Zamislite svog trogodišnjeg mališana kako cijeli dan juri šumom na minus nekoliko stupnjeva, vere se po drveću, čeprka po lišću, lovi puževe i bube, igra se vatrom i prstićima zaprljanim od zemlje jede užinu. Ili ga, u strahu da se ne prehladi, ne dobije upalu uha, ne opeče, ne zarazi ili ne slomi ruku, radije prepuštate sigurnosti toplog dječjeg vrtića, gdje će šumu i vatru gledati u slikovnicama.

Šumski dječji vrtić kao pedagoška alternativa

U posljednje vrijeme njemački se urbani roditelji, poput onih u Karowu, dijelu okruga Pankow na rubu Berlina, sve češće odlučuju za prvu varijantu. Ne želeći odgajati djecu pod staklenim zvonom i htijući ih odmaknuti od računala i malog ekrana, šalju ih u tzv. 'šumski dječji vrtić'.

'Dopustite da vam priroda bude učiteljica', govorio je engleski romantični pjesnik William Wordsworth, a Nijemci ga shvaćaju doslovno. 'Šumska' pedagoška ustanova za najmlađe u Karowu jedan je od 1.500 vrtića (samo ih je u Bavarskoj 200), koji su se u posljednjih dva desetljeća raširili tom zemljom, kao ozbiljna alternativa tradicionalnima. Naravno, to vrijedi za područja sa šumskim okolišem, ali tamo gdje ga nema, pojam podrazumijeva i vrtiće na livadama ili obalama mora

U hladno zimsko jutro u Karowu tako grupa klinaca, starosti od dvije i pol do šest godina, sjedi uz vatru ispod zimskih krošnji, igrajući igrice i pjevajući. Svako malo netko ubaci grančicu i štapom promiješa žar, kupljenih igračaka nema, nego ih prave sami od onoga što nađu u prirodi, a nakon užine obilaze ponije, kokice i srne. Ovdje se drže one davne Michaela de Montaignea da 'dječje igre nisu tek igre, nego ih treba smatrati ozbiljnom dječjom djelatnošću'. Dozvoljeno je penjanje po stablima, visoko koliko tko želi, a tete pomažu pri silaženju. Zbog toga su - tvrde pedagozi – djeca opreznija i oslanjaju se na sebe same, a pad se obično dogodi kada su u blizini roditelji, jer se vode po onoj 'tata je tu da me spasi'. Premda je temperatura i desetak stupnjeva ispod nule, odgajateljice ne brinu, jer ih roditelji zapakiraju poput glavica luka u nekoliko slojeva odjeće, koja se skida ili dodaje. U vrtiću bez krova i zidova, program se odvija na otvorenom bez obzira na snijeg, kišu, studen i vrućinu, a u zatvoreno se sklanjaju samo u slučaju nevremena.

Djeca uče o svijetu na licu mjesta

Zvuči prilično surovo za naš pojam podizanja djece, koji uključuje roditeljsku strepnju, posvemašnju zaštitu i podmetanje leđa, od pelena do zreloga doba. U knjizi 'Posljednje dijete u šumi', američki autor Michael Louv govori o 'poremećaju nedostatka prirode' - smanjeno korištenje čula, dekoncentriranost, veća stopa fizičkih i emotivnih bolesti, pretilost, nesposobnost procjene rizika za sebe i druge – a šumska bi alternativa trebala biti odgovor na to.

Ideja je da djeca uče o svijetu na licu mjesta, jedno od drugoga i iz vlastitog iskustva, kažu u Karowu, što se odnosi i na vatru. Koncept se proširio i u druge europske zemlje te Kanadu, a da je riječ o ozbiljnoj alternativi, dokazuje i Međunarodni kongres šumskih vrtića održan u Berlinu uoči ovoga adventa, okupivši 350 sudionika. Zbog opsjednutosti zdravljem, sigurnosnim problemima i strogim propisima, u Velikoj Britaniji ih je za sada tek nekoliko, dok je u SAD-u prvi otvoren 2007. u Portlandu (Oregon).

No zato postaju popularni u zemljama strogoće i discipline, Japanu i Južnoj Koreji. U Južnoj Koreji to je odgovor na najrigoroznije obrazovanje u svijetu, a u Japanu bijeg od rigidnih normi i stresnog pritiska high-tech društva, naročito nakon havarije u Fukušimi. Tamo se u 2014. najavljuje otvaranje dvostruko više šumskih vrtića od dosadašnjih stotinu, jer je redovito više zainteresiranih nego što ustanove mogu primiti djece, iako roditelji snose punu cijenu boravka, za razliku od njemačkih (80 do 108 eura mjesečno), jednako subvencioniranih kao tradicionalni.

U nas se tom pedagoškom modelu, čini se, najviše približio waldorfski vrtić Šumska vila, smješten na obroncima zagrebačke Medvednice, okružen livadom i uređenom šumom, šumskim igralištem i vrtom s organskim voćem i povrćem. 'Šumska' pedagogija tijekom vremena je utjecala i na tradicionalne vrtiće te se i u nas programi više ne mogu zamisliti bez nekog šumara koji djeci priča o prirodi, kao što je to u bjelovarskom vrtiću Ciciban, ili bez zornog učenja o vodi, ježu, medu, pčeli, kornjači i ptici.

Ustanovljeno je da su mali polaznici u gotovo triput većoj opasnosti od uboda krpelja i četiri puta više imaju šansu da obole od lajmske bolesti koju prenose krpelji, glodavci i jeleni, no zato im je – tvrde zagovornici - imunološki sustav jači, imaju manje ozljeda i problema s bukom od polaznika tradicionalnih ustanova. Prednosti su, kažu, goleme, jer učenje u prirodi i stvarnom okruženju potiče maštu i reakciju na razne vrste rizika, razvija motoriku, stimulira čula, izgrađuje samopouzdanje. Jedna švedska studija došla je do zaključka da su takva djeca uravnoteženija, da imaju razvijenije društvene vještine i nemaju problema kod uklapanja u školski režim.

U svakom slučaju, šumski vrtić je pokušaj razvijenih i bogatih da 'dijete vrate u krilo učiteljice prirode'.

Djeca o životinjama, prirodi i svijetu

- Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
- Tata je odrastao na selu. On je kravu vidio uživo.
- Krave ne smiju brzo trčati da ne proliju mlijeko.
- Moraju li i mame jesti travu da im iz grudi teče mlijeko?
- Švicarske krave se koriste za pravljenje čokolade.
- Zoološki vrt je super. Tamo možemo vidjeti životinje koje i ne postoje.
- Psi obično vole vodu. Neki čak toliko da u njoj žive. To su morski psi.
- Najkorisnija životinja je svinja. Od nje možemo koristiti sve, meso od naprijed i nazad, kožu za cipele, čekinje za četke i ime za psovanje.
- Akvarij je malo stakleno more gdje žive domaće ribe.
- Sve ribe nose jaja, a ruske čak i kavijar.
- Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
- Poluotok je otok koji još nije dokraja napravljen.
- Razlika između sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana.