećaji u prehrani ne poznaju dobnu diskriminaciju i nitko nije dovoljno star da ne oboli od tog poremećaja. Dr. Enola Gorham iz Eating Recovery Centera kaže da mnogi liječnici nisu dovoljno istrenirani da identificiraju te poremećaje kod starijih osoba iako ona u praksi primjećuje sve više slučajeva.

‘Prije je bio slučaj da mnoge žene s liječnicima pokušavaju pronaći medicinski razlog njihovog poremećaja, jer liječnici nisu uopće sumnjali u to da se anoreksija ili bulimija mogu pojaviti kod zrelih žena.’ Neke žene, zaključuje dr. Gorham, nikad nisu liječile poremećaj iako su bile svjesne toga od čega boluju. Glavni je izgovor sredovječnih žena, koje vuku poremećaj iz mlađih dana, to da su bile fokusirane na obitelj, djecu i/ili svoje poslove.

‘Samo manji broj žena počinje razvijati poremećaj u prehrani u srednjim godinama, većina ih je vjerojatno imala poremećaj i prije, a s tom bolešću nosile su se same. U nekim slučajevima poremećaj se razvije potaknut nekim većim stresom ili traumom’, kaže dr. Gorham. Velike životne promjene, poput razvoda, odlaska djece iz obiteljskog doma i smrti roditelja, mogu potaknuti žene na kontrolu prehrane jer je to mehanizam pomoću kojeg se nose s emocionalnim problemima. Takav je scenarij čest kod osoba tipa A, čije su karakteristike ličnosti perfekcionizam i anksioznost.

Poremećaji u prehrani u srednjim godinama velika su zamka: žene u zrelim godinama, naime, teške su pacijentice. ‘Ako nose poremećaj dulji niz godina, teško im je prekinuti začarani krug jer je poremećaj način na koji se nose s problemima.' Nadalje, svoj su poremećaj protumačile kao zdravstveni, a ne psihički problem. One su relativno funkcionalne – obrazovane, zaposlene, udane, majke. Boje se i da tretmani liječenja neće biti prilagođeni njima jer su starije.

Možda je najvažniji moment činjenica da je prilično bolno priznati štetu koju im je nanio poremećaj, pa to rezultira uvjerenjem da je bolje ostati bolestan. Dr. Gorham tvrdi da bolest sama po sebi nije drugačija u zreloj dobi, no opasnost leži u tome da nam se s godinama smanjuje sposobnost da se psihički izliječimo. Starenje također čini poremećaje u prehrani medicinski kompleksnijima.

Bez obzira na godine, ističe dr. Gorham, što prije osoba započne liječenje, ima bolje šanse za izliječene. Sumnjate li da osoba koju volite pati od poremećaja prehrane, motivirajte je da potraži stručnu pomoć što prije.